naše gore list
HIT NA FEJSU Ovo je Marko iz Daruvara koji je secirao roditeljske školske grupe i do suza nasmijao državu
Foto: Privatni album
OBITELJSKI POSAO
Žabići počeli berbu u najvećem vinogradu u Garešnici: Od tuduma djeda Ivana do šampionskog škrleta
''Majka je preboljela tri karcinoma, otac se borio s bolešću pluća. No ni jedno ni drugo vinograd nisu napustili. Vjerujem da ih je upravo taj posao, barem dijelom, održavao'', kaže Katarina Žabić
NOVA SENZACIJA
Neobično otkriće ispod 'pakračkog vampira': ''Na prvi pogled čini se kao da se kosturi grle''
ponovno zajedno
Emotivni susret suboraca koji su branili Daruvar: "Našli smo se nakon 35 godina, tu smo obranili grad"
VELIKA FEŠTA
Sjećate se bebe magarice iz Kapelice koja je tražila kumu? Našla ju je i dobila prekrasno ime na dar
Prijatelji, kumovi, rodbina… Šaroliko društvo okupilo se protekloga vikenda na imanju obitelji Žabić iz Kapelice kod Garešnice, u najvećem vinogradu u garešničkom kraju. Na tim pitomim padinama Moslavačke gore koji su ovih dana obojani u čisto zlato, prve je trsove još sredinom prošloga stoljeća posadio Ivan Žabić.
- Bio je to mali vinograd, za potrebe obitelji. Sorta, kao i u svim ovdašnjim vinogradima u to vrijeme, tudum - priča nam Ivanova unuka Katarina, dio treće generacije poznatih vinara.
Uz djeda Ivana, posao u vinogradu zavolio je i njezin otac Stjepan, tom je ljubavlju ''zarazio'' i suprugu Slavicu, a tradiciju su nastavili Katarina i njezin brat Matija s obiteljima. Kroz godine, vrijedne ruke obitelji Žabić podigle su pravo malo vinsko carstvo, vinograd u kojem rastu tisuće trsova različitih sorti čija berba je započela upravo ovih dana.
Malo slavlje
- Prošlog vikenda pobrali smo chardonnay i škrlet, a najveća ovogodišnja berba je pred nama, za nadolazeći vikend, kada beremo graševinu i rajnski rizling. To je u našoj obitelji veliki događaj, pravo malo slavlje. Berba je svojevrsna kruna cjelogodišnjeg rada u vinogradu pa je redovito završavamo uz pjesmu i veselje - priča nam Katarina.
A iza pjesme, smijeha i pune trpeze krije se godina rada u kojoj nema previše prostora za predah. Vinograd ne poznaje vikende, godišnje odmore ni radno vrijeme, a o svemu na kraju odlučuje i ono na što vinogradar nema nikakav utjecaj. Vrijeme, koje je iz godine u godinu sve nepredvidivije.
Ova godina Žabićima je, srećom, bila naklonjena. Grožđa će, procjenjuju, biti nešto manje nego lani, no ono što je ubrano kvalitetom ih itekako veseli. Sladori i ostali parametri bolji su nego prošle sezone, a u trenutku našeg razgovora prvi dio uroda već je bio u podrumu, isprešan i prepušten prvim fazama stvaranja mošta.
- Količinski možda nećemo imati koliko lani, ali kvaliteta je odlična i to nam je najvažnije. Sada čekamo da se mošt istaloži, odrađuje se ono što treba u podrumu, a paralelno se pripremamo za sljedeću berbu. U ovom poslu uvijek nešto čeka - smije se Katarina, dodajući kako se upravo u tome krije filozofija vinogradarstva. Završetak berbe nije kraj posla nego početak nove faze. Nakon što posljednje grožđe završi u podrumu, slijede prešanje, taloženje, pretakanje, kontroliranje fermentacije, čuvanje vina i priprema za ono što će na kraju završiti u čaši. A dok vino sazrijeva, vinograd već polako ulazi u novu godinu.
