VIKEND TERAPIJA Trauma ne mora određivati vaš život: postoji li način da je ostavimo iza sebe?

MojPortal.hr subotom objavljuje tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.

U životu svakog čovjeka postoji barem nekoliko manjih ili većih traumatskih iskustava. Neka su vezana uz djetinjstvo, a neka uz nepredviđene događaje koji naglo mijenjaju svakodnevicu i izmiču tlo pod nogama. Traumu danas ne vidimo kao ono što se dogodilo čovjeku, već kao unutarnju ranu koja nastaje kao odgovor na traumatsko iskustvo.

Ona tiho razara čovjeka iznutra tako što ga odvaja od osjećaja kako bi što lakše preživio bol, gradi mu nepovjerenje u svoje reakcije i ''gura'' u uvjerenje da se nikad neće izvući iz tog stanja. Time se osjećaj traumatiziranosti nastavlja, iako je iskustvo koje je uzrokovalo traumu davno završilo. Taj je "osjećaj" često dio kliničke slike anksiozno-depresivnog poremećaja, PTSP-a tj. kaotičnog funkcioniranja uznemirenog živčanog sustava. Postavlja se pitanje, da li je to stanje određeno za ostatak života ili ipak postoji način kako traumu ostaviti iza sebe?

Kad sjećanje ostane zarobljeno

Tijekom traumatskih događaja, mozak ponekad ne uspijeva u potpunosti obraditi informacije, pa sjećanja, slike, osjećaji i tjelesne reakcije mogu “ostati zamrznuti” u svom izvornom obliku. Zbog toga se trauma kasnije može ponovno javljati kroz flashbackove, pojačanu anksioznost, osjećaj nesigurnosti ili fizičku napetost. Mozak pokušava riješiti problem traume poput pokvarene ploče koja se vrti i neprestano zapinje na istom mjestu.

Vodeći se tim znanjima i činjenicom da mozak ima prirodan kapacitet za razrješavanje traume, psihologinja Francine Shapiro je osmislila psihoterapijsku tehniku EMDR. Iza te kratice krije se postupak reprocesiranja traume kako bi se smanjilo uznemirenje i emocionalna bol uzrokovana traumatskim iskustvom. EMDR pomaže mozgu da informacije reprocesira na zdrav način, koristeći strukturiran proces bilateralne stimulacije, najčešće kroz pokrete očiju, ali i putem zvukova ili laganih taktilnih podražaja. Nadalje, mozgu dajemo dodatne informacije koje to ''zarobljeno'' sjećanje nema, npr. da je osoba sad sigurna, da je preživjela ili da više nije u stanju opasnosti. Krećući iz stanja sigurnosti u razrješavanje traume putem EMDR-a, osoba se hvata u koštac s nelagodnim emocijama i tjelesnim senzacijama, no jedino tako će njen mozak lakše "osloboditi" traumu i "vratiti" ju u njen prirodni red u prošla životna iskustva.

Kako izgleda EMDR tretman?

Vjerojatno vam je u gornjim redovima zapeo za oko pojam bilateralne stimulacije. On se odnosi na ritmičku izmjenu podražaja s lijeve i desne strane. EMDR terapeut to najčešće čini tako da traži od klijenta da očima prati njegove prste koji idu lijevo - desno. Dok osoba priziva traumatsko iskustvo, terapeut uvodi bilateralnu stimulaciju i tako ''olakšava'' mozgu da ponovo procesira traumu na siguran način. Iako se čini neobičnom, EMDR tehnika stara je gotovo 40 godina te se u početku najviše koristila u radu s američkim veteranima koji su bolovali od PTSP-a. Kao psihoterapijska tehnika ona je empirijski potvrđena, znanstveno istraživana i dokazana da može efikasno utjecati na smanjenje posljedica traumatskog iskustva.

Danas jedino što ostane čudno nakon EMDR tretmana jest osjećaj izostanka uznemirenja i udaljena traumatska slika koja više ne izaziva emocionalnu bol. Mozak se toliko navikne živjeti u patnji i boli da treba neko vrijeme navikavanja na novu stvarnost.

Stoga, da, trauma niste vi i traumatsko iskustvo kao takvo se može reprocesirati i naći mjesto u ladici prošlosti, dopuštajući vam da dišete i neopterećeno živite svoju sadašnjost.