Foto: Privatni album
Mali raj u Donjim Borkima: Saša je grad zamijenio selom gdje uzgaja kestene, pistacije, pluote, šljive…
Kesteni koji se nude u hrvatskim trgovinama i na tržnicama velikim dijelom dolaze iz uvoza, među ostalim iz Španjolske, Portugala, pa čak i iz Kine. No, nema ravnih onima s Papuka
Saša Slakoper nije mogao izabrati bolje ime za svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo koje je prije nekoliko godina počeo podizati u Donjim Borkima. OPG Mali Raj. Na oko 7 hekatara plodne zemlje nedaleko od Sirača zaista se smjestio pravi mali raj. U njemu, na oko 4 hektara, dominiraju kesteni, a ostatak je ispunjen raznim drugim kulturama, od povrtnjaka koji Saša i supruga imaju za vlastite potrebe, preko mješovitog voćnjaka, pa sve do mladog nasada šljiva, kulture po kojoj je Sirač nadaleko poznat.
Za razliku od mnogih koji su u poljoprivredi posegnuli za provjerenim kulturama, poput oraha ili lijeske, Saša je odlučio krenuti drugim putem. Tražio je nešto čega u ovom dijelu Hrvatske nema mnogo, a što bi istodobno moglo dobro uspijevati na zemljištu u Donjim Borkima. Izbor je pao na krupnoplodni kesten.
Sedam sorti
- Kesten me zaintrigirao pa sam odlučio vidjeti kako će se ponašati kod nas. Još uvijek učim jer je svaka godina novo iskustvo, no za sada stabla napreduju dobro – otkriva Saša.
Prve kestene posadio je 2021. godine, kada je i registriran OPG Mali raj. Nasad se potom širio postupno, ovisno o mogućnostima i kupnji novih parcela, pa su posljednje sadnice posađene prije dvije godine. Danas na približno četiri hektara raste oko 420 stabala te rijetke kulture.
U voćnjaku nije samo jedna vrsta kestena. Saša je zasadio sedam sorti kako bi s vremenom mogao usporediti njihovu otpornost, prinos i kvalitetu plodova. Među njima su Bouche de Bétizac, Maraval, Marsol i druge sorte krupnoplodnog kestena, čiji bi plodovi veličinom i izgledom trebali biti slični kod nas puno poznatijim marunima.
Prva posađena stabla već su dala plodove, no zasad tek u količinama dovoljnima za kućnu degustaciju. Ozbiljniji urod očekuje se tek nakon što stabla dosegnu punu rodnost.
- Nakon četvrte ili pete godine počinju se pojavljivati prvi plodovi, a onda ih je svake godine sve više. Još nemamo količine za prodaju, ali dovoljno je da vidimo kakvi su. Ukusni su i dosta krupni, zbog čega ih je nešto teže ispeći, pa ih zasad najčešće kuhamo – kaže naš sugovornik.
Koliki će prinos nasad jednoga dana davati, Saša ne želi unaprijed prognozirati. U literaturi i iskustvima drugih proizvođača spominju se i prinosi od pet tona po hektaru, no konačan rezultat ovisit će o zemljištu, vremenu, starosti nasada i njezi stabala.
Puno posla
A njege na OPG-u Mali raj ovim slatkim divovima ne nedostaje. Premda se nekome može učiniti da je dovoljno posaditi drvo i pričekati da rodi, stvarnost je sasvim drukčija, kaže naš domaćin. Mlade sadnice treba zalijevati, okopavati, prihranjivati, štititi od bolesti i pratiti njihov razvoj. Na brdovitom terenu u Donjim Borkima postavljanje klasičnog sustava navodnjavanja nije jednostavno pa se voda do stabala zasad doprema cisternom.
- Posla ima mnogo, osobito dok su stabla mlada. Suše su sve češće i izraženije, a bez vode nema dobrog razvoja. Zasad vodu do nasada vozimo u cisternama, međutim ako se ovakve godine nastave, u budućnosti ćemo morati pronaći neko trajnije rješenje – priznaje.
Poljoprivreda pod vedrim nebom, dodaje, iz godine u godinu postaje sve neizvjesnija. Nakon proljetnih mrazova dolaze suša i visoke temperature, a pojavljuju se i novi štetnici i bolesti. Ono što je vrijedilo prije desetak godina, danas više nije jamstvo uspjeha.
Sašu ipak ohrabruje tržište. Već se raspitivao o mogućnostima otkupa i uvjeren je da s prodajom ne bi trebalo biti problema kada nasad uđe u puni rod. Kesteni koji se nude u hrvatskim trgovinama i na tržnicama velikim dijelom dolaze iz uvoza, među ostalim iz Španjolske, Portugala, pa čak i iz Kine.
Ekološka proizvodnja
- Hrvatska ima područja s vrlo dobrim uvjetima za uzgoj kestena, poput Petrinje i Siska, no plantažnih nasada još uvijek nema dovoljno da bi zadovoljili potražnju. Istovremeno, interes je poprilično velik. Ljudi sve više traže hrvatski proizvod, osobito kada znaju gdje je uzgojen i kako je tretiran. Ne bih morao svaki kilogram prodavati pojedinačno, ali vjerujem da bi dio uroda mogao pronaći kupce i na kućnom pragu – kaže.
Dodatna vrijednost njegovih proizvoda trebala bi biti ekološka proizvodnja. OPG je prije dvije godine službeno ušao u prijelazno razdoblje, no Saša tvrdi da se takvih načela pridržava od početka.
