VIKEND TERAPIJA Kako reći "ne" bez grižnje savjesti i sačuvati dobre odnose

MojPortal.hr subotom objavljuje tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.

----------

Kao i sve što je u trendu neko vrijeme, u području osobnog razvoja se u zadnje vrijeme puno priča o granicama. Iako je taj pojam poznat iz područja komunikacijskih vještina i asertivnosti, danas mu se s razlogom daje sve više na značaju. Koliko god da smo povezani s drugima, dobro je ljude podsjetiti kako da se zauzmu za sebe i svoje potrebe, a da time ne naruše dobar odnos s drugima. Kako je to moguće?

Što su osobne granice?

Idemo krenuti od same definicije granica, kako bismo uopće mogli prepoznati situacije i stanja kada su nam one potrebne. Osobne granice su jasne smjernice koje određuju kako želimo da se drugi ljudi ponašaju prema nama istodobno komunicirajući vlastite potrebe, osjećaje i ograničenja uz uvažavanje i poštovanje druge strane.

To znači da nećemo biti osorni prema drugima nego ćemo birati asertivan način komunikacije koristeći ''ja'' poruke umjesto optužujućih ''ti'' poruka. Dat ćemo do znanja drugoj osobi kako se osjećamo i koje to ponašanje želimo da ona promijeni kako bismo poboljšali svoj odnos. Granice nam omogućuju da zaštitimo svoje emocije, vrijeme, energiju i vrijednosti, a da pri tome njegujemo dobar odnos s drugima.

Foto: Magnific

Nadalje, one su temelj zdravog i emocionalno zrelog odnosa i odlika su dobro razvijene komunikacije s obje strane. Iduće pitanje koje se prirodno nameće jest kako prepoznati koji su to trenuci kada trebamo postaviti granicu. Često nam se intuicija uključi u situacijama kad osjećamo da je druga strana prešla našu granicu. Kao što biste fizički osjetili nelagodu da vas po tijelu dira nepoznata osoba dok se vozite u tramvaju, tako psihički možemo osjetiti iscrpljenost, osjećaj da nam se pali unutarnji alarm i da nas netko gura ''preko ruba'' u situacijama kada osjećamo da drugi, a i mi sami ne poštujemo svoje potrebe. Sat vremena neplaćenog prekovremenog na poslu, odlazak na piće s prijateljicom koja je emocionalni vampir, udovoljavanje drugoj osobi iako vam se ne da, samo su neki od primjera gdje ljudi prelaze svoje granice, ali zanemaruju taj unutarnji glas koji viče ''Ne želim!''

Što ometa postavljanje osobnih granica?

Dopuštam si tu slobodu da na ovo pitanje odgovorim s jednim jednostavnim objašnjenjem: tradicionalni odgoj. Naučeni smo od malena da granice ne postoje. Znatiželjna susjeda smatra da ima pravo postavljati pitanja o vašem privatnom životu, ne razmišljajući da je se to uopće ne tiče, a vi imate pritisak ostaviti dobar dojam (jer ste naučeni biti ''dobro dijete''), pa uljudno odgovarate na njena pitanja.

U trenutku kad odlučite odstupiti od tradicionalnog scenarija pristojnog, lijepo odgojenog ''djeteta'' i ne želite razgovarati sa strankinjom o privatnim temama, vi postajete neodgojena i bezobrazna osoba.

Foto: Magnific

Ljutnja s kojom se susjeda ne zna nositi, vraća vam se kao ping pong loptica. S njom i emocionalna odgovornost s kojom vi nemate nikakve veze. No, susjeda će razglasiti da ste bili bezobrazni, pa možda je lakše podijeliti par informacija s njom nego trpiti gnjev i djetinjaste reakcije. To je ono sa čime većina ljudi odrasta. Ne žele razljutiti druge, teško im je nositi se s njihovim emocijama i žele ostaviti dobar dojam. No, upravo postavljanje granica daje moć i gradi samopoštovanje.

''Ne.'' je legitimna rečenica

Asertivnost se ne odnosi samo na onu čarobnu rečenicu koju započinjemo s izražavanjem svojih osjećaja, opisom ponašanja i prijedlogom kako želimo da nam druga osoba pristupi. Ona se odnosi i na rečenicu ''Oprosti, ali ne želim razgovarati o tome.'' ''Možemo li promijeniti temu, ne osjećam se ugodno dok pričamo o ovome.'' Ili na jednostavno ''Ne.''

Foto: Magnific

Vratimo se na odgovornost za vlastito emocionalno reagiranje.

Svaka osoba ima u svakom trenutku svog postojanja nebrojenu lepezu mogućnosti kako će odreagirati na tuđe ponašanje. Ona sama odabire da se želi duriti, ljutiti, biti agresivna, povući se ili pak uvažiti naše potrebe i djelovati u skladu s njima. Mi nismo odgovorni za tuđe reakcije na naše asertivne riječi. I ta susjeda koja smatra da ima pravo znati informacije iz vašeg privatnog života, pa se naljuti kad joj to uskratite jer štitite svoje granice, njeno je i samo njeno to što će izreagirati s ljutnjom i reći drugima da ste bezobrazni.

Foto: Magnific

Njen je problem što se ne zna u tom trenutku nositi s nelagodom zato što je čula ''Ne.'' Tako da je ''Ne.'' sasvim legitimna rečenica kad je u pitanju očuvanje vlastitih granica. Time sebe lišavamo grižnje savjesti i osjećaja da je ono ''dobro dijete'' u nama postalo ''zločesto'', a istovremeno jačamo svoj integritet i samopouzdanje. Koliko god da je teško isprocesirati, ljudi trebaju granice i dobru zdravu komunikaciju koja ih omeđuje. Naposljetku, zauzimanje za sebe šalje drugima poruku da poznajete sebe, svoje potrebe i omogućuje im da stvore stabilan stav o vama kao o osobi koja je autentična i ima svoj integritet. Oslobađanjem od straha što će drugi misliti o nama te jačanjem osjećaja vlastite vrijednosti vodit će nas u kvalitetnije odnose. Čak i pod cijenu ''filtriranja'' odnosa, oko vas će ostati samo oni koji uistinu poštuju vaše potrebe i ne prelaze vam granice.

Magistra psihologije Ivana Marin/Foto: FOTOimago

-------

Ivana Marin rođena je u Pakracu. Nakon srednjoškolskog gimnazijskog obrazovanja, upisuje Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Poslije diplome, nije bilo druge opcije nego vratiti se nazad u voljeni Pakrac i započeti karijerni put. Zadnjih deset godina u psihološkoj struci vodilo ju je u različita područja interesa od palijativne skrbi, nastavničke djelatnosti do rada s veteranskom populacijom i članovima njihovih obitelji. Krajnji interes koji se pojavio zadnjih par godina bio je rad s traumom.

Dobijte informaciju ofmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!