VIKEND TERAPIJA Dobar stres stvarno postoji, evo kako se zove i u čemu nam on pomaže

MojPortal.hr subotom objavljuje tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.

Postoji li dobar stres?

Na sam izgovor riječi ''stres'', većina će se neugodno lecnuti.  Prva asocijacija obično sa sobom nosi negativno značenje, jer smo kroz godine stresu dali percepciju uzročnika koji  narušava zdravlje, dovodi do anksioznosti i depresije te vodi u burnout. Definicija stresa je u svojoj suštini neutralna. Stres je nespecifičan odgovor organizma na svaki zahtjev koji se pred njega postavlja. Ono što mi percipiramo kao stres, zapravo se odnosi na pojam distresa koji izaziva osjećaj nelagode, pokreće već poznatu reakciju amigdale u našem mozgu i stavlja organizam u stanje pripreme za borbu ili bijeg. Kako postoji distres, tako postoji i eustres, odnosno pozitivan stres.

Kako uvjerenja utječu na percepciju stresa?

Prije nego se uhvatimo u koštac s pozitivnim stresom, idemo vidjeti utječu li naša uvjerenja na percepciju stresa. Recimo da imate teži zadatak na poslu koji trebate obaviti. U prvoj verziji razmišljate o tom zadatku otkako ste doznali da ga trebate riješiti. Vrti vam se po glavi kako ćete ga riješiti, što ako ga ne odradite kako se od vas to očekuje, budi se anksioznost, odnosno anticipacija opasnosti i straha. Javlja se strah od neuspjeha, teško vam je zaspati i iduće jutro se zadatak koji tek trebate obaviti pretvara u distres. U drugoj verziji, ohrabrujete sebe da je to samo izazov koji možete svladati. Vjerujete u svoje sposobnosti, osjetite ono poznato brujanje u tijelu kojeg tumačite kao pozitivan nalet energije prije izvršavanja zadatka. Zapravo, u tom trenutku, on više nije samo zadatak nego izazov za vas. Dolazite ujutro svježi na posao, spremni krenuti u koštac s izazovom. Ovisno o tome kakva je percepcija zadatka, kakve misli se javljaju kada razmišljate o njemu, takav će bit i vaš odgovor. Emocije i stres ne ovise o samom događaju, nego o našim uvjerenjima o istom. Ili će se pojaviti distres ili eustres.

Postoji li pozitivan stres i koja je njegova uloga u našem životu?

Eustres je pozitivan stres koji djeluje poticajno na osobu tako što ju motivira i povećava uspješnost, bez utjecaja na njezino zdravlje. On budi osjećaj kontrole nad situacijom koja je izazovna, ali osoba ima dojam da su njezine sposobnosti i vještine na toj razini koja će tu situaciju razriješiti na svoju dobrobit. U tim trenucima, pažnja i koncentracija su usmjerene na rješavanje problema, prisutna je pobuđenost, ali ne tolika da izazove osjećaj anksioznosti. Misli su racionalne, postoji osjećaj emocionalne kontrole i zadatak se odrađuje s lakoćom. Pozitivan stres pomaže da se javi osjećaj savladavanja izazova ili zadataka koji nas dodatno motivira za daljnji napredak. U psihologiji, to se naziva stanjem flowa, usredotočenosti i fokusiranosti na neku aktivnost, pri čemu osoba gubi osjećaj za vrijeme, u potpunosti je uronjena u nju uz naglašen osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti. 

Kako osjećati više eustresa, a manje distresa?

Ključna promjena percepcije stresa krije se u drugačijem doživljaju stresnih situacija te u primjeni učinkovitih strategija nošenja sa stresom. Primjerice, stresne situacije možemo doživljavati kao priliku za učenje i brušenje svojih sposobnosti, a ne kao prijetnje koje će završiti neuspjehom. Potrebno je smanjiti očekivanja koja imamo od sebe i postaviti si realne ciljeve kojima nećemo vršiti dodatan pritisak na sebe. Mijenjanjem negativnih uvjerenja o vlastitim sposobnostima, imat ćemo pozitivnije mišljenje o sebi i više sigurnosti. Čak i kada se javi distres, stavom da možemo učinkovito savladati osjećaj preplavljenosti i nelagode kroz tehnike disanja, umirivanja ili mindfulnessa, lakše ćemo izaći na kraj s tom situacijom. Naposljetku, bitno je brinuti o sebi i svom fizičkom zdravlju jer će to kroz redovne navike spavanja, uravnotežene prehrane, kretanja i prakticiranja kvalitetnog slobodnog vremena dovesti do učinkovitog nošenja s distresom. I zadnje, ali ne manje bitno, mijenjajući doživljaj sebe kao osobe koja iz pasivne uloge prelazi u aktivnu u kojoj ima kontrolu nad situacijom, promijenit će ishod svakog zadatka u našu korist.

Magistra psihologije Ivana Marin/Foto: FOTOimago

------

Ivana Marin rođena je u Pakracu. Nakon srednjoškolskog gimnazijskog obrazovanja, upisuje Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Poslije diplome, nije bilo druge opcije nego vratiti se nazad u voljeni Pakrac i započeti karijerni put. Zadnjih deset godina u psihološkoj struci vodilo ju je u različita područja interesa od palijativne skrbi, nastavničke djelatnosti do rada s veteranskom populacijom i članovima njihovih obitelji. Krajnji interes koji se pojavio zadnjih par godina bio je rad s traumom.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!