- Od otvaranja OPG-a nastojimo sve uzgajati što zdravije, bez pesticida i nepotrebne kemije. Probleme pokušavamo rješavati biološkim pripravcima. To je zahtjevnije i skuplje, ali želimo da ono što proizvedemo bude kvalitetno i da znamo što nudimo svojoj obitelji i kupcima – ističe.
Ekološki pripravci dostupni su na tržištu, ali su osjetno skuplji od konvencionalnih sredstava. Uz to, njihova primjena često traži više ponavljanja, praćenja i ručnog rada. Ipak, Saša vjeruje da upravo takav način proizvodnje može biti prednost malog gospodarstva koje se ne može natjecati količinom, ali može kvalitetom.
Pistacije i pluoti
Kesten je glavna kultura na OPG-u Mali Raj, no daleko od toga da je jedina. Na preostalom dijelu imanja nalazi se mješoviti voćnjak u kojem prevladavaju breskve, a posađene su i višnje, trešnje te pluoti, neobični križanci šljive i marelice. Pluoti izgledom podsjećaju na šljivu, dok okusom ''vuku'' na marelicu. Posebnu pozornost privlači pak osam sadnica pistacija posađenih prije tri godine. Zasad su tek pokus kojim Saša želi provjeriti može li ta mediteranska kultura dugoročno podnijeti klimu slavonskoga kraja.
- Za pistaciju se obično kaže da treba dugo čekati na prve plodove, možda i sedam godina. Za sada se sadnice lijepo razvijaju i imaju dobar prirast. Posadili smo ih samo nekoliko, upravo zato da vidimo hoće li im ovo podneblje odgovarati – govori.
Takvi pokusi mogući su jer OPG raspolaže s približno sedam hektara zemlje, od čega se oko šest i pol hektara nalazi pod trajnim nasadima. Povrće obitelj uzgaja uglavnom za vlastite potrebe, dok se voćarski dio postupno razvija kao ozbiljnija proizvodnja.
Simbol Sirača
Posebno mjesto na imanju pripada šljivama, simbolu Sirača. Stari šljivik koji je Saša zatekao nakon kupnje zemljišta bio je zapušten i više ga nije imalo smisla obnavljati. Stabla su zato uklonjena, a na približno pola hektara posađen je novi nasad sa 120 sadnica.
-Posadili smo sorte Top Taste, Top Hit i Top End. Glavna je Top Taste, sorta s visokim udjelom šećera, čak više od popularne čačanke, koja je pogodna za svježu potrošnju, ali i preradu u džemove, pekmeze, rakiju i druge proizvode – objašnjava Saša.
Šljiva je u Siraču dio identiteta mjesta, što potvrđuju i tradicionalni Dani šljiva i rakija, manifestacija koja svake godine okuplja proizvođače, izlagače i posjetitelje. Upravo je zato Općina Sirač pomogla podizanje novog nasada sufinanciranjem nabave sadnica.
- Takva pomoć malom proizvođaču mnogo znači. Kada odjednom kupujete veći broj sadnica, svaki povrat dijela uloženog novca olakšava daljnja ulaganja. Lijepo je što Općina prepoznaje šljivu kao nešto važno za ovaj kraj i potiče ljude da podižu nove nasade – kaže Saša.
Potporu je koristio i pri pokretanju gospodarstva, kada mu je pomoć države omogućila da lakše nabavi dio potrebne opreme i započne proizvodnju. Poljoprivredna ulaganja, posebno kod trajnih nasada, vraćaju se sporo. Godinama se ulaže u sadnice, obradu, zaštitu i održavanje prije nego što stigne ozbiljniji prihod pa su potpore nerijetko presudne za opstanak mladog OPG-a.
Uzgoj šljiva također nije jednostavan. Potrebni su redovita rezidba, zaštita, prihrana i pravodobno reagiranje na bolesti i štetnike. Ekološki pristup taj posao čini još zahtjevnijim, ali Saša ne odustaje od cilja da jednoga dana na Danima šljiva i rakija predstavi plodove i prerađevine iz vlastitog nasada.
Život na selu
Iako danas živi u miru u Donjim Borkima, njegov životni put nije cijelo vrijeme bio vezan uz selo. Poput mnogih ljudi iz ovoga kraja, dio života proveo je u gradu. Konkretno, u Zagrebu. No, kaže, vrlo brzo mu je postalo jasno kako gradski život nije za njega, stoga se nakon pet godina vratio u rodni Daruvar. Nakon povratka u Daruvar godinama je živio u gradu, gdje je kupio i uredio obiteljsku kuću. No, želja za mirnijim životom i većom povezanošću s prirodom s vremenom je prevagnula. Kada mu se prije nekoliko godina ukazala prilika za kupnju seoskog imanja, prodao je kuću u Daruvaru i preselio u Borke, gdje je započeo novo životno poglavlje. Dok je zaposlen u drugoj djelatnosti, Saša paralelno razvija svoje poljoprivredno gospodarstvo, korak po korak.
- Moram priznati, nije uvijek lako. Nakon posla dođem kući, ručam, a nakon toga me čekaju voćnjaci, košnja, zalijevanje, okopavanje i brojni poslovi koji se ne mogu odgoditi za vikend ili slobodan dan. Ali, navikao sam na to i volim taj posao, tako da ne odustajem – smije se Saša.
OPG Mali raj još je mlad i najveći dio njegova potencijala tek treba pokazati. No, na papučkim padinama iznad Sirača već se vidi rezultat upornosti našeg sugovornika koji je uspio u onome o čemu većina samo sanja, da radi ono što ga ispunjava i čini sretnim.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!