Čazma ima novog junaka: Dabar Joža putuje Hrvatskom te uči djecu kako biti prijatelj i voljeti zavičaj

Jeste li već čuli za najpoznatijeg čazmanskog Jožu? Djeca ga obožavaju, baš kao i on njih i svoj moslavački kraj, voli putovanja, pjevanje, ima mnoštvo prijatelja a uz hrvatski, perfektno govori i engleski jezik. I da, on je dabar. Dobro ste pročitali, Dabar Joža posljednjih je mjeseci pravi čazmanski celebrity.

Riječ je o simpatičnom junaku dvojezičnih slikovnica koje su osmislile i napisale učiteljice Ljiljana Kolar Pantaler i Andreja Mrazović, sa željom da svojim učenicima te drugim mališanima, ali i odraslima, na jednostavan i zabavan način približe ljepote, običaje i znamenitosti njihova zavičaja. Tako je nastala prva slikovnica o Dabru Joži iz Čazme, ''Maratonac Joža'', u kojoj je, među ostalim, opisana najpoznatija cestovna utrka u Hrvatskoj, ona koja povezuje čazmanski i zagrebački Kaptol.

Odlične reakcije

- Slikovnicu smo prvo predstavile svojim učenicima i reakcije su bile odlične. Joža i njegovi prijatelji su ih oduševili na prvu, baš kao i priča o Čazmi koja im je ispričana kroz dogodovštine crtanih junaka – otkrivaju nam autorice poučnih slikovnica.

Bio je to za Ljiljanu i Andreu najbolji znak da Jožine avanture se smiju završiti prolaskom cilja na maratonu u Čazmi. Umjesto toga, odlučile su pripremiti za njega nove izazove pa su u kratkom roku nastale još tri slikovnice o simpatičnom dabru.

U drugoj slikovnici Joža je ostao u svojem zavičaju i nastavio istraživati čazmanske posebnosti, dok su ga sljedeće priče odvele prema Ivanić-Gradu i Bjelovaru. Svako putovanje počinje na istome mjestu, u njegovu domu uz rijeku Česmu, i završava povratkom u kraj kojemu pripada.

- Važno nam je da Joža uvijek kreće iz Čazme i da se na kraju vraća kući. On putuje, upoznaje druge gradove, ljude, običaje i prirodu, ali nikada ne zaboravlja odakle je krenuo –  priča nam Ljiljana.

Jožin dom je smješten u blizini izletišta Medjame, a riječ je o području na kojemu dabrovi doista žive. Upravo je zato ta životinja, autentični stanovnik rijeka i šuma sjeverozapadne Hrvatske, odabrana za glavnoga junaka Ljiljaninih i Andrejinih slikovnica.

Potpuno autentično

- Dabar nam se učinio idealnim i zbog osobina koje simbolizira. Marljiv je, tih, uporan,  povezan s vodom te neprestano nešto gradi i stvara – kaže Andreja. Tako je Joža postao mali kroničar zavičaja, promatrač života uz rijeku i pripovjedač koji djeci govori o ljudima, prirodi, prošlosti i sadašnjosti.

Posebnu pozornost autorice su posvetile i njegovu imenu. Željele su, kažu, da glavni lik zvuči domaće, poznato i moslavački pa su istraživale stara imena tipična za taj kraj. Istoga su se pravila držale i pri osmišljavanju drugih likova koji se pojavljuju u slikovnicama pa Joža u avanture kreće s liscem Štefom, zecom Markom, rodom Ružicom i ostalim moslavačkim šumskim junacima.

Jožine priče nisu nastajale samo za učenike čazmanske osnovne škole, ali su upravo oni od početka imali važnu ulogu u njihovu oblikovanju. Andreja je, kao učiteljica razredne nastave, pojedine ideje na neki način provjeravala u svojoj učionici.

- Naši su učenici bili naši prvi čitatelji, ali i maleni savjetnici. Njihove su nam reakcije bile dragocjene jer smo upravo za djecu stvarale cijeli taj svijet. Kada bismo pripremale novu slikovnicu, razgovarale smo s njima, slušale njihove prijedloge i promatrale na kojim se dijelovima posebno zadržavaju – otkriva Andreja.

Upravo je taj neposredan kontakt s djecom pokazao da su autorice pogodile vizualni i pripovjedački stil. Joža i njegovi prijatelji nacrtani su u toplom, vedrom i bajkovitom ozračju koje, kako kažu, pomalo podsjeća na crtane junake uz koje su one odrastale, na Pčelicu Maju, Štrumpfove i druge likove iz vremena kada dječja animacija nije bila preplavljena suvremenim, izrazito stiliziranim japanskim i digitalnim utjecajima. Pa ipak, digitalni alati odigrali su jako važnu ulogu u izradi slikovnica o Joži.