Hektar nasada
Od malog vinograda djeda Ivana, u kojem se vino proizvodilo ponajprije za potrebe obitelji, Žabići su kroz desetljeća stigli do oko hektar nasada i približno 6800 trsova vrhunske loze. Danas su, kaže Katarina, najveći proizvođači vina na području Garešnice, a godišnja proizvodnja, ovisno o sezoni, kreće se između 16 i 20 tisuća litara.
Dio vina prodaju u rinfuzi na kućnom pragu, a dio pune u boce. Kupci su različiti, kao i njihove potrebe. Netko želi nekoliko butelja za poseban ručak ili poklon, drugi dolaze po veće količine za svadbe, proslave ili jednostavno zato što već godinama znaju gdje će napuniti svoje kanistre.
- Nama je važno da vino nađe kupca koji će mu se vraćati. Butelja ima svoju cijenu, ambalažu, etiketu i priča posebnu priču, dok je rinfuza ljudima pristupačnija kada trebaju veću količinu. Imamo i jedno i drugo, kako kome odgovara – objašnjava Katarina.
Prije nekoliko godina priči su dodali još jednu dimenziju. U Kapelici, na adresi na kojoj se nalazi njihova vinarija, uredili su i kušaonicu, prostor u kojem vino više nije samo proizvod koji se kupi i odnese kući nego dio doživljaja. Ondje se okupljaju na obiteljskim proslavama, ali svraćaju i vinari, gosti i organizirane skupine koje obilaze moslavački kraj. Upravo tu naša sugovornica vidi velik prostor za daljnji razvoj.
- Moslavina ima puno potencijala, a nekako mi se čini da još nije dovoljno turistički prepoznata. Imamo vina, hranu, prirodu, priče, ljude i mjesta koja bi gostima, vjeruje, bila itekako zanimljiva. Ne treba izmišljati nešto što nemamo, bolje pokazati ono što već postoji - govori.
Nagrađivani škrlet
Među graševinom, rajnskim rizlingom i chardonnayem posebno mjesto u vinogradu Žabićevih pripada škrletu. Od ukupnog broja trsova čak ih je oko 2500 upravo te stare moslavačke sorte, što škrlet čini najzastupljenijom sortom na gospodarstvu.
Zanimljivo, škrlet nije naslijeđe djeda Ivana. On je u vinogradu imao tudum, kao i većina ljudi toga vremena. U ozbiljniju priču sa škrletom mnogo kasnije ušli su Stjepan i sin Matija. Matija je studirao agronomiju, smjer voćarstvo i vinogradarstvo, te je upravo on snažno zagovarao povećanje proizvodnje i sadnju sorte koja pripada ovom podneblju. Prvi trsovi škrleta posađeni su prije otprilike petnaestak godina. Danas ga rade u nekoliko varijanti, kao suhi, polusuhi i poluslatki škrlet.
- Škrlet je posebno vino, stvarno ga možete sljubljivati s puno toga. Poluslatki lijepo ide uz deserte, a suši stilovi odlično funkcioniraju uz gulaše, paprikaše i mesna jela. Moja djeca će vam odmah reći: steak i škrlet, to je dobitna kombinacija - kaže Katarina.
Posebno ju veseli što se ta sorta posljednjih godina polako vraća i u vinograde na garešničkom području. U Kutini i ostatku Moslavine škrlet je odavno puno snažnije prisutan, dok su ga vinari oko Garešnice tek posljednjih godina počeli ponovno ozbiljnije saditi.
Žabići pritom više nemaju samo obiteljski dokaz da rade dobar škrlet. Potvrda je stigla i sa stručnih ocjenjivanja. Na ovogodišnjem festivalu vina u Kutini njihov mladi škrlet proglašen je šampionom izložbe u svojoj kategoriji, s najvećim brojem bodova, dok je još jedan njihov škrlet osvojio zlato. Zlatnu medalju osvojili su ove godine i na daruvarskom Vinodaru, a nagrade su osvajali i ranijih godina. Za malu obiteljsku vinariju takva priznanja više su od ukrasa na zidu, njihovi vlasnici doživljavaju ih kao potvrdu da godine rezidbe, vezanja, zaštite, košnje, skidanja suvišnih grozdova, berbe i rada u podrumu imaju smisla.
