Foto: Privatni album

POBIJEDILA BOLEST

Petra iz Čazme proslavila prvi drugi rođendan s novim srcem: ''Život mi je sjajan, čak sam i potrčala''

"Sad imam dva rođendana. Jedan je u prosincu, drugi u srpnju, savršeno raspoređeni", priča 25-godišnja Petra Kotarščak koja je prije godinu dana u KBC-u Zagreb dobila novo srce

11.07.2026. u 19:57

Piše: Slavica Trgovac Martan

Petra Kotarščak (25) iz Čazme 5. srpnja proslavila je svoj prvi drugi rođendan. Ne, niste krivo pročitali i nije riječ o tipfeleru. Mlada Čazmanka je, naime, među rijetkima koji imaju priliku slaviti dva rođendana, onaj ''pravi'', na dan kada su se rodili, što je u Petrinom slučaju 21. prosinca, te drugi, kada su dobili novu šansu za život. A upravo to Petri se dogodilo lani, 5. srpnja, kada je u KBC-u Zagreb dobila novo srce.

- Još uvijek me preplave emocije kada se sjetim toga dana i poziva iz bolnice. Kada su mi rekli da sam dobila srce i da se moram što prije javiti zbog transplantacije, bila sam u šoku. Nisam mogla vjerovati da se to stvarno događa - prisjeća se Petra.

Toga dana sve se odvijalo nevjerojatnom brzinom. Trebalo je što prije stići na Rebro, a s obzirom na gužve u Zagrebu i činjenicu da se ondje toga dana održavao veliki koncert Marka Perkovića Thompsona, obitelj nije smjela riskirati samostalan odlazak. U pomoć je priskočila Hitna medicinska pomoć, najprije čazmanski, a potom i bjelovarski tim koji je Petru sigurno i na vrijeme dovezao u KBC Zagreb.

Emotivna sjećanja

- Sjećam se točno kako su me vozili, sjećam se dolaska u bolnicu i svega što je uslijedilo, pogotovo trenutka kad su me vozili u operacijsku dvorano. I danas mi je to jako emotivno. Kad pogledam gdje sam bila tada, a gdje sam danas, stvarno ne mogu vjerovati koliko sam daleko dogurala – kaže Petra.

A dogurala je jako daleko. Nakon komplicirane operacije, dugog oporavka, kontrola, terapija i svega što nosi život nakon transplantacije, danas se osjeća dobro. Ona i njezino novo srce su ''kliknuli'' i ono u Petrinim grudima kuca kao da je oduvijek ondje.

Svijećica je ugašena uz lijepe želje/Foto: Privatni album

- Nedavno sam bila na kontroli, prije nekoliko dana, i sve je uredno. Dobro se osjećam, mogu normalno hodati, stalno šećem, vježbam i idem sa svojima kamo god mogu. Život sada stvarno izgleda normalno – govori nam Petra.

Za nekoga drugog ta riječ možda zvuči obično, no za Petru je ''normalno'' dugo bilo nešto o čemu je mogla samo sanjati. Prije transplantacije bolovala je od kardiomiopatije, bolesti zbog koje srce sve teže pumpa krv. Liječnici su je pokušavali držati pod kontrolom lijekovima, bila je i na zahvatima zbog aritmija, ali njezino se stanje nije popravljalo. Na kraju je postalo jasno da joj jedinu pravu šansu može dati samo novo srce.

U prvim mjesecima nakon operacije Petra se ponovno učila mnoge stvari koje većina nas uzima zdravo za gotovo. Učila je ustajati, hodati, vraćati snagu i povjerenje u vlastito tijelo. Jedna od njezinih najvećih želja bila je jednostavna, ali golema, a to je da može hodati bez umaranja. A onda, jednoga dana, možda i potrčati.

Ostvarena želja

Nedavno se i to dogodilo.

- Potrčala sam. Nije to bio maraton, naravno, ali uspjela sam malo trčati bez umaranja i vratiti se doma. Lijepo je. Baš lijep osjećaj – smije se Petra.

Ove je godine 5. srpnja obilježila uz obitelj i prijatelje, fotografije i, kao je i red za rođendan, veliku tortu. Kaže kako je bilo posebno jer taj datum za nju više nikada neće biti običan dan u kalendaru.