Umjetna inteligencija

- Za izradu ilustracija koristimo umjetnu inteligenciju, ali proces nije automatiziran niti prepušten slučaju. Najprije odabiremo mjesto ili motiv iz stvarnoga zavičaja, fotografiramo ga, a zatim uz pomoć alata oblikujemo prizor koji odgovara priči – tumači Ljiljana.

Nakon toga obično slijede brojna ispravljanja, dorade i usklađivanja kako bi svaki lik ostao prepoznatljiv, a svaka ilustracija zadržala isti vizualni stil.

- Umjetna inteligencija za nas je alat, baš kao, primjerice, slikaru kist. Ideja, priča, likovi, atmosfera i konačan odabir uvijek dolaze od nas. Nije da samo pritisnemo tipku i prihvatimo prvu sliku nego uglavnom puno iznova pokušavamo i dorađujemo početnu sliku sve dok ne dobijemo ono što smo zamislile – pojašnjavaju naše sugovornice.

Takav pristup omogućio im je da svaka slikovnica dobije nove, zasebno izrađene ilustracije. Nema ponavljanja istih prizora, a Joža u svakoj pustolovini ulazi u novi prostor, susreće drukčije prijatelje i upoznaje znamenitosti mjesta u kojemu se zatekao.

Korištenje digitalnih alata, kažu, ujedno im je pomoglo da projekt financijski uopće bude moguć. Angažiranje profesionalnog ilustratora za četiri dvojezične slikovnice predstavljalo bi trošak koji dvije učiteljice ne bi mogle pokriti iz vlastitih prihoda. Sve su dosadašnje knjige, naime, najvećim dijelom financirale same.

- Naklade su zato bile skromne, od stotinjak do dvjestotinjak primjeraka po naslovu, ovisno o raspoloživom novcu. Nakon što bismo pokrile tisak jedne knjige, prodajom smo pokušavale prikupiti dio sredstava za sljedeću – kaže Ljiljana, dodajući kako taj ciklus nije jednostavan jer osmišljavanje i pisanje priče predstavlja tek početak. Potrebno je pripremiti prijevod, ilustracije, prijelom, tisak, promociju i prodaju, a autorice priznaju kako upravo posljednja dva koraka tek uče.

Podrška zajednice

- U jednom trenutku napišete posljednju rečenicu i osjećate se kao da je posao završen. Onda shvatite da knjigu treba tiskati, predstaviti, ponuditi ljudima i pronaći put do publike. Nama su marketing i prodaja potpuno novo područje i u tome se još snalazimo – iskrene su.

Važnu potporu pronašle su u lokalnom, ali nacionalno poznatom prijevozniku, Čazmatransu, koji se pojavljuje i u Jožinim pričama. Prepoznatljivi autobus za njih je, baš kao i mnogi drugi motivi iz njihovih priča, dio identiteta čazmanskog kraja, prizor koji mnogima i izvan zavičaja budi osjećaj poznatoga i domaćega.

- Čazmatrans nam konkretno pomogao i bez te potpore neke od slikovnica vjerojatno ne bi ni nastale. Oni su bili vjetar u leđa s narudžbom personalizirane slikovnice s bojankom, flyera i razglednica, poklona za svoje najmlađe korisnike kao i  poslovne partnere i djelatnike. To je bila naša prva prava mala narudžba – kažu autorice.

Još jedna posebnost slikovnica o Dabru Joži jest i to da su dvojezične, na hrvatskom i engleskom jeziku. To je prirodno proizašlo iz stručnosti njihovih autorica: Andreja je učiteljica razredne nastave, dok Ljiljana predaje engleski jezik i godinama se bavi metodikom poučavanja stranih jezika. K tome je i nacionalna koordinatorica obilježavanja Europskog dana jezika u Hrvatskoj te vodi županijsko stručno vijeće učitelja engleskog jezika. Upravo je iz nastavničkog iskustva prepoznala kako na tržištu nema mnogo dvojezičnih slikovnica koje su istodobno prilagođene djeci, povezane s lokalnim krajem i dovoljno zanimljive da se mogu koristiti i kao dodatni materijal u nastavi.

Hrvatski i engleski

- Dvojezična slikovnica može poslužiti za učenje engleskoga, ali i za upoznavanje našega kraja. Dijete može pratiti istu priču na oba jezika, uspoređivati riječi i spontano usvajati nove izraze. Osim toga, takva je knjiga zanimljiva i ljudima izvan Hrvatske, kao i djeci naših iseljenika – ističe Ljiljana.

