Pismo Petre (10) iz Bjelovara topi srca: "Djede, nije Mišo otišao samo tako. Ostavio je pjesme...“

Vijest o odlasku hrvatske glazbene zvijezde Mate Miše Kovača duboko je pogodila mnogobrojne građane diljem lijepe naše, ostavljajući neizbrisiv trag na generacije koje su odrastale i živjele uz njegove legendarne pjesme.

Da glazba ima moć povezivati obitelji i prenositi se s koljena na koljeno, svjedoči i dirljivo pismo koje je napisala Petra Pavlinić (4. razred), unuka Bjelovarčanina Petra Kanešića, u kojem je pretočila tugu svoje obitelji, ali i toplinu najljepših uspomena vezanih uz neponovljivog Mišu.

Unuka Petra i njezin djed Petar Kanešić/Foto: Privatni album

U nastavku u cijelosti donosimo pismo napisano 4. studenoga 2026. godine, koje ostaje kao trajni podsjetnik na golemi utjecaj koji je Mate Mišo Kovač ostavio u srcima publike:

Mišo, moj djed i ja

Nažalost, hrvatska zvijezda Mate Mišo Kovač je preminuo. Moja obitelj se rastužila na te vijesti. Ali, imam i ja neka sjećanja u vezi sa Mišom. Sjećam se kada mi je djed po prvi put pustio Mišu. Točno se pjesme sjećam: Svi pjevaju, a ja ne čujem. Imala sam samo 4 godine, ali mi se svidjelo. Više od nekih crtića. Od tada sam zavoljela Mišu.

Svaki dan, Božić, svaka Nova godina, uvijek Mišo. Djed bi mi uvijek pustio glas na Mišine hitove poput: Svi pjevaju, a ja ne čujem, Ostala si uvijek ista, Na tvojoj ruci prsten, Ako me ostaviš, Poljubi zemlju i još puno njih. Ponekad bi i ja sa njim zapjevala. Suze bi mu teklé na Mišine pjesme, ali od sreće.

Uvijek sam vidjela neko svjetlo mladosti u njegovim očima kada bi pjevao Mišine hitove. Kada bi moj djed pjevao, nije samo to bio glas. To su bili tonovi iz duše, značajne riječi i, najbitnije: sve je to bilo iz njegovog srca. Njegov 70. rođendan, svi smo bili obučeni u Mišine majice.

Sjećam se toga dana. Lagana svjetla, Mišini hitovi, glasovi, smijeh, djeca, igranje, obitelj, i nešto što je meni probudilo sretne osjećaje: moj nasmiješeni djed. Tog njegovog osmijeha se točno sjećam: skoro zatvorene oči, zubi vidljivi i stvarno se vidjelo da je to stvarno iz dna duše. Ali, da se vratimo u sadašnjost. Te žalosne vijesti su mog djeda stvarno udarile u srce. Pričala sam sa njime, zapravo je i malo bolje. Ali deda moj, ne brini, nije Mišo otišao samo tako. I ostavio je nešto. Poput: pjesama, kazeta, kitica, glasove prekrasne i također lijepe tonove, povijest za našu malu državu, ali i nešto najbitnije: prekrasna sjećanja.

Dodajmo na kraju, Bjelovarčanin Petar Kanešić smatra kako je Mišo „Bio i zauvijek ostaje jedina legenda hrvatske glazbene scene!“

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!