posebno priznanje
Policajac iz Đulovca Leonardo Jozić proglašen Čuvarom Jadrana: „Ponosan sam što smo spasili život“
Foto: Privatni album
ČUVARI TRADICIJE
OD PRABAKE DO BEBA Četiri generacije Tonkovića žive za folklor: ''Nošnje peglam po 10 dana!''
Koliko je važna uloga folklora kod malenih Tonkovića možda najbolje ilustrira podatak da u srazu s njim u toj kući bitku gube čak i mobiteli i drugi ekrani
PRIČA KOJA INSPIRIRA
Obišao svijet, bio šef bušotine pa se vratio u V. Pisanicu: "Stvaram i darujem drvene igračke, nije sve u novcu"
PRIČA O TRI GENERACIJE
Obitelj Dabić iz Trojeglave već 25 godina hrani Daruvar i okolicu: Trud prepoznali i poznati restorani
OBITELJSKI POSAO
Žabići počeli berbu u najvećem vinogradu u Garešnici: Od tuduma djeda Ivana do šampionskog škrleta
Bolje da propadne selo nego običaji, kaže stara hrvatska izreka koju često čujemo u javnom prostoru. Taj spas od propasti često ovisi o malobrojnim entuzijastima koji su zbog ljubavi prema tradiciji i onome što su im u naslijeđe ostavili njihovi stari spremni žrtvovati svoje vrijeme te uložiti puno rada i truda u ono što čine. U takve neumorne čuvare tradicije ubrajaju se i članovi obitelji Tonković iz Donjeg Miklouša. Božica Tonković, koja je i predsjednica tamošnjega KUD-a ''Sloga'', otkriva nam kako su svi članovi njezine obitelji, od najmlađeg sedmomjesečnog unučića Andrije do 75-godišnje svekrve Anke, na ovaj ili onaj način povezani s folklorom.
Ankino naslijeđe
A kada Božica kaže svi, onda to doista i misli. Ona i suprug Božidar imaju troje djece, Helenu, Antonija i Domagoja, dvije snahe i zeta te šestero unučadi. I gotovo da nema obiteljskog okupljanja, nastupa ili pripreme nošnji u kojima barem netko od njih nije uključen. Jedni pjevaju, drugi plešu, treći pomažu oko organizacije, a najmlađi tek otkrivaju što znači obući narodnu nošnju i stati uz starije članove obitelji.
- Moja je kći već s dvije godine bila u narodnoj nošnji za tadašnji blagdan svetog Mihaela. I sinovi su odmalena išli s nama na nastupe. Kod nas je to jednostavno bilo normalno. Netko pjeva, netko pleše, ali svi smo u tome – priča Božica.
Zanimljivo je da sama nije odrasla u toj tradiciji u Gornjem Mikloušu. Ondje se udala 1988. godine, a folklor ju je, zajedno s cijelom obitelji Tonković, brzo osvojio. Ključnu ulogu u tome imala je njezina svekrva Anka.
- Ona je već bila u folkloru, kao i moj muž, a i njegova sestra. Kad sam se udala, jednostavno sam se priključila i od tada sam stalno tu – kaže.
I tako se ljubav prema folkloru u toj kući počela prenositi gotovo neprimjetno, iz svakodnevice. Nitko djeci nije morao objašnjavati zašto se ide na probu, zašto se pažljivo sprema nošnja ili zašto se zbog nastupa provede pola dana na putu. Ona su to gledala odmalena i prihvatila kao nešto svoje.
A da iza nekoliko minuta nastupa pred publikom stoji puno više posla nego što se izvana vidi, najbolje zna upravo Božica. Uoči jednog od gostovanja brojala je koliko je kompleta nošnji pripremila.
Briga o nošnjama
- Trinaest kompleta, zajedno s dječjima, i još dva gornja dijela. To ne možeš samo ispeglati kao običnu majicu. Gornji su dijelovi zahtjevni, sve treba lijepo raspeglati i pripremiti. Ja sam to radila desetak dana, svaki dan pomalo – opisuje.
Takvih se sati rada kroz godinu skupi mnogo. No u KUD-u ''Sloga'' dobro znaju da se tradicija ne čuva samo nastupima. Čuva se i pranjem i slaganjem nošnji, traženjem starih fotografija, razgovorima sa starijim mještanima i bilježenjem onoga što bi bez toga vrlo lako moglo pasti u zaborav.