S godinama se, kaže Katarina, promijenila filozofija proizvodnje. Djed Ivan teško bi, primjerice, razumio današnju praksu uklanjanja zdravih grozdova s trsa kako bi oni koji ostanu dobili više hrane i dali kvalitetnije vino.
Posao u vinogradu
- Ove godine bilo je trsova s previše grožđa pa smo ga morali skidati. Ja sam se šalila da bi nas djed, da nas vidi odozgo, pitao jesmo li normalni: zdravo grožđe trgamo i bacamo! Njima je nekada bila važna količina, nama je danas važnija kvaliteta - priča Katarina.
I tehnologija obrade vinograda i proizvodnje vina danas je drugačija nego u vrijeme djeda Ivana, njegovi potomci imaju više znanja. Međutim, jedno je ostalo isto. Posao u vinogradu još uvijek počinje rukama. Najveći njegov dio i danas nose Katarinini i Matiji roditelji, Slavica i Stjepan. Iako ih život nije nimalo štedio.
- Majka je preboljela dva karcinoma i jedan tumor, otac se borio s bolešću pluća. No ni jedno ni drugo vinograd nisu napustili. Vjerujem da ih je upravo taj posao, barem dijelom, održavao. Nisu se predali bolestima. Oni u ovome uživaju. Tatu znaju zvati na telefon i pitaju gdje je, a on kaže: ''Evo me u Selcu.'' Popodne ga traže, on je već ''u Njivicama''. To su nam nazivi parcela pa se šalimo da je u jednom danu bio na dva mora – prepričava kroz smijeh Katarina.
U najtoplijem dijelu godine Slavica i Stjepan znaju biti među trsovima već u četiri ili pola pet ujutro. Kad sunce postane prejako, posao staje, a nastavlja se ponovno predvečer i traje do mraka.
-Nisu naši stari bez razloga govorili kako vinograd ne traži gazdu nego slugu i roba – sažima Katarina životnu lekciju koju je odavno naučila.
Vremenske (ne)prilike
A uz sav trud, uvijek ostaje ono protiv čega nema lijeka. Jedna tuča može u dvadesetak minuta odnijeti rezultat cijele godine. Žabići su dosad, kaže, imali dosta sreće jer su ih veća nevremena uglavnom zaobilazila, dok neki kolege iz Moslavine ove godine zbog leda moraju čak i kupovati grožđe.
Pitanje koje se neminovno nameće u svakoj obiteljskoj vinariji jest tko će naslijediti posao. Kod Žabićevih odgovor još nije konačan, ali kandidata ima. Najstarija Katarinina kći Gabrijela, koja je upravo navršila 21 godinu i studira fizioterapiju u Vukovaru, već je djedova desna ruka. Vinograd joj je, kaže majka, ljubav broj jedan, a zajedno s Katarinom sudjeluje i u promociji vina, odlascima na festivale i izložbe.
Potencijalni nasljednici
Ostali mlađi članovi obitelji još ispituju teren. Nekima je najzanimljivija berba, nekima strojevi i podrum, a mlađi Jure već pokazuje i zdravi poslovni instinkt.
- Dođe djedu pa pita: ''Koliko ja danas mogu zaraditi? Što treba raditi?'' Ali voli biti tu, voli brati, voli gledati kako se grožđe mijenja, kako ide kroz preradu i završava u bačvi. Ne mogu reći da djecu to ne zanima. Od njih četvero, valjda će netko nastaviti ovaj posao – nada se Katarina.
Na sve što su do sada postigli, kaže Katarina, djed Ivan bio bi ponosan, a ako je suditi po dosadašnjem interesu najmlađih, njegov vinograd ima tko čuvati.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
zdrava hrana
Eko sajam u Čazmi: Uživajte u eko proizvodima i besplatnoj hrani s gostima iz Čavala
KAMO U PETAK
Volite kvizove? U bjelovarskoj knjižnici u petak vas čeka TRIVIJA s Ivanom Ilekovićem
UKAZANJE
Tajna križa u Rimskoj šumi: Andrija tvrdio da je vidio Majku Božju, sin otkrio što je otac doživio
Tiha stanovnica šuma
VRATILA SE Fascinantna priča o crnoj rodi Poilovlja: "Živi skrivena u šumi, uz vodu, daleko od ljudi"
×
![]()