Foto: KUD Sloga Gornji Miklouš

MOSLAVAČKA TRADICIJA

U Gornjem Mikloušu oživjeli povijest: Deda Miško je trubio do devedesete, danas njegovu trubu nose mlađi

Središnji lik cijelog običaja ipak je ostao starješina. Upravo on čita Zapovijed, dok je trubač taj koji okuplja ljude. I te su uloge u Mikloušu kroz desetljeća dobile gotovo mitski status

10.09.2026. u 20:05

Piše: Slavica Trgovac Martan

Dođete li u Miklouš u bilo koje doba godine, nećete požaliti. Jer u svakom trenutku ondje će vas dočekati dobri, srdačni ljudi velikoga srca i ugostiti vas kao najdražeg gosta. Ipak, dva su razdoblja u godini kada postoji i razlog više za doći u to prekrasno mjesto kraj Čazme. Prvo je lipanj, kada selo okupa miris lipe, stabla koje u Gornjem Mikolušu raste na više mjesta i koje je s godinama postalo njegov zaštitni znak. A drugo je upravo za nadolazeći vikend, kada se ispod najstarije lipe u selu, stoljetne ljepotice kod crkve svetog Nikole biskupa, okupi mnoštvo svijeta na jednoj od najpoznatijih tradicijskih manifestacija moslavačkog kraja, ''Zapovijedi pod lipom''. Ona će se ove godine držati već 52. put, ponosno ističe Božica Tonković, predsjednica KUD-a ''Sloga'' iz Gornjeg Miklouša.

- Zapovijed pod lipom zapravo je bila svojevrsni seoski oglasnik. Ljudi su nekada nakon mise dolazili pod lipu jer tada nije bilo poštara koji bi obilazili kuće, nije bilo telefona, radija ni drugih načina da se vijest brzo prenese. Kad bi se začula truba, znalo se da starješina ima nešto važno za pročitati – objašnjava Božica Tonković.

Stari zapis

Sačuvan je i zapis iz 1938. godine prema kojem članovi KUD-a i danas rekonstruiraju taj običaj. Starješina bi iz Čazme donosio službene obavijesti i pred okupljenim seljanima čitao sve što je za selo bilo važno. Mogao je to biti poziv za vojsku, obavijest o sