VIKEND TERAPIJA Mentalni overload: Kako prepoznati da je mozak preplavljen informacijama?

MojPortal.hr subotom objavljuje tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.

---------

Zadnjih dvadeset godina ljudskog života obilježeno je pojačanom digitalizacijom i razvojem virtualnog svijeta. Nagli razvitak tehnologije i pojava različitih platformi društvenih mreža dovela je do neprestanog protjecanja i dostupnosti ogromnoj količini informacija. Još početkom 2000ih,

Nicholas Carr je izdao poznati bestseller o utjecaju korištenja interneta na ljudski mozak. Od tada se pojavljuju  prva istraživanja istog uz činjenicu da najviše informacija čovjek dobije kroz ekran. Usporedite samo količinu informacija koja se nudi putem vijesti i dnevnika na TV-u i koliko on traje danas. Gdje su tu još streaming platforme i slobodan ulazak na različite društvene mreže koje izbacuju hrpu sadržaja bez određivanja što je relevatno, a što nije. Danas je to dodatno naglašeno sa sadržajem koji treba biti što kraći i jednostavniji, a da ga ima što više kako bi se održao vidljivim.

Foto: Magnific

S obzirom da se na njima neprestano izbacuje novi sadržaj, naš mozak ima osjećaj tijekom skrolanja da ‘’posao nije završen’’. Odnosno, ne dobiva informaciju da je gotovo s novim sadržajem, što isto tako utječe na kognitivni zamor. U skladu s digitalizacijom,  svakodnevni život je doživio obrat. Svakodnevica je postala brža, puna automatizma i zadataka koje treba rješavati.  Opterećenje naše radne memorije je postalo veće i u nemogućnosti da zapamti sve zadane funkcije za izvršenje. No, da krenemo od početka. 

Što je mentalno preopterećenje?

Prisutnost velike količine informacija u ograničenom vremenu i s limitiranim kognitivnim kapacitetom za procesiranje otežava sposobnost donošenja odluka i rezultira u mentalnom preopterećenju. Zamislimo ga kao internet preglednik u kojem je u istom trenutku otvoreno više desetaka tabova i svi ‘’vrte’’ dio pokušavajući otvoriti svoju web stranicu. Laički, rekli bismo da naš mozak nije dizajniran obraditi toliko veliku količinu informacija koja nam se danas nudi te nema mehanizme kojima bi odredio koje informacije su bitne, a koje ne.

Foto: Magnific

U skladu s tim, teško je filtrirati bitne informacije, što dovodi do zbunjenosti i poteškoća u pamćenju. To je razlog zašto se nakon dužeg skrolanja uopće ne sjećamo što smo pročitali ili vidjeli. Ništa od viđenog nije bilo u fokusu dovoljno dugo, niti je bilo bitno da bi mozak upamtio informaciju i prenio ju iz radne memorije u dugoročno pamćenje. Kako je već navedeno, Nicholas Carr je taj proces površnog pregleda informacija uspoređivao s laganim jezdenjem po površini mora. 

Osim virtualnog, realni svijet je pun informacija koje je teško procesirati u kratkom vremenu. 

Postoji enormna količina podražaja iz okoline koje je teško percipirati i odgovoriti na njih. Zadaci na poslu, obaveze u privatnom životu, velika količina podržaja na jednom mjestu (npr. šarene police u trgovini s deset vrsta čipsa, pod jakim osvjetljenjem i s glasnom glazbom iz zvučnika) i žogliranje s mobitelom u ruci (unutar kojeg je virtualni svijet s hrpom notifikacija, poruka I informacija koje blinkaju) dovode do preplavljenosti radne memorije. Donošenje svakodnevnih odluka postaje sve teže i teže.

Mentalni overload u praks 

Osjećaj preplavljenosti svakodnevnim zadacima, zamor i nemogućnost praćenja informacija iz okoline, osjećaj umora koji ne prolazi spavanjem, poteškoće u koncentraciji i razdražljivost su samo neki od znakova da smo zasićeni svijetom oko sebe. U nekom trenutku, ta zasićenost prijeđe na tijelo pa se javlja nesanica, tenzija i bolovi u tijelu koji se ne mogu objasniti nekom fizičkom povredom. Naposljetku se javlja burnout, sindrom izgaranja koji nerijetko završi s anksioznošću ili napadajima panike. Ako sami ne znamo stati, to će tijelo učiniti za nas. 

Foto: Magnific

Stotinjak godina razvoja modernog društva zasigurno neće promijeniti postavke na kojima mozak funkcionira tisućama godina. Te evolucijske promjene su toliko spore da se jednostavno ne stignemo adaptirati na suvremene izazove razvijenog društva. Naši mozgovi prije percipiraju zmiju ili pauka kao potencijalnu opasnost nego jureći automobil. A postotak pogibanja je veći na cesti nego od životinja u prirodi. Na isti način, prirodno smo dizajnirani da živimo sporije i polaganije, s određenom količinom informacija koja  nam donosi sigurnost i predvidljivost. Nismo spremni komunicirati s pola svijeta s deset otvorenih tabova u našem mozgu. Postoji li izlaz iz ove situacije i kako si olakšati da se riješimo nepotrebnih informacija kojima smo danas izloženi? 

Pametan piše, budala pamti

Prvi korak u mentalnom rasterećenju jest korištenje papira i olovke ili podsjetnik – aplikacija. Često se precjenjuje moć zapisivanja na papir. Osim što naše obaveze postaju oku vidljive, one donose mentalno olakšanje jer papir sve pamti. Koristeći se modernom tehnologijom možemo si olakšati s različitim podsjetnicima koji će nas alarmirati prije samih obaveza. Nadalje, bitno je imati vrijeme za ‘’offline’’.

Foto: Unsplash

Šetnja, odlazak u prirodu, digitalni detoks ili smanjivanje vremena provedenog online, uskratit će nas za nekoliko tisuća bespotrebnih informacija. Ukoliko imate osjećaj da drugim ljudima djelujete kao hodajući podsjetnik za njihove obaveze, sjetite se da oni imaju jednako sposoban um i radnu memoriju kao i vi te osobnu odgovornost da to preuzmu sami. Ne možete točiti u čašu koja je već do vrha puna. Na kraju, često sami sebi natovarimo hrpu informaciju bespotrebno, ne razmišljajući kritički o tome koliko nam je zaista potrebno čitati još jednu vijest iz trač rubrike ili skrolati po tik toku bez nekog određenog cilja. I zato baš danas može biti prvi dan čišćenja mentalnog smeća i određivanja prioriteta – smislenijeg i kvalitetnijeg života.

Magistra psihologije Ivana Marin/Foto: FOTOimago

Ivana Marin rođena je u Pakracu. Nakon srednjoškolskog gimnazijskog obrazovanja, upisuje Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Poslije diplome, nije bilo druge opcije nego vratiti se nazad u voljeni Pakrac i započeti karijerni put. Zadnjih deset godina u psihološkoj struci vodilo ju je u različita područja interesa od palijativne skrbi, nastavničke djelatnosti do rada s veteranskom populacijom i članovima njihovih obitelji. Krajnji interes koji se pojavio zadnjih par godina bio je rad s traumom.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!