Tragovi organiziranog pjevanja u Gornjem Mikloušu, prema onome što su Božici pričali stariji mještani, sežu još u 1920-e, kada su u selu djelovala dva pjevačka društva. KUD je ponovno pokrenut 1974. godine, a pojedine nošnje koje su tada sašivene i članovi društva i danas čuvaju kao neprocjenjivo blago. Stariji članovi pričali su joj koliko je u to vrijeme bilo teško osigurati novac za rad društva. Nije bilo natječaja i javnih poziva kao danas pa se po selu skupljala čak i hrana kako bi se moglo ugostiti ljude i organizirati aktivnosti.
Danas ''Sloga'' ima oko 25 stalno aktivnih članova. Broj se mijenja jer jedni dolaze, drugi zbog životnih obveza na neko vrijeme odustanu, no jezgra ostaje. Među najbrojnijim obiteljima upravo su Tonkovići.
Pandemijski projekt
Koliko im je važno da prošlost ne nestane, pokazali su i tijekom pandemije. Dok su okupljanja i probe bile ograničene, Božica i tajnica KUD-a Višnja Sudarević odlučile su da društvo ne smije stati. Posegnule su za starim obiteljskim fotografijama, neke čak iz 19. stoljeća, i počele ih oživljavati. Članovi KUD-a odijevali su se u narodne nošnje i rekreirali prizore sa starih fotografija, a od toga je nastalo deset velikih banera.
- Znate kako to ide, ako se ne radi, sve se jako brzo osipa. Zato smo za vrijeme korone tražile način da ostanemo aktivni. Imamo fotografiju čak iz 1892. godine. Članove smo obukli prema tim starim fotografijama i napravili banere. Ispalo je prekrasno – govori Božica.
No možda se najbolji odgovor na pitanje ima li budućnosti za folklor u malom selu krije upravo među najmlađim Tonkovićima. Božica se posebno sjeća trenutka kada su za unučicu Amari dali sašiti prvu pravu nošnjicu. Djevojčica je tada imala tri godine.
- Kad djetetu kažeš: ''Joj, kako si lijepa, vidi kako ti se nošnja vrti'', to njima ostane u posebnom sjećanju. Ove godine već je sama pitala gdje joj je nošnja – smije se baka.
Slično je i s petogodišnjim Karlom, kojemu je najvažnije provjeriti je li spreman njegov šešir i je li baka pripremila njegov ''lajbek''. Ena i Marta, koje žive u Bjelovaru, zbog udaljenosti i obiteljskih obveza u početku nisu uvijek mogle sudjelovati na ''Zapovijedi pod lipom'', manifestaciji po kojoj je Gornji Miklouš nadaleko poznat, a o kojoj smo detaljno pisali OVDJE. No kad je Ena prošle godine shvatila da za nju nema pripremljene nošnje, bila je toliko razočarana da je baki odmah bilo jasno što joj je činiti.
Pobijedili ekrane
- Bila je strašno tužna. Ja sam odmah otišla dati sašiti nošnju i ove godine su obje bile s nama. A mali Andrija ima tek sedam mjeseci. Ove godine je imao temperaturu jer mu rastu zubići pa nije mogao nastupiti na ''Zapovijedi'', ali dogodine će sigurno – kaže Božica.
Koliko je važna uloga folklora kod malenih Tonkovića možda najbolje ilustrira podatak da u srazu s njim u toj kući bitku gube čak i mobiteli i drugi ekrani. Naravno, oni su također dio života Božičine djece i unučadi. Ali kada se u kući počne govoriti o nastupu i kada na stol dođu nošnje, ekrani padaju u drugi plan.
Upravo zbog toga naša sugovornica ne strahuje previše za budućnost očuvanja tradicije u svojoj obitelji. Svekrva Anka prenijela ju je na svoju djecu, Božica i Božidar na svoju, čarobna zadaća nastavlja se s najmlađim generacijama. U vremenu u kojem se često govori kako sela ostaju bez ljudi, a stari običaji polako nestaju, priča obitelji Tonković pokazuje da tradicija ipak ne mora završiti u albumima i starim fotografijama. Dok god postoji netko tko će je obući, zapjevati, zaplesati i pokazati djetetu kako se nošnja ''lijepo vrti'', ona ostaje živa.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
sponzorirani sadržaj
U Salonima Centar do 50% popusta na namještaj za dnevni boravak, našim čitateljima besplatna dostava
SJAJNA MANIFESTACIJA
VIDEO Slavonski banovac oduševio: U Pakracu 7000 ljudi, popunjeni svi smještajni kapaciteti
17. sajam slavonski banovac
FOTO Pakrac vrvi ljudima! Na Slavonski banovac stigli gosti iz cijele Hrvatske, ali i inozemstva
SAVJET STRUČNJAKA
VIKEND TERAPIJA Kako utišati unutarnji glas koji nam stalno govori da nismo dovoljno dobri
×
![]()