Možete zaraditi ako imate drvenu pastirsku čašu, javite se Muzeju grada Lipika

Ponekad je dovoljna jedna stara fotografija da nas vrati stotinjak godina unatrag. Muzej Grada Lipika podsjetio je javnost na predmet kakav se danas rijetko viđa: kepčiju, pastirsku čašu istesanu od lipova drva u obližnjem Čagliću oko 1920. godine. Riječ je o svjedočanstvu jednog nestalog načina života, u kojem je gotovo svaki predmet za svakodnevnu upotrebu nastajao vlastitim rukama, u dokolici i uz malo alata.

Što je zapravo kepčija?

Kepčija je narodni naziv za drvenu pastirsku čašu, jednostavnu, ali čvrstu posudu iz koje se pila voda, mlijeko ili vino. Takve su se čaše izrađivale i koristile diljem Hrvatske, od Slavonije i Posavine do gorskih i primorskih krajeva, a najviše ih se veže uz stočare i pastire. U etnografskim zbirkama vodi ih se pod nazivima "pastirska čaša" ili "kepčija", a dio su šire baštine tradicijskoga drvorezbarstva u kojem su muškarci bili veliki majstori.

Pastiri su rezbarili predmete dok bi čuvali blago/Foto: AI ilustracija

Materijal se biralo prema onome što je bilo na dohvat ruke. Lipa je pritom bila zahvalno drvo: mekana je, ravnih vlakana i lako se reže, pa je bila idealna za oblikovanje i ukrašavanje. Uz lipu, za ovakve su se predmete koristili i trešnja, orah, javor i druge domaće vrste.

Zašto su pastiri bili najbolji rezbari

Osnovnom obradom drva vladao je svaki seljak, no pastiri su u tome bili osobito vješti vjerojatno zato što su, čuvajući stoku, imali najviše vremena za usavršavanje. Dok su blago paslo, oni su nožem strpljivo oblikovali i ukrašavali sitne uporabne predmete: preslice, čuture, kutijice za duhan i kepčije.

Stara pastirska čaša kepčija/Foto: AI ilustracija

Ukrašavalo se tehnikom duboreza (rovašenja), plićim ili dubljim urezivanjem geometrijskih i biljnih motiva u drvo. Mnoge od tih čaša nisu bile tek posuđe, nego i dar sa značenjem: pastir bi bogato ukrašen predmet znao izraditi i darovati svojoj simpatiji. Zato u svakoj kepčiji ima i pomalo osobne priče onoga tko ju je izradio.

Blago iz Čaglića u Zagrebu

Baš kepčija koju je predstavio Muzej Grada Lipika danas se, nažalost, ne nalazi na našem području, nego u Etnografskom muzeju u Zagrebu. U tamošnjoj Zbirci tradicijskoga gospodarstva čuva se niz sličnih predmeta: ukrašene pastirske čaše, vodiri i drvene posude. Uglavnom su nastali od sredine 19. do sredine 20. stoljeća. To je razdoblje kojem pripada i čaglićka kepčija.

Iz kepčije se pilo mlijeko, voda ili vino/Foto: AI ilustracija

Upravo zato u Muzeju Grada Lipika žele da barem jedan takav primjerak, izrađen na ovim prostorima, ostane i bude izložen kod kuće, u središnjoj Hrvatskoj, a ne samo u velikim gradskim zbirkama.

Možda čuvate malo blago

Imate li kod kuće staru drvenu čašu, čuturu ili sličan pastirski predmet? Muzej Grada Lipika poziva sve mještane Lipika, Čaglića i okolice da provjere svoje tavane, štagljeve i podrume. Ako negdje stoji kakva kepčija "viška" ili joj slična starina, muzej ju je spreman otkupiti ili primiti kao donaciju te tako sačuvati komadić lokalne baštine za buduće naraštaje.

Predmete i informacije možete prijaviti izravno Muzeju Grada Lipika putem njihove službene Facebook stranice ili osobnim dolaskom u muzej.

Telefon: 091/793-5833

email: auroraborealis0605@yahoo.com

Naizgled obična drvena čaša zapravo je stranica naše povijesti. Svaka pronađena kepčija priča je o rukama koje su je izradile, o pašnjacima oko Čaglića i o strpljenju kakvo danas gotovo da više ne poznajemo. Ako je imate, nemojte je baciti. Javite se. Možda baš vaš tavan čuva predmet koji će jednoga dana stajati u vitrini lipičkog muzeja.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!