Prve naznake da bi Joža mogao otputovati i do hrvatskih obitelji u inozemstvu pojavile su se ove godine na Festivalu igračaka u Ivanić-Gradu, gdje su autorice imale vlastiti štand. Ondje su stupile u kontakt s predstavnicom Matice hrvatskih iseljenika, koju je posebno privukla mogućnost da se kroz dvojezične priče djeci u dijaspori približe hrvatski jezik i zavičaj njihovih roditelja i djedova.

Slikovnice se zasad mogu nabaviti izravno od autorica, putem službene Facebook stranice Dabra Jože te u lokalnim knjižarama u Čazmi i Ivanić-Gradu. Autorice razmišljaju i o prodaji na kioscima, no zasad se najveći dio komunikacije s kupcima odvija preko društvenih mreža. Knjige šalju poštom, a zainteresirani ih mogu preuzeti i osobno.

Rep gore

Jožina Facebook stranica nije zamišljena samo kao prodajni kanal. Ondje Joža nastavlja živjeti i između slikovnica. Pratitelji mogu vidjeti kako podnosi prve jesenske kiše, kako se hladi tijekom ljetnih vrućina, kamo planira putovati i što novo sprema svojim malim prijateljima.

- Nedavno smo osmislile i njegovu himnu pod nazivom ''Rep gore'', prema uzrečici koja se pojavljuje u svim pričama. Time Joža želi poručiti svojim čitateljima da, kada je teško, treba podignuti glavu, vjerovati u sebe i nastaviti dalje – pojašnjava Andreja, dodajući kako je upravo, vjera da trud, prijateljstvo i upornost pomažu u svladavanju prepreka, misao vodilja čitavog projekta.

Joža se dosad predstavljao učenicima, susjednim školama i posjetiteljima različitih događanja, a autorice ne kriju kako priželjkuju nova predstavljanja, radionice, čitanja i suradnju s ustanovama koje bi u Joži mogle prepoznati edukativni, turistički i suvenirski potencijal.

- Obavile smo i prve razgovore s novom direktoricom Turističke zajednice Grada Čazme Domenikom Lešinom koja je našu ideju prihvatila s mnogo interesa i simpatija. Vjerujemo kako ćemo imati priliku ponovno sjesti i zajedno pokušati pronaći konkretniji oblik suradnje kažu naše sugovornice.

Čazma, vjeruju ove dvije kreativne učiteljice, ima mnogo lijepih priča, ali one još nisu dovoljno vidljive.

Promocija lokalnog

- Voljele bismo da Joža postane jedan od prepoznatljivih simbola našega grada, suvenir koji će dijete ponijeti kući, ali i lik preko kojega će upoznati našu prirodu, običaje i znamenitosti -kažu Ljiljana i Andreja.

Njihova ideja pritom ne završava na Čazmi. Smatraju da svaki grad, selo i zaselak kriju priče, legende i običaje koje bi vrijedilo izvući iz zaborava. Mali i ruralni krajevi često ostaju u sjeni poznatijih hrvatskih regija, iako imaju jednako vrijednu prirodnu i kulturnu baštinu. Na tom tragu je i Jožina nova pustolovina koja je već u pripremi, a ovoga će se puta marljivi dabar udaljiti od svojih poznatih rijeka i prvi put krenuti prema moru. Priča će povezati Čazmu i Novi Vinodolski, gdje će Joža provesti ljetovanje, upoznati novu sredinu i doživjeti avanture koje autorice zasad ne žele potpuno otkriti. Jedno je, međutim, sigurno, nakon mora ponovno će se vratiti svojoj kući uz Česmu.

- Želimo pokazati da čovjek može putovati, istraživati i upoznavati svijet, a ipak ostati čvrsto povezan sa svojim korijenima. Joža uvijek odlazi znatiželjan, a vraća se bogatiji za nova iskustva i prijateljstva – kažu autorice.

Novi izazovi

Pred Ljiljanom Kolar Pantaler i Andrejom Mrazović još je mnogo posla. Osim dovršetka nove slikovnice, žele razvijati prateće radionice, edukativne sadržaje i predstavljanja, a priželjkuju i partnera koji bi im pomogao da naklade više ne ovise isključivo o njihovim učiteljskim plaćama. No, ono najvažnije već su postigle. Stvorile su simpatičnog lokalnog junaka kojega su djeca prihvatila kao starog prijatelja. Joža ih kroz smijeh i pustolovine uči engleskim riječima, hrabrosti, prijateljstvu i ljubavi prema mjestu u kojemu žive, pokazujući istodobno da i mala Čazma ima priče koje itekako zaslužuju putovati daleko.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!