Obitelj Bernat Zagreb zamijenila Pakranima: ''Evo što smo odlučili napraviti na Papuku..."

Prizori velikih šumskih požara, zagađenja zraka i uništenja prirode većinu nas s vremena vrijeme potaknu na razmišljanje o važnosti očuvanja planeta. No, malo tko odluči poduzeti nešto konkretno kako bi pridonio rješenju problema. Među takvim rijetkim pojedincima su mladi supružnici Ivana i Andrej Bernat iz Pakrana koji su, kako bi pomogli Zemlji i stvorili bolje uvjete života za svoju, i djecu svoje djece, odlučili saditi stabla. I to na Papuku, pitomoj slavonskoj planini ispod koje su oboje odrastali.

Povratak doma

- I supruga i ja smo rođeni Daruvarčani. Oboje smo, nakon odlaska na studij u Zagreb, sanjali o tome da ćemo se jednoga dana vratiti. Dolazili smo doma svaki vikend, i naša djeca, Noa koji sad ima 5 godina, i Una kojoj su 3, zavoljeli su naš rodni kraj. Zbog toga im uopće nije teško palo kad smo lani preselili u Pakrane, na staro imanje koje smo kupili i počeli uređivati za sebe - priča nam Andrej.

No, njihova veza s Pakranima ipak traje nešto druže. Još prije 6 godina Andrej je ondje odlučio kupiti svoju prvu šumu, a nakon toga je nastavio širiti posjed koji je danas prerastao u impresivno imanje od desetak hektara na kojem rastu tisuće mladih stabala za mnoge od kojih je ovaj mladi čovjek sam uzgojio sadnice i posadio ih u plodno slavonsko tlo.

Na prvi pogled, njegov profesionalni put nema mnogo veze sa šumama i sadnicama. Andrej je završio Ekonomski fakultet u Zagrebu i po zanimanju je ovlašteni revizor, a cijelu je dosadašnju karijeru proveo u korporativnom okruženju. Njegova supruga Ivana također je ekonomistica, nedavno je doktorirala na Ekonomskom fakultetu, na kojem i predaje, pa zasad kombinira rad od kuće s povremenim odlascima u Zagreb.

Supružnici Bernat uživaju u novom domu/Foto: Privatni album

Drugim riječima, ideja o sadnji stabala nije nastala iz obiteljske tradicije niti stručnog šumarskog obrazovanja, nego iz velike želje da se na zabrinjavajuće promjene u prirodi odgovori nečim konkretnim.

Poziv na promjenu

- U medijima stalno gledamo prizore požara diljem planete, slušamo o zagađenju zraka i globalnom zatopljenju. Svi to vidimo i osjećamo, ali uglavnom samo komentiramo na društvenim mrežama. Ja sam razmišljao što bih mogao napraviti odmah i jedino što mi je palo na pamet bilo je saditi šumu - priča nam Andrej o početku svoje zelene odiseje.

Parcele koje je počeo kupovati uglavnom nisu bile uređene šume, nego zapuštene poljoprivredne površine, nekadašnje livade obrasle šikarom i raslinjem. Da bi na njima niknula šuma, trebalo je prvo sve raskrčiti i dovesti u red.

- Kada sam započinjao tu priču, o šumarstvu nisam znao gotovo ništa. Stoga sam otišao na Šumarski fakultet, pronašao stručnu literaturu  i počeo učiti. Ono što piše u knjigama svakako je važno, ali zapravo najviše naučite tek kada krenete raditi - govori.

S vremenom je upoznao i nekolicinu ljudi koji su razmišljali slično kao on, a vrijedne savjete i potporu dobio je i od Savjetodavne službe, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.

Rad na zemlji nešto je o čemu su dugo sanjali/Foto: Privatni album

Prve godine posadio je stotinjak sadnica, dok se posljednjih godina taj broj popeo do 10.000 godišnje. Njegov se posjed danas prostire na približno deset hektara, a na otprilike polovici te površine neprestano traju sadnja, njega mladih stabala i drugi uzgojni radovi.

