U Pakracu pronađen još jedan srednjovjekovni 'vampir': ''Vjerojatno potječe iz kasnog 13. stoljeća"

Arheološki lokalitet Stari grad Pakrac ne prestaje iznenađivati. O fascinantnim pronalascima na mjestu nekadašnje crkve i groblja vitezova križara pisali smo već više puta i svaki puta povod je bio više nego opravdan. Niti ovaj put nije iznimka.

Naime, arheolozi su na poznatom nalazištu u strogom središtu Pakraca ovih dana naišli na novu senzaciju - još jednog ''vampira'' iz srednjeg vijeka. Podsjetimo, prvi slavonski ''vampir'' pronađen je prije otprilike dvije godine na istom lokalitetu. Riječ je kosturu uz koji je u skupocjenom sarkofagu, umjesto ljudske, pronađena životinjska lubanja, vjerojatno konjska. Naime, u srednjem vijeku se vjerovalo kako takvo sakaćenje sprječava zle ljude da se nakon smrti vraćaju među žive kako bi nastavili činiti zlodjela.

- Baš smo ovih dana dobili rezultate antropološke analize tog kostura koja je pokazala kako je prvi ''vampir'' zapravo ''vampirica''. Naime, riječ je o ženi, u dobi između 35 i 45 godina, s hernijom diska i artritisom, što je bilo karakteristično za žene toga doba -otkriva nam Krešimir Vacek arheolog iz Muzeja grada Pakraca, koji vodi arheološka istraživanja na području Pakraca.

Položaj tijela

Iako je u međuvremenu na istom lokalitetu otkriveno još nekoliko kostura koji bi se mogli svrstati u kategoriju ''vampira'', ovih je dana pronađen jedan koji je posebno zaintrigirao arheologe i povjesničare, i to zbog položaja u kojem je pronađen. Naime, u lijes je položen potrbuške.

Pakrački areholog Krešimir Vacek/Foto: Pakrački list

Taj, najnoviji otkriven grob pronađen je unutar starijih struktura crkve, ispod fortifikacijskih zidova podignutih početkom 16. stoljeća, u vrijeme sve izraženije osmanske opasnosti. Riječ je o dijelu srednjovjekovnog groblja koji je velikim dijelom uništen kasnijom gradnjom, i na kojem su arheolozi tijekom šest godina istraživanja uspjeli pronaći tek nekoliko ukopa. Na području čitavog lokaliteta pak do sada je pronađeno i istraženo oko 170 grobnih mjesta. No, do neki dan, niti u jednom pokojnici nisu pronađeni u položaju potrbuške, licem prema zemlji.

- Takav način pokapanja vrlo je neuobičajen za srednji vijek. U stručnoj literaturi postoji nekoliko mogućih objašnjenja, no najčešće se takav položaj povezuje s antivampirskim običajima, odnosno pokušajem da se pokojnika spriječi da ustane i vrati se među žive - objašnjava arheolog Vacek.

Prilikom otkopavanja spomenutog groba, otkriva naš sugovornik, iz zemlje se najprije pojavio lakat, neobično okrenut prema gore, dok je podlaktica ostala podvučena ispod tijela. Nakon toga otkriveni su lubanja s većim oštećenjem na stražnjem dijelu i dijelovi kralježnice. Položaj kostiju upućuje i na mogućnost da su pokojnikove ruke bile vezane, no konačan odgovor moći će dati tek potpuno otkopavanje i antropološka analiza.

Smjer pokapanja

Za razumijevanje takvog ukopa, napominje arheolog, potrebno je vratiti se u svijet srednjovjekovnih vjerovanja. Pokojnici su u pravilu polagani u smjeru zapad–istok, s glavom na zapadu i pogledom prema istoku. Naime, vjerovalo se da će se Krist na Sudnji dan vratiti s istoka te da će mrtvi tada ustati i krenuti na posljednji sud. Ljudi toga vremena ta su vjerovanja doživljavali mnogo doslovnije nego današnji vjernici. Smrt nije nužno značila trenutačni odlazak u raj ili pakao, nego čekanje konačnog suda. No, tijekom toga čekanja se, prema narodnim predajama, nemirni pokojnik mogao vratiti i ugroziti žive.

