HIT NA FEJSU Ovo je Marko iz Daruvara koji je secirao roditeljske školske grupe i do suza nasmijao državu

Marku Franiću (36) iz Daruvara pošlo je za rukom ono čime se može malo koji medij pohvaliti. Njegov posljednji objavljeni tekst na Facebooku ima više od 1.100.000 pregleda, podijeljen je više 1600 puta, a prikupio je više od 22.000 reakcija i 3300 komentara.

Tema o kojoj je pisao? Uobičajena, svakodnevna, roditeljske grupe na društvenim mrežama. Ne samo one kao takve, već način komunikacije u njima. Golem uspjeh postigao je i Markov tekst o đaku prvaku i svemu onome što se u obitelji događa na prvi dan škole.

Čime je to osvojio publiku na društvenim mrežama i to ne samo poznatu već i onu diljem zemlje, upitali smo ovog Daruvarčanina kojega poznajemo i kao VAR stručnjaka. O njemu smo pisali priču još davne 2021. godine, a možete ju pročitati OVDJE.

Već u uvodu Marko nam kaže kako nije imao unaprijed osmišljen plan, raspored objava ni strategiju za društvene mreže. Radi u javnom sektoru, a pisati je počeo sasvim slučajno. Iz potrebe da izbaci misli koje mu se, kako kaže, najčešće počnu vrtjeti upravo onda kada bi trebao zaspati.

Jednom u životu

A onda su njegovi dugi Facebook tekstovi, nalik kolumnama, počeli osvajati publiku daleko izvan Daruvara i županijskih granica. Pomalo ironični, cinični, često brutalno iskreni i napisani bez pokušaja da se život uljepša više nego što on to zaslužuje, Franićevi tekstovi pronašli su put do velikog broja čitatelja diljem Hrvatske.

Marko Franić voli se opustiti uz gitaru/Foto: Privatni album

Posljednja dva teksta posebno su odjeknula. Jedan se bavio polaskom djece u prvi razred i današnjim roditeljskim pristupom tom velikom danu, a drugi roditeljskim Viber i WhatsApp grupama koje, barem prema Franićevoj satiričnoj interpretaciji svakodnevice, od jedne obične školske informacije u nekoliko sati mogu napraviti raspravu o svemu, samo ne o onome zbog čega je grupa uopće otvorena.

- Ma vjerujem da se nešto takvo samo jednom dogodi, skromno kaže Marko Franić, svjestan da takve brojke nisu nešto što čovjek može planirati ili naručiti.

Iza svega, zapravo, stoji navika koju Marko ima već dugo.

- Cijeli život imam jedan, nazovimo ga, problem. Volio bih da malo manje mislim, te malo manje razmišljam. Dosta često kasno zaspim jer obično kada legnem u krevet, krene razmišljanje o svemu i svačemu, iskreno pojašnjava Marko kako je sve krenulo.

Foto: AI ilustracija

Upravo iz takvih razmišljanja nastali su i tekstovi koje danas čita velik broj ljudi.

- Već dugo sebi neke stvari zapisujem, za jednom, za nekad… I onda sam prije par mjeseci počeo, s obzirom na to da je Facebook jedino mjesto koje dozvoljava tu količinu slova i riječi, ondje objavljivati svoje tekstove. Ne znam, svidjelo mi se, meni to nekako stvara zadovoljstvo stvara, govori nam.

Ideje, dodaje, ne dolaze prema rasporedu.

- Čujem nešto što mi bude trigger za tekst. Primjerice, nešto o čemu sam razmišljao prije tri dana, ali su mi misli odvukle nekakve druge stvari. I kad krenem pisati, to ide, objašnjava Franić.

A kada jednom krene, tekstovi jednostavno ne mogu biti kratki, dodaje kroz smijeh.

- Ovo su predugački tekstovi, znam to. Volio bih da su kraći, ali ne ide. Bez te korespondencije u tom tekstu, to nije to, pojašnjava naš sugovornik.

Životne situacije, ali na njegov način

Franićevi tekstovi nisu nastali iz potrage za spektakularnim pričama. Upravo suprotno. Njegov materijal čine situacije koje ljudi svakodnevno proživljavaju, ali ih možda ne primjećuju dok ih netko ne stavi na papir i ne pogleda iz malo drugačijeg, ironičnog kuta.

Tako je nastao i tekst o đaku prvaku. U njemu je kroz humor opisao današnji polazak djece u prvi razred, veliku količinu fotografiranja, objava i roditeljskog uzbuđenja koje prati taj dan.

Marko Franić/Foto: Privatni album

- Tu sam bio blag. Osjetljiva je tema. Kad bih se stvarno otvorio i napisao što stvarno mislim, tu bi se mame više našle, kaže kroz smijeh.

Njegov tekst o roditeljskim grupama nastao je iz promatranja stvarnih situacija i razgovora s ljudima koji u takvim grupama svakodnevno sudjeluju. Marko sam nema djece, ali, kaže, ima mnogo prijatelja koji imaju školarce, među njima i prvašiće.

- I posao mi je takav da sam stvarno osam sati dnevno s ljudima i baš sam se u zadnjih par dana, otkako je počela škola, naslušao svega. I imam priliku vidjeti stvarno te grupe i dopisivanja u njima. 

- Svi ti nekakvi primjeri u mojem tekstu, to ništa nije izmišljeno. Mali postotak toga je izmišljen i ta imena djece nisu u tom kontekstu stvarna, ali su na dobrom tragu toga. Imao sam njihove face pred očima, kaže Franić koji stvarno piše iz gušta, zadovoljstva i zabave.

A njegov stil, očito, ima prepoznatljiv potpis.

Ključ uspjeha njegovih tekstova zapravo je taj što se čitatelj u tim tekstovima prepoznaje. Možda u roditeljskoj grupi koju ne može utišati, možda u prijatelju koji ima dijete prvašića, možda u nekoj obiteljskoj situaciji koju je Franić samo uspio pogledati iz drugog kuta.

Dok piše, sam sebe nasmijava

Posebno mu je zadovoljstvo, kaže, kada ga vlastiti tekst nasmije već tijekom nastajanja.

- Recimo, i ovaj zadnji tekst koji sam pisao, ja sam se smijao sam sebi dok sam ga pisao. Nemam unaprijed pripremljenih tema ni popisa tekstova. Jučer i danas sam bio na nekakvim sastancima. Pa će za vikend, lako moguće, iskočiti novi tekst, priznaje. Sve ovisi o trenutku, dodaje.

- Dođe mi blic ideja i jednostavno se primim toga. Nije to nešto što planiram, kaže naš sugovornik kojega općenito zanimaju mediji.

Marko u ribolovu/Foto: Privatni album

- Konkretno, veliki sam ljubitelj radija kao medija. A i samog pisanja. No, zasad radim svoj posao, živim svakodnevni život i pišem kada me neka misao, razgovor ili situacija dovoljno „okinu“, zaključuje svoju priču Marko.

A publika, koja se već protegnula daleko izvan Daruvara, očito nestrpljivo čeka sljedeći tekst. Sviđa im se, to je očito, što Marko ne pokušava izmišljati život. Već ga samo promatra. I onda ga, na svoj način, napiše.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!