VIKEND TERAPIJA Zamka riječi 'moram': Zašto smo sami sebi najveći izvor pritiska?

MojPortal.hr subotom objavljuje tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.

--

"Jutro je. Moram se ustati, moram buditi djecu da stignemo na vrijeme svi van kuće. Moram dovršiti zadatak na poslu do 11 sati, popodne me čeka još nekoliko obaveza koje moram odraditi. Ostalo je nešto prljavog rublja, moram se sjetiti da to stavim na pranje", i tako kreće još jedna bujica misli moranja od ranog jutra. Djeluje li vam ovaj scenarij poznato? Zašto osjećamo toliki pritisak moranja?

Moć "moranja"

Pet slova koja određuju našu svakodnevicu. Pritom ni sami nismo svjesni koliko se često ta riječ prikrada u naš govor i razmišljanje. Živimo u društvu koje je okrenuto postignućima i više ne možemo zamisliti život bez ''moranja''. Od najmanjih nogu nas uče što se mora, pa se između ostaloga nekad provuku disfunkcionalna temeljna uvjerenja poput ''moram uvijek biti jak'' i utječu na emocionalno doživljavanje i usmjeravaju naše ponašanje.

Foto: Magnific

Sva ta moram-pravila koja usvajamo tijekom života oblikuju našu sliku o nama samima, društvu i našoj budućnosti i mogu se pohraniti kao temeljna životna shema. Značenje glagola ''morati'' ukazuje na to da nema iznimke od dužnosti za koju se pretpostavlja da se mora ispuniti. Ako ne postoji alternativna mogućnost, odnosno ili- mogućnost, što se događa ako ja ne napravim ono što moram? Svijet prestaje postojati?

Kako mozak doživljava moranje?

Razlog zbog kojeg moranje doživljavamo tako rigidno jest semantička mreža značenja riječi. Naši neuroni se međusobno spajaju po zakonu učestalosti određenih asocijacija. Ako su neki određeni pojmovi riječi već povezani jedni s drugima i zajedno su u mreži asocijacija povezanih s ''moranjem'' (npr. moranje je stres, obaveza, pritisak, nemogućnost izbora), oni će se aktivirati na nesvjesnoj razini čak i ako pomislimo samo na jedan od tih pojmova. Tako ćemo uz pomisao da nešto ''moramo'' aktivirati misli o tome da mi je to stres, prisila, nemogućnost izbora, oduzimanje slobode ili obaveza.

Foto: Magnific

Naš mozak zna na koji način izbjeći moranje. Aktivirajući dijelove mozga u kojem se nalaze centri za izbjegavanje neugode (dio desnog prefrontalnog korteksa), amigdala (centar za uzbunu) pokreće emocionalnu i fiziološku stresnu reakciju kako bi nas izvukla iz mozgu neugodne situacije. Dakle, podsvjesno, kad pomislimo kako nešto moramo odraditi, to osjetimo u tijelu u vidu stresne reakcije. Možda ne na tolikoj razini da nas svjesno smeta, ali onaj osjećaj da se teško pokrenuti kako bi se odradilo ''moranje'' ima veze upravo s tom stresnom reakcijom.

Prestanak moranja

Velik broj moram-rečenica uopće ne odgovara stvarnosti i još uz to, njihova produkcija nam izaziva stres. Postavlja se pitanje ne bi li bilo bolje kada bismo iz svog rječnika izbacili glagol ''morati'' i čime bismo ga onda zamijenili? Čak i ako nam se ne ide svaki dan na posao, možda to činimo jer se želimo baviti smislenom aktivnošću, brinuti se o svojoj obitelji, otplaćivati stambeni kredit ili si priuštiti neko putovanje sa zarađenim novcima. Ako ne činimo sve što radimo samo zato što moramo, možda to činimo zato što želimo jer postoji dublji smisao svih tih aktivnosti.

Uvođenjem zamjene ''želim'' za ''moranje'' dodijelit ćemo joj i drugu semantičku mrežu asocijacija. Ako riječ ''želim'' povežemo s riječima poput san, volja, slobodan, cilj, smisao, izbor, aktivirat će se područje lijevog prefrontalnog korteksa u kojem su zastupljeni ciljevi približavanja. U tom dijelu mozga mislimo o tome što želimo postići u životu i kako da se tim ciljevima približimo. Vrlo je snažno povezano i s našim sustavom za motivaciju i nagrađivanje pri čemu se izlučuje dopamin i maksimalizira mogućnost postizanja cilja. Odnosno, stvari koje su nam prije bile teške jer smo izbjegavali moranje, sada postaju lakše za realizaciju i približavaju nas željenom cilju.

Foto: Magnific

Koliko god jednostavno zvučalo, zamjena riječi ''želim'' s ''moram'' aktivira sustav nagrađivanja u mozgu umjesto sustava za stres. Ukoliko vam je teško u početku koristiti tu zamjenu, vodite računa da barem izbacite moranje i ubacite npr. trebanje u upotrebu. Na kraju, ništa mi ne moramo, dovoljno smo se namorali do sada. Trebamo samo živjeti zadovoljan i ispunjen život.

--------------------------------------------------

Ivana Marin rođena je u Pakracu. Nakon srednjoškolskog gimnazijskog obrazovanja, upisuje Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Poslije diplome, nije bilo druge opcije nego vratiti se nazad u voljeni Pakrac i započeti karijerni put. 

Magistra psihologije Ivana Marin/Foto: FOTOimago

Zadnjih deset godina u psihološkoj struci vodilo ju je u različita područja interesa od palijativne skrbi, nastavničke djelatnosti do rada s veteranskom populacijom i članovima njihovih obitelji. Krajnji interes koji se pojavio zadnjih par godina bio je rad s traumom.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!