Na ovom nalazištu do sada je otkriveno oko 170 grobova/Foto: Krešimir Vacek

Čudima na Starom gradu Pakracu nema kraja/Foto: Krešimir Vacek

- ''Vampira'' kojeg smo pronašli ovih dana su okrenuli tako da gleda prema zemlji, odnosno da ne može vidjeti Kristov dolazak, ustati na Sudnji dan, ali niti se prije toga vratiti među žive. Postoji i tumačenje da su posebno grešne osobe tako polagane kao znak potpune poniznosti pred Bogom, ali budući da je ovo jedini takav ukop među 170 dosad otkrivenih grobova, a na lokalitetu već imamo druge primjere antivampirskih običaja, takvo je objašnjenje manje vjerojatno - kaže Vacek.

Pod pojmom vampira srednjovjekovni ljudi nisu zamišljali elegantnog krvopiju s plaštem i očnjacima kakav se pojavljuje u današnjim filmovima i knjigama. Njihov je strah bio usmjeren prema zlodusima, nemirnim dušama i različitim čudovištima za koja se vjerovalo da izazivaju bolesti, smrt, nesreće i propast zajednice. Sumnja je najčešće padala na ljude koji su umrli nasilnom ili neobičnom smrću, prve žrtve neke epidemije, osobe koje su se izdvajale ponašanjem ili one uz čiju se smrt vezalo nešto što zajednica nije znala objasniti.

Strah od mrtvih

Načini na koje se pokojniku pokušavalo onemogućiti povratak bili su različiti. Tijelo se moglo vezati užetom, opteretiti kamenom ili opekom, probosti, položiti licem prema zemlji ili mu se u usta stavljao predmet koji bi trebao spriječiti ugriz.

- Takve postupke ne treba automatski tumačiti kao izraz mržnje prema pokojniku. U velikom broju slučajeva proizlazili su iz straha ljudi za vlastiti život i sigurnost zajednice. Oni koji su otvarali ili preuređivali grob vjerovali su da tako uklanjaju opasnost i štite svoje obitelji - tumači naš sugovornik.

Vacek otkriva i kako su na lokalitetu u Pakracu pronađeni i drugi tragovi poganskih vjerovanja, poput psećih zubi i sličnih detalja. Upravo je taj spoj kršćanske i poganske tradicije jedna od najvećih zanimljivosti Staroga grada Pakraca. Lokalitet je vezan uz dolazak zapadnoeuropskih viteških redova, koji su podizali crkve i širili kršćanstvo, ali stanovništvo je istodobno zadržavalo stare običaje i vjerovanja.

- Zanimljiv i značajan je i podatak da su srednjovjekovni grobovi bili iznenađujuće plitki, ponekad svega 30 ili 40 centimetara duboki. Razlog je dijelom bio u tome što su groblja uz crkve bila iznimno gusta, pa se prilikom svakog novog ukopa nastojalo izbjeći uništavanje starijih grobova. Plići ukop značio je i manje fizičkog rada. Takva praksa vjerojatno je dodatno hranila priče o pokojnicima koji se bude ispod zemlje. Naime, tijekom noći iz grobova su se mogli čuti zvukovi nastali prirodnim procesom raspadanja tijela, pomicanjem tla ili oslobađanjem plinova. U to vrijeme, dakako, ljudi nisu znali znanstveno objasniti raspadanje tijela pa su to povezivali sa zlodusima i vampirima - pojašnjava arheolog.

Arheološko nalazište nalazi se u srcu grada/Foto: Krešimir Vacek

Na lubanji je vidljivo oštećenje/Foto: Krešimir Vacek

Kada bi nakon određenog vremena grob bio otvoren, tijelo je zbog raspadanja moglo biti pomaknuto na bok, usta su mogla ostati otvorena, a ostaci izgledati zastrašujuće. Srednjovjekovnom promatraču to je moglo djelovati kao dokaz da je pokojnik pokušavao izaći iz groba ili da je već napadao žive.

Detaljna analiza

Zapisi o takvim vjerovanjima sačuvani su i iz kasnijih razdoblja, osobito s područja Istre, Hrvatskog primorja i drugih ruralnih krajeva. Priče o svjetlima na grobljima, zvukovima iz zemlje i mrtvima koji se vraćaju iz svijeta tame preživjele su u narodnim predajama sve do današnjih dana.

Kad je pak riječ o najnovijem pakračkom ''vampiru'', prema veličini kostiju i građi zdjelice, zasad se pretpostavlja da je riječ o muškarcu. Ipak, konačan spol, dob, bolesti i moguće ozljede utvrdit će antropolozi nakon detaljnog pregleda. Planirano je i radiokarbonsko datiranje, koje bi trebalo preciznije odrediti vrijeme smrti. No, prema položaju groba i sloju u kojem je pronađen, pokojnik vjerojatno potječe iz kasnog 13. ili ranog 14. stoljeća. Nakon završetka svih istraživanja, posmrtni ostaci bit će vraćeni u Pakrac i ponovno dostojno pokopani, baš kao što je slučaj i sa svim ostalim pronađenim kosturima.

Inače, lokalitet Stari grad Pakrac prostire se površini od gotovo jednog hektra. Dosad je istraženo približno 850 četvornih metara, što znači da se ispod današnjeg središta Pakraca još uvijek skriva golem dio nekadašnjeg crkvenog kompleksa i naselja. Na istraženom prostoru nalaze se ostaci križarske crkve, groblja, samostanskog ili utvrđenog kompleksa te pomoćnih i gospodarskih građevina. Arheolozi procjenjuju da je na cijelom groblju moglo biti pokopano i oko tisuću ljudi.

Jedinstveni pronalasci

Pakrac je tijekom srednjeg vijeka bio važno sjedište viteških redova, najvjerojatnije ivanovaca, premda pojedini arhitektonski elementi crkve podsjećaju i na graditeljske obrasce povezane s templarima. Crkvu su podigli redovnici i vitezovi koji su dolazili iz Francuske, što potvrđuje snažnu povezanost Pakraca sa zapadnoeuropskim kulturnim i vjerskim krugom.

Sarkofag u kojem je pronađen prvi ''vampir''/Foto: Krešimir Vacek

Prije čišćenja skeleta na prvom ''vampiru'' vidljivo je da je lubanja životinjskog porijekla bila učvršćena pjeskovitom sivom zemljiom/Foto: Krešimir Vacek

Osim neobičnih grobova, lokalitet je posljednjih godina pružio i druga iznimna otkrića.

- Među najvrjednijima su sačuvani dijelovi drvene ograde koja je okruživala križarsku crkvu i groblje. Drvo se u zemlji inače rijetko očuva jer s vremenom istrune. U Pakracu su, međutim, poplave i debeli slojevi mulja stvorili uvjete bez dovoljno kisika, čime je usporeno propadanje organskih materijala. Prema dosadašnjim spoznajama, pakračka ograda iz 13. stoljeća mogla bi biti najstarija tako dobro očuvana drvena ograda srednjovjekovnoga groblja u Europi. Slični nalazi postoje uglavnom na području Skandinavije, dok je u jugoistočnoj Europi takva očuvanost gotovo nepoznata - tumači Vacek.

Svaki novi sloj na Starom gradu Pakracu pripada drugom povijesnom razdoblju. Osim križarske crkve i groblja, arheolozi su pronašli ostatke kasnijih utvrda, obrambene jarke i tragove sukoba povezanih s osmanskim prodorima. Posebno je zanimljiv sloj rušenja iz oko 1540. godine, kada je utvrdu držala obitelj Šubić. U arheološkom sloju vidljivi su srušeni dijelovi crkve, tragovi požara i brojni vrhovi strelica, koji svjedoče o vojnom napadu i posljednjim pokušajima obrane od Osmanlija.

Učenje iz povijesti

- U sklopu istraživanja pronašli smo i obrambene građevine, vjerojatno iz 17. ili 18. stoljeća, koji bismo mogli povezati s barunom Franjom Trenkom i njegovim pandurima. Nedavno smo pronašli i zatvorske okove, iz čega se može naslutiti kako su u kasnijem razdoblju pojedini dijelovi utvrde korišteni i kao zatvor – nastavlja nizati otkrića Vacek, potvrđujući tako tezu kako se ispod današnjih ulica Pakraca nalazi nekoliko starijih gradova koji su se stoljećima nadograđivali jedni na druge.

Vacek pojašnjava da je mulj koji se nataložio nakon velike poplave bio prirodni konzervator te su zahvaljujući njemu ostaci odlično sačuvani/Foto: Mario Barać/MojPortal.hr

Svaki pronađeni grob, zid ili komad drveta, ističe Vacek, dio je šire slike o ljudima koji su živjeli prije nas, njihovim strahovima, vjerovanjima, ratovima i svakodnevnim brigama. A jako je važno da s tim pričama budemo upoznati, vjeruje naš sugovornik.

- Prošlost nam je najvećim dijelom još uvijek nepoznata. Moramo je istraživati, ali i nastojati iz nje nešto naučiti. Civilizacijski slomovi događali su se više puta, povijest se često ponavlja. Vjerujem da možemo puno naučiti iz iskustava ljudi koji su živjeli prije nas, pitanje je samo koliko smo spremni slušati - zaključuje naš sugovornik.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!