VIKEND TERAPIJA Kako zaustaviti prekomjerno razmišljanje ('overthinkanje')

MojPortal.hr subotom objavljuje tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.

---------
Problemi su sastavni dio života. Pojavi se poteškoća, imamo potrebu da ju otklonimo i riješimo problem. U potrazi za rješenjem, katkad nas prekomjerno razmišljanje o problemu uvuče u spiralu misli kojoj nema kraja. Taj kognitivni obrazac ponavljanja misli koje su neučinkovite, automatske, preplavljujuće i često vode u tjeskobu i anksioznost, popularno se naziva overthinking. Tumačimo ga još i kao pretjerano analiziranje situacije, stvaranje različitih scenarija u glavi i neprestano preispitivanje svih opcija koje trebaju dovesti do određene odluke. Ono obično završava ''u minusu'' time što gubimo dragocjenu energiju na misli koje ne dovode do odgovora, pogoršava se koncentracija, lošije spavamo te dolazi do psihičke iscrpljenosti i osjećaja da nemamo više kontrolu nad svojim mislima.

Zašto dolazi do overthinkinga? 

Postoji više razloga zašto ljudi odu u overthinkanje. Prirodna je sklonost našeg mozga da se riješi nelagode koja dolazi skupa s problemom koji pokušavamo riješiti. Nelagoda je zapravo rezultat neizvjesnosti koju naš mozak ne podnosi. On voli točno predviđanje ishoda i konkretne odgovore. Ukoliko ne dolazi do realizacije rješenja i uklanjanja nelagode, mozak će nastaviti prežvakavati misli sve dok nas ta muka ne natjera da dođemo do bilo kakvog odgovora, samo da se smanji nelagoda koja ga prati. Nekad je u podlozi overthinkinga strah od neuspjeha kojeg obično prati i crta perfekcionizma.

Foto: Freepik

Odluka se ne donosi i odgađa se spiralom neučinkovitih misli dok god nismo 100 posto sigurni u pozitivan ishod i uvjereni da ćemo izbjeći neuspjeh. Nisko samopouzdanje, unutarnja nesigurnost ili anksioznost također pokreću overthinkanje zbog uvjerenja da ne posjedujemo učinkovite strategije i osobine koje će nam pomoći da riješimo problem. Nadalje, potreba za kontrolom situacije ili okoline će nas navesti na češće analiziranje i traženje mogućih rješenja i dati nam iluzoran osjećaj da vladamo situacijom. 

Kako zaustaviti misli na vrijeme? 

Prvi korak ka prepoznavanju overthinkinga jest promijeniti uvjerenje da misli nisu pod našom kontrolom. Koristeći se metodom prepoznavanja negativnih misli i osvještavanjem činjenice da ih proizvodi naš mozak u namjeri da nas zaštiti od nelagode i neuspjeha, odvajamo se od tih misli. One se javljaju kao posljedica situacije koja nam je stresna i ne govore nam apsolutno ništa o stvarnom ishodu situacije. 

Izlaženjem iz okvira misli i zauzimanjem neutralne pozicije sa strane, kao objektivnog promatrača, izbjeći ćemo preplavljivanje s jednim te istim scenarijem. Izgledaju li te misli toliko prijeteće i veliko kako vam se činilo dok ste bili ''unutra''? Isto tako, možete promijeniti perspektivu iz koje gledate na svoj problem. Zamislite se pet ili deset godina u budućnost: kako vam izgleda trenutni problem? Hoće li iz te perspektive biti bitno kakve ste misli danas vrtjeli po svojoj glavi? Jesu li one uistinu toliko važne?

Foto: Freepik

Jedna učinkovita strategija koja nam pomaže preuzeti kontrolu nad svojim mislima jest određivanje vremena za brige. Krenu li se misli rojiti od ranog jutra, jednostavno odredite pola sata tijekom dana unutar kojih ćete samo brinuti i nakon što to vrijeme završi, zabrinute misli odgađate za idući ''termin'' za sljedeći dan.  

Iako postoji mnogo tehnika za zaustavljanje spirale misli, današnje overthinkanje o ovom tekstu završit ćemo s usredotočenom svjesnošću, odnosno mindfulnessom. Svaki put kad misli krenu u smjeru pretjeranog razmišljanja, vraćajte se u sadašnji trenutak. Obratite pažnju na neki detalj u okolini, uključite neko od svojih čula i usmjerite se na zvuk vjetra, okus kockice čokolade u svojim ustima, miris jutarnje kave čiju toplu šalicu držite u ruci ili na onu jarko zelenu boju drveća u parku. Duboko udahnite, izađite u svom umu na obalu rijeke i jednostavno gledajte  kako voda nosi te misli sve dalje i dalje. 

Važno je podsjetiti se da je najvažniji resurs s kojim raspolažemo u nama, a to je osjećaj kontrole i sigurnosti u sebe da imamo dovoljno snage da se možemo izboriti s tim glasnim dosadnim mislima. 

Magistra psihologije Ivana Marin/Foto: FOTOimago

---------

Ivana Marin rođena je u Pakracu. Nakon srednjoškolskog gimnazijskog obrazovanja, upisuje Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Poslije diplome, nije bilo druge opcije nego vratiti se nazad u voljeni Pakrac i započeti karijerni put. Zadnjih deset godina u psihološkoj struci vodilo ju je u različita područja interesa od palijativne skrbi, nastavničke djelatnosti do rada s veteranskom populacijom i članovima njihovih obitelji. Krajnji interes koji se pojavio zadnjih par godina bio je rad s traumom.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!