Podizanje rasadnika

Brzo je shvatio da bi kupnja tolikog broja sadnica bila vrlo skupa pa ih je počeo sam uzgajati. Kada bi mu nakon sadnje ostao višak, dio bi prodao, a iz toga se postupno razvila ideja o registriranom rasadniku koju je ovaj mladi zaljubljenik u prirodu nedavno proveo u djelo.

- ''Rasadnik Bernat'' zamišljen je kao mjesto namijenjeno ponajprije autohtonim šumskim vrstama koje prirodno pripadaju ovome području. Trenutačno imamo sadnice hrasta kitnjaka, hrasta lužnjaka, kestena i crvenog hrasta, a ponudu planiramo proširiti i drugim vrstama karakterističnima za šume zapadne Slavonije. Naime, kada neku površinu želite pretvoriti u šumu, najbolje je saditi vrste koje ondje prirodno rastu. One će se najbolje prilagoditi, a s vremenom će nastati najzdravija i najljepša šuma - objašnjava Andrej.

Sadnice proizvodi iz sjemena ili reznica, ovisno o biljnoj vrsti. Dio može rasti u zaštićenim uvjetima, dok se druge uzgajaju na otvorenom, gdje im je potrebno više vremena da dosegnu veličinu pogodnu za sadnju. Kod nekih se na odgovarajuću sadnicu čeka dvije godine, a one namijenjene hortikulturi mogu se njegovati i pet ili više godina. Posebno ga, kaže, veseli trenutak kada vidi da je biljka koju je sam uzgojio pustila korijen i nastavila rasti.

Za nove naraštaje

- Poseban je osjećaj kada znaš da si nešto sam posadio, a onda gledaš kako raste i uspijeva - priznaje.

Andrej je svjestan da šumarstvo i rasadničarstvo nisu djelatnosti u kojima se uloženi novac vraća preko noći. Ljudi ga često pitaju zašto ne sadi vrste koje se mogu brže posjeći i prodati, no njega kratkoročna zarada nije ni potaknula na cijelu priču.

Radna akcija na imanju Bernat/Foto: Privatni album

- Stablo koje danas posadim bit će veliko za mnogo godina. Možda ga ja neću doživjeti kao odraslo stablo, ali ono će cijeli svoj vijek stvarati kisik i jednoga dana koristiti mojoj djeci, unucima i svima koji će živjeti poslije nas - kaže Andrej koji vjeruje kako je to puno vrjednije od kratkoročnog financijskog interesa.

Rasadnik još nije djelatnost od koje obitelj može potpuno živjeti. Andrej je godinama, uz redovni posao u Zagrebu, stvarao uvjete da se jednoga dana može odmaknuti od korporativnog života i više posvetiti vlastitim planovima.

- Treba puno unaprijed planirati i razmišljati kako sve financirati. Ne može se očekivati da ćete za godinu ili dvije okrenuti veliki novac i dobro živjeti samo od toga. Još uvijek trebam druge izvore prihoda, ali cilj mi je da sve postupno dođe na svoje -objašnjava.

Upravo u proizvodnji kvalitetnih domaćih sadnica vidi prostor za razvoj. Smatra da u Hrvatskoj takvih proizvođača nedostaje, zbog čega je ponekad teško pronaći odgovarajući sadni materijal. Dio sadnica uvozi se iz susjednih država, što i nema mnogo smisla ako se njima obnavljaju hrvatske šume u kojima bi prednost trebao imati lokalni sadni materijal.

Svake godine Bernati posade na tisuće stabala/Foto: Privatni album

Iako je na svojem zemljištu posadio tisuće stabala, Andrej zna da jedan čovjek sam ne može znatnije utjecati na stanje planeta. No, svoj rasadnik vidi kao priliku da potakne druge da se odvaže na nešto slično.