Novi rođendan Petra je proslavila u društvu najmilijih/Foto: Privatni album

- Sad imam dva rođendana. Jedan je u prosincu, drugi u srpnju, savršeno raspoređeni – dodaje kroz smijeh.

Slušajući Petru, teško je povjerovati da iza njezinog sretnog osmijeha stoje mjeseci čekanja, straha, bolesti, operacije i oporavka. No, stoji i zahvalnost njezinu donoru i njegovoj obitelji, koji su u najtežem trenutku donijeli odluku kojom je Petri spašen život. Toga se, kaže, uvijek sjeti.

U njezin život u međuvremenu je ušla još jedna velika radost, malena Zara. Riječ je o kujici koju je Petra udomila nakon što je na Facebooku objavila da traži psa. Isprva je zamišljala manjeg psa, no kada je vidjela Zaru, odluka je pala u trenutku.

U Petrin život nedavno je ušla Zara/Foto: Privatni album

- Stavila sam na Facebook da tražim psa i javila mi se jedna žena kojoj je ona dolutala. Bila mi je malo prevelika jer sam tražila manjeg psa, ali čim sam je došla vidjeti, zaljubila sam se. Odmah smo kliknule – priča Petra.

Zara joj je, kaže, puno pomogla, osobito zato što Petra velik dio vremena provodi sama. S njom ima društvo, razlog više za izlazak i šetnju, ali i osjećaj da nije sama.

Potraga za poslom

Nakon svega što je prošla, polako razmišlja i o poslu. Kaže kako traži nešto što bi joj odgovaralo s obzirom na zdravstveno stanje, bez prevelikog stresa i fizičkog napora. Završila je ugostiteljsku školu, pa bi joj odgovarao posao recepcionarke ili neki uredski posao.

Iza ožiljka na Petrinim prsima krije se priča o hrabrosti i velikoj životnoj pobjedi/Foto: Privatni album

- Vjerujem kako ću pronaći nešto što će odgovarati mojem zdravstvenom stanju. U međuvremenu sam kupila i auto, vozim, tako da mi, ako se ne zaposlim u Čazmi, neće biti problem odvesti se na posao ni do Bjelovara, Ivanić Grada ili nekog drugog mjesta – kaže.

Petra ne zaboravlja ni sve ljude koji su joj u proteklih godinu dana pomogli. Kada je javnost doznala da je nakon transplantacije ostala bez prihoda i da ovisi o pomoći sestre Ane, pokrenula se prava lavina dobrote. Nakon objave na našem portalu, javili su joj se ljudi iz cijele Hrvatske, pomagali su pojedinci, udruge, sportski klubovi, tvrtke, Grad Čazma i brojni potpuno nepoznati ljudi.

- Stvarno nisam mogla vjerovati da se ljudi mogu tako složiti oko nečega i pomoći. I danas mi se dogodi da me ljudi prepoznaju na ulici, a ja njih ne znam. Kažu mi da su čitali članak, da su mi pomogli, pitaju kako sam. To je baš lijep osjećaj – govori Petra.

Posebnu zahvalnost osjeća prema liječnicima i osoblju KBC-a Zagreb. Onamo i dalje redovito odlazi na kontrole, a nakon svega što je prošla, bolnički hodnici Rebra postali su joj gotovo poznati kao vlastiti kvart.

Na izletu u Mariji Bistici/Foto: Privatni album

- Kad dođem na kontrole, već se tamo osjećam kao domaća. Svi me znaju, atmosfera je dobra, a najvažnije je da je sve u redu. Liječnici i osoblje su stvarno sjajni i zahvalna sam na svemu što su učinili za mene – kaže Petra.

Razlog za slavlje

Godinu dana nakon transplantacije, Petra ponovno hoda sigurno, smije se glasnije i budućnost gleda s puno više nade. To su samo neki od razloga zbog kojih vrijedi slaviti rođendan bar dva puta godišnje.

- Zdravi ljudi zapravo bi trebali slaviti svaki dan jer zdravlje je dar koji nema cijenu – zaključuje kroz osmijeh Petra kojoj treba vjerovati jer ona to ipak zna najbolje od svih.