VIKEND TERAPIJA Post godišnji ''blues'' – zašto smo tužni kad trebamo biti odmorni

MojPortal.hr subotom objavljuje tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.

-----------------

Početak rujna čini tradicionalno vrijeme vraćanja u radnu rutinu i školske, akademske obaveze. Ljetni dani su iza nas, većina godišnjih odmora postaje lagana uspomena i treba se opet prilagoditi na radni ritam. Umjesto da se osjećamo odmorno, napunjenih baterija i orni za nove radne pobjede, javlja se osjećaj melankolije i težeg povratka u stvarnost.  Koji su razlozi da je to tako?

Godišnji odmor mijenja perspektivu

Za početak, nije ni čudo da je povratak u stvarnost nakon nekoliko tjedana opuštenosti sam po sebi stresan. Sve što je lijepo, ima svoj kraj i donosi određen osjećaj gubitka. Usporeni dani prožeti udovoljavanjem potrebama koje si inače ne ispunjavamo tijekom radne godine, opet se zamjenjuju rasporedima i obavezama. Sama spoznaja da postoji ležeran život izvan stresne radne rutine može dovesti do sniženog raspoloženja. Tim više što je vrijeme za odmor ograničeno i dugo čekano da se izrealizira. Za vrijeme godišnjeg odmora se preporuča promijeniti mjesto boravka, otputovati ili stjecati nova iskustva koja se razlikuju od naše svakodnevice. Ona mogu biti zabavna, preplavljujuća i utjecati na to da se u mozgu otpušta veća količina dopamina (''molekula ugode'') što će stvoriti posebno iskustvo naspram kojeg će povratak u svakodnevicu biti monoton.

Foto: Pexels

Dakle, godišnji odmor definitivno mijenja perspektivu, izbacuje iz uobičajene kolotečine i pokazuje da život ne mora biti tako stresan. Odmicanje od rutine i izvora stresa će dati dovoljno prostora da se upoznamo s nekim novim potrebama za koje nismo znali ni da ih imamo. Ako ste osoba koja radi sjedilački posao, možda ćete shvatiti da vam godi vožnja biciklom koju prakticirate na odmoru. Ukoliko ste svjesni da tu potrebu nećete moći zadovoljiti nakon povratka na posao, to može sniziti raspoloženje i utjecati na radno nezadovoljstvo.  Isto tako, imate li osjećaj da samo na godišnjem nadoknađujete sve što ste tijekom godine propustili, to može stvoriti pritisak da se godišnji mora u potpunosti iskoristiti. Paradoksalno, dogodit će se upravo suprotno. Vratit ćete se na posao iscrpljeni jer se vrijeme za odmor pretvorilo u vrijeme za odrađivanje različitih obaveza.

Kako ublažiti post godišnji ''blues''?

Za početak je dobro normalizirati ideju da će nam biti naporno prvih radnih dana nakon povratka s godišnjeg.  Potrebno nam je vrijeme da bismo se prilagodili na promjenu u rutini. U tom razdoblju ipak možemo učiniti nešto da nam povratak nije toliko stresan. Ne trebamo sebi stvarati pritisak da se prvi radni dan nadoknađuje sve što je ostalo na čekanju za vrijeme godišnjeg odmora. Preplavljivanje zadacima i informacijama će stvoriti uvjerenje kako je na poslu grozno, što nije objektivan zaključak jer se temelji samo na prvom i jednom radnom danu. U redu je napraviti postepen prijelaz time što ćemo si ostaviti koji dan da se psihički pripremimo na povratak u radnu ulogu.

Foto: Pexels

Povratak na posao ne znači da se trebamo odreći života kojeg smo vodili na godišnjem odmoru. Dapače, dobro je razmisliti o tome da neke aktivnosti koje su nam bile opuštajuće i činile nas zadovoljnima na odmoru uključimo u svakodnevicu. Možda nećete moći voziti bicikl ujutro kao na godišnjem, ali možda se rekreativno stignete provozati nakon sjedilačkog posla. Ako se odmaknete od razmišljanja da vas idući godišnji odmor čeka tek za četiri ili šest mjeseci te da je moguće ''ukrasti'' koji vikend za kratki odlazak, smanjit će se osjećaj nemoći da ste opet zarobljeni na poslu.

Na kraju, mentalno zdravlje na radnom mjestu je važna tema jer izravno utječe na produktivnost i efektivnost rada, ali još važnije, na zadovoljstvo poslom. Postane li kratkotrajni ''blues'' nakon godišnjeg odmora dugoročno izvor nezadovoljstva radnim mjestom, u redu je okrenuti životne prioritete u korist vlastitog mentalnog zdravlja.

Foto: Pexels

-------

Ivana Marin rođena je u Pakracu. Nakon srednjoškolskog gimnazijskog obrazovanja, upisuje Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Poslije diplome, nije bilo druge opcije nego vratiti se nazad u voljeni Pakrac i započeti karijerni put. Zadnjih deset godina u psihološkoj struci vodilo ju je u različita područja interesa od palijativne skrbi, nastavničke djelatnosti do rada s veteranskom populacijom i članovima njihovih obitelji. Krajnji interes koji se pojavio zadnjih par godina bio je rad s traumom.