JEDINSTVENA TURA
Šetnja s Ljudevitom, posljednjom daruvarskom groficom: ''Imala je veliko srce, evo na što je potrošila miraz''
Foto: Privatni album
OKUS DOMAĆEG
Već četvrta generacija Irića osvaja tržnicu u Daruvaru: Priča koja miriše na lubenice i tradiciju
Obiteljsku priču s poljoprivredom na obiteljskom imanju u Goveđem Polju započeli su još sedamdesetih godina Acini djed i baka, Simo i Milica
ČUDO NEVIĐENO
Turistička atrakcija kod Bjelovara: ''Ljudi iz cijele zemlje dolaze gubiti se u našim labirintima od kukuruza''
POVRATAK KORIJENIMA
Obitelj Bernat Zagreb zamijenila Pakranima: ''Evo što smo odlučili napraviti na Papuku..."
ŽENA NEISCRPNE ENERGIJE
Marijana je duša Daruvara koju djeca obožavaju: Sanjala je vrtić, radi čudesne tulipane i čuva 9000 salveta
Damijanu Iriću iz Daruvara je 6,5 godina, a njegovu bratu Alekseju 4. Iako im glave jedva izviruju iz obiteljskih nasada lubenica i paprika u obližnjem Goveđem Polju, ova dvojica dječaka već jako dobro znaju što znači rad na poljoprivredi, a ovih dana započeli su i svoj prvi poduzetnički pothvat. Uz cijele lubenice, dinje, nektarine, breskve i druga čuda koje članovi njihove obitelji redovito nude na Gradskoj tržnici u Daruvaru, vrijedna braća kupcima su odlučili prezentirati nešto potpuno novo – narezano svježe voće u čašicama, tako da svi oni koji već jako dobro poznaju kvalitetu proizvoda obitelji Irić, ne moraju čekati da dođu doma kako bi uživali u slasnim plodovima. Umjesto toga, sada ih mogu slistiti ''s nogu'', već na tržnici.
Poduzetnička ideja
- Na tu je ideju došla supruga Marijana, a dečki su je odmah prihvatili. Damijan u prodaji ima glavnu ulogu, ali pomogne i Aleksej. Evo, ovaj tjedan su već bili na tržnici i reakcije su odlične – ponosno nam priča tata Aleksandar zvani Aco.
Vrijedni dječaci u ponudi imaju čašice s lubenicom, dinjom, nektarinom, šljivom i drugim voćem, ali i miješane koktele. Damijan je slova tek naučio, no zato mu odlično idu brojke, što se vidi i u komunikaciji s kupcima na tržnici.
- Čašica s voćem stoji 1,5 eura i kupci mu obično plate kovanicama. Neki dan me pitao kad će već jednom dobiti papirnati novac – smije se tata.
Iako je prodaja voća u čašicama nešto drugačije, za Damijana i Alekseja rad s voćem i povrćem nije ništa novo. Aco kaže kako obožavaju Goveđe Polje gdje obitelj pod različitim kulturama ima nekoliko hekatara zemlje. Iako su još maleni, kad god mogu, pomognu tati Aci i mami Marijani, kao i baki Branki i djedu Miloradu. Nije to ništa čudno, kaže Aco, tako je i on nekad pomagao svojoj obitelji.
- Tako je to kod nas. Mlađi prvo pomažu starijima, a onda, kad dođe vrijeme za to, preuzimaju posao. Ja sam od svoje dvanaeste godine s ocem prodavao lubenice na daruvarskoj tržnici, mislim da ovdje nema nikoga s dužim stažem od mene – ponosno ističe naš sugovornik.
Obiteljska tradicija
Obiteljsku priču s poljoprivredom na obiteljskom imanju u Goveđem Polju započeli su još sedamdesetih godina Acini djed i baka, Simo i Milica. U vrijeme kada su mnogi stanovnici sela, osim za vlastite potrebe, proizvodili i nešto viška za prodaju, njih su dvoje uzgajali papriku, krastavce i druge kulture, a višak su nosili na daruvarsku tržnicu. Tada su postojale i otkupne stanice pa se dio uroda predavao organizirano, dok je ostatak završavao na štandovima.
Ni tada poljoprivreda nije bila jedino zanimanje članova obitelji. Djed se, uz rad na zemlji bavio prodajom osiguranja, dok su Acini roditelji, Milorad i Branka, također radili u tvrtkama. Otac je bio zaposlen u Dalitu, a majka u OTP-u, no nakon radnog vremena čekali su ih polje, voćnjaci i poslovi koji se nisu mogli odgađati.
Nakon rata Milorad se potpuno posvetio poljoprivredi, dok je cijela obitelj nastavila pomagati. Danas su on i Branka u mirovini, no čini se da su na zemlji aktivniji nego ikada. Prije nekoliko godina ponovno su se preselili u Goveđe Polje, obnovili obiteljsku kuću i vratili ondje gdje je priča započela.
Lubenice i dinje proizvodi su po kojima kupci obitelj Irić možda najbolje poznaju, no njihov je asortiman mnogo širi. Tijekom ljeta na štandu se mogu pronaći breskve, nektarine, šljive, paprika, rajčica, krastavci i krumpir, a u jesen stižu kupus i jabuke. Upravo im jabuke omogućuju da domaći proizvod nude i tijekom hladnijeg dijela godine. Obitelj ima vlastitu hladnjaču, investiciju bez koje bi bilo gotovo nemoguće sačuvati plodove od berbe pa sve do zime.