Pozitivna promjena

- To što ću ja posaditi deset tisuća sadnica godišnje za cijelu Zemlju neće biti mnogo. Ali ako više ljudi čuje za ovu priču, vidi što radimo i odluči nešto napraviti, onda zajednički možemo postići puno više - kaže.

U dosadašnjim akcijama pošumljavanja pomagali su mu prijatelji, a želja mu je ubuduće proširiti krug sudionika i uključiti ljude koje još ne poznaje. Zanimanje je već pokazala i tvrtka u kojoj je ranije radio. Ondje bi se, kaže, u neku akciju sadnje ili uređenja okoliša želio uključiti veći broj zaposlenika.

Ljudi uglavnom pozitivno reagiraju kada vide što obitelj radi, no Andrej bi volio da podrška preraste u konkretno djelovanje. Nekome je dovoljno posaditi jedno stablo u dvorištu, drugi se mogu uključiti u organiziranu akciju, a netko će možda obnoviti zapuštenu parcelu koju već posjeduje.

U radnim akcijama redovito sudjeluju prijatelji//Foto: Privatni album

Preseljenje u Pakrane za obitelj Bernat nije značilo potpuni prekid s dotadašnjim životom. Njihovo imanje udaljeno je tek oko pet i pol kilometara od središta Daruvara, pa imaju mir i prirodu, ali im je grad i dalje nadohvat ruke. Staro imanje kupili su prošle godine, djelomično ga obnovili i uselili se samo dva dana prije Božića.

Nova sredina

- Najprije smo uredili ono što je bilo nužno za život, dok ćemo ostatak kuće i gospodarstva obnavljati postupno. Sretan sam jer su Noa i Una promjenu prihvatili bez većih teškoća. I prije preseljenja gotovo smo svaki vikend dolazili u Daruvar, gdje su bake, djedovi, prijatelji. Supruga i ja imamo češke korijene pa pohađaju češki dječji vrtić. Drago nam je što odmalena imaju priliku učiti i jezik svojih predaka - kaže Andrej.

Život u manjoj sredini i njemu i supruzi je, kaže, ugodniji i manje stresan. U Zagrebu je mnogo vremena odlazilo na promet i prijevoz, dok su ovdje svakodnevne obveze jednostavnije, osobito kada je riječ o životu s malom djecom.

- Super je što ovdje nema intenzivne poljoprivrede. Krajolik uglavnom čine pašnjaci, voćnjaci i šume, a mir je još izraženiji nego u Daruvaru - kaže.

Noa i Una su se odlično snašli u prekrasnoj slavonskoj divljini/Foto: Privatni album

Život na selu obitelji je omogućio i ono o čemu su dugo maštali, vlastitu hranu. Dok su živjeli u Zagrebu, koristili su malu parcelu u jednom od gradskih vrtova, ali prostor je bio ograničen. U Pakranima iza kuće imaju dovoljno zemlje, pa su već prve godine posadili gotovo sve za što su pronašli vremena.

- Vjerojatno smo posadili i previše, ali prva nam je godina i htjeli smo probati sve. Zemlje imamo dovoljno, pa ćemo tek vidjeti što će nam najbolje uspijevati. Presretni smo jer smo u sklopu imanja dobili i tri starija voćnjaka pa ni voća neće nedostajati - kaže zadovoljno naš sugovornik.

Veliko zadovoljstvo

Dolaskom na Papuk Andrej i Ivana ponovno su se našli u sredini u kojoj se ljudi poznaju, druže i spremni su pomoći jedni drugima. Ta toplina manjeg mjesta, blizina prirode i osjećaj da čine nešto korisno za ovu mladu obitelj, kažu, najveća je nagrada. Baš kao i za njihovu novu zajednicu u kojoj se nadaju da su upravo Pakrani mjesto u kojem će Bernati, baš poput tisuća njihovih stabala, ''pustiti korijene''.

Stabla sade, kažu, za buduće generacije/Svake godine Bernati posade na tisuće stabala

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!