VIKEND TERAPIJA Otišli ste s posla, ali posao nije otišao iz vaše glave?

MojPortal.hr subotom objavljuje tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.

Vrijeme godišnjih odmora je u punom jeku. Nakon mjeseci stresa među radnim kolegama, napokon je došlo vrijeme kada se zaboravlja na posao, opušta i puni baterije. Iako dugo očekivan, nekima odmor neće izbiti posao iz glave. Po staroj izreci, ponijet će svoj posao kući i neće se moći mentalno odvojiti od njega. Jedno od istraživanja provedeno u Velikoj Britaniji, pokazalo je kako je čak 55 % zaposlenika bilo sklono odgovarati na poslovne mailove ili pozive za vrijeme godišnjeg odmora. Zašto se to događa i da li je moguće u potpunosti se psihički isključiti s posla?

Psihološka distanca od posla

Psihološko odvajanje od posla se odnosi na sposobnost zaposlenika da se mentalno udalje od posla izvan radnog vremena. Ključno je za psihofizičko opuštanje nakon izvršavanja radnih zahtjeva te neophodno za učinkovit oporavak. Pokazalo se da štiti od kroničnog stresa, pridonosi očuvanju mentalne dobrobiti zaposlenika i utječe na bolju radnu učinkovitost. Što je oporavak kvalitetniji i ispunjeniji aktivnostima koje ''pune baterije'', odnosno emocionalne i kognitivne resurse, to će biti bolja psihološka otpornost na stres tijekom radnog vremena. Oporavak od posla se može odvijati u različitim vremenskim etapama. Ne morate nužno iščekivati taj veliki godišnji odmor da biste nadošli od zahtjeva radnog mjesta. Nekoga će pola sata spavanja nakon posla resetirati dovoljno da ostatak dana provede zadovoljniji sobom i s manje stresnih misli o radnim zadacima. Usmjeravanjem na to da si slobodno vrijeme ispunjavamo kvalitetno, djelovat će na razvoj kompetentnosti u nekim drugim područjima koja nemaju poveznicu s našom radnom ulogom i time ćemo se psihički odvojiti od nje.

Siguran put do burnouta

Nemogućnost da jasno odredimo granice negativno utječe na  mentalno odvajanje od posla. Moderna tehnologija je omogućila da figurativno nosimo posao kući, i to ne u obliku fascikla pod rukom već putem pametnog telefona. Osjećaj stalne virtualne dostupnosti, primanja mailova ili poruka mimo radnog vremena te potreba da se ''još nešto odradi'', onemogućit će zdrav i prijeko potreban oporavak od radnog dana. Fiziološki, tijelo ostaje u stanju pripremljenosti za novu radnu notifikaciju i posljedično će se javiti kroničan osjećaj umora, razdražljivost i smanjeno zadovoljstvo privatnim životom. Kod različitih pomagačkih struka, otegotan faktor je emocionalna angažiranost u radu s ljudima koja zahtijeva dodatne vještine za emocionalno procesiranje situacija. Kao domino reakcija, sve to može dovesti zaposlenika u rizik od sindroma pregorijevanja (burnouta).

Kako se učinkovito odvojiti od posla?

Ipak, postoje načini kako odvojiti poslovni život od privatnog. Za početak je dobro osmisliti neki ritual za kraj radnog dana, kako bi tijelo dobilo signal da ulazi u sigurno, opuštajuće stanje. Ponekad to može biti šetnja, odlazak u trgovinu ili opuštajuća glazba u autu na putu kući s posla. Nadalje, dobro je imati plan za slobodno vrijeme, posvećivanje nekom hobiju ili poslu koji nema veze s radnom ulogom. Bitno je sebi osvijestiti da je radna uloga samo jedna od nekoliko koje imamo u životu i da kroz nju ne trebamo potvrđivati osjećaj osobne vrijednosti. On se gradi iz smisla i zadovoljstva životom u cjelini, uključujući i privatno vrijeme. Kao zadnja strategija isključivanja s posla u privatno vrijeme, isključite notifikacije maila ili utišajte službeni mobitel. Nije zgorega zapisati zadatke i misli koje su zaostale od posla, jer će se time smanjiti mentalna zaokupljenost poslom. Naposljetku, odmor i odvajanje od posla su nužni kako bi si poboljšali kvalitetu života. Jer zadovoljan radnik je i produktivan radnik.

--------

Magistra psihologije Ivana Marin/Foto: FOTOimago

Ivana Marin rođena je u Pakracu. Nakon srednjoškolskog gimnazijskog obrazovanja, upisuje Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Poslije diplome, nije bilo druge opcije nego vratiti se nazad u voljeni Pakrac i započeti karijerni put.

Zadnjih deset godina u psihološkoj struci vodilo ju je u različita područja interesa od palijativne skrbi, nastavničke djelatnosti do rada s veteranskom populacijom i članovima njihovih obitelji. Krajnji interes koji se pojavio zadnjih par godina bio je rad s traumom.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!