Različite kulture
- Mi nemamo velike plantaže niti proizvodimo za trgovačke centre. Baš kao i ostale svoje proizvode, i jabuke prodajemo na tržnici i na kućnom pragu pa ih moramo imati gdje čuvati. Bez hladnjače ne bi mogle ostati kvalitetne tijekom jeseni i zime – pojašnjava naš sugovornik.
Pod jabukama imaju oko 1,1 hektar, dok se lubenice, dinje, paprika, kupus, krastavci i rajčica uzgajaju na još približno jednom hektaru. Krumpir zauzima nešto više od pola hektara. Proizvodnju svjesno ne šire iznad količine koju obitelj može sama obraditi i prodati.
- Radimo onoliko koliko možemo proizvesti, ubrati i sami prodati. Ne radimo za centre, prekupce ni velike trgovce jer bi za to trebalo mnogo više ljudi i drugačija organizacija. Onda ovisiš o njihovoj cijeni, rokovima plaćanja i svemu ostalom – kaže Aco.
Kod većih poslova ipak uskaču prijatelji, kumovi, susjedi i rodbina. Najviše je ruku potrebno u proljeće, kada se sade lubenice, te u jesen tijekom berbe jabuka. Tada se posao pretvara i u veliko obiteljsko druženje.
- Kada se spremi posljednja gajba, obično se zapali vatra, ispeče odojak ili pečenica i zahvali svima koji su pomogli. Takav je red - smije se naš sugovornik.
Rad na zemlji, dodaje, posljednjih je godina sve zahtjevniji. Visoke temperature i duga sušna razdoblja ozbiljan su izazov za povrće i voće, a posebno za kulture poput lubenice, paprike i kupusa. Zbog toga obitelj koristi sustave navodnjavanja.
- Bez vode nema ništa. Lubenice, dinje, paprika i kupus moraju se navodnjavati. Bez toga bi u ovakvim godinama rezultat bio nula – iskren je Aco.
Neizvjesna poljoprivreda
Ipak, navodnjavanje ne rješava sve probleme. Svaka sezona donosi novu neizvjesnost, od proljetnih mrazova i tuče do bolesti, štetnika i naglih promjena vremena. U poljoprivredi nema jamstva da će trud uložen tijekom cijele godine na kraju biti nagrađen dobrim urodom i prihvatljivom cijenom.
Irići koriste redovne poljoprivredne poticaje jer im, kaže Aco, svaka financijska pomoć dobro dođe, posebno u godinama u kojima rastu troškovi sjemena, sadnica, goriva, zaštite, navodnjavanja i ambalaže.
- Čujem ponekad da poljoprivrednici kažu kako mu poticaj ništa ne znači. Ma kako ne bi značio? Svaki euro je financijska injekcija i olakšava barem dio troškova. To vrijedi u svakom poslu, a posebno u poljoprivredi – smatra Aco.
Iako je s poljoprivredom povezan od djetinjstva, Aci ona nije jedini posao. Bavi se prijevozom i vozi kamion, dok supruga Marijana ima vlastiti salon za uljepšavanje. Upravo zato se radni dan obitelji često nastavlja dugo nakon što završe službene obveze.
- Polje ne poznaje radno vrijeme, vikende ni godišnji odmor. Ako je vrijeme za zalijevanje, berbu ili sadnju, posao se mora obaviti bez obzira na to koliko smo umorni. No, volimo to pa nam nije teško – kaže naš sugovornik.
Aco je zahvaljujući prijevozničkom poslu prošao gotovo cijelu Europu. Upoznao je brojne ljude s prostora Hrvatske i susjednih zemalja koji su svoj život izgradili u Njemačkoj, Austriji, Češkoj i drugim državama. Zato mu je, priznaje, povremeno kroz glavu prošla pomisao o odlasku. No, ipak nikada nije odlučio napustiti Daruvar.
Doma je najljepše
- Kada putuješ, vidiš kako ljudi žive vani. Možda se negdje lakše zaradi, ali si uvijek stranac i ljudi se prema tebi drukčije odnose. Ja sam to doživio i zato nisam želio otići. Doma je ipak najljepše, među svojima – ističe, dodajući kako smatra da danas u Hrvatskoj, onaj tko je spreman raditi, može bez problema pronaći posao.
Dok razgovaramo o prošlosti i poslovima koje su nekada obavljali Simo, Milica, Milorad i Branka, Damijan i Aleksej već se vrzmaju oko štanda. Njima je tržnica još uvijek prije svega zanimljiva pustolovina, mjesto na kojem mogu slagati čašice, brojiti kovanice i razgovarati s kupcima. No, upravo je tako nekoć započeo i njihov otac. Na mjestu na kojem je kao klinac s ocem počeo prodavati lubenice, danas promatra vlastite sinove. Između tih dviju slika stala su desetljeća rada, bezbrojne sadnje i berbe, dobre i loše sezone. A ako se obiteljska tradicija nastavi, jednoga će dana i Damijan i Aleksej svojim nasljednicima pokazivati kako se bira zrela lubenica, kada treba zaliti papriku i zašto se kupcu uvijek nudi ono što bi bez razmišljanja stavili i na vlastiti stol.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
TURISTIČKA ATRAKCIJA
Bećarska obitelj iz Badljevine dobila prinove: Mari i Jozi pridružili se Anka, Mato i Stipa
STOLJETNA TRADICIJA
Sad je i službeno: Končaničke maškare postale su zaštićeno hrvatsko nematerijalno kulturno dobro
ČISTA IDILA
Mali raj u Donjim Borkima: Saša je grad zamijenio selom gdje uzgaja kestene, pistacije, pluote, šljive…
PRIRODNI WELLNESS
Daruvarske toplice predstavile jedinstvenu ponudu: ''Ovakvu kupku nema nitko u čitavoj Europi''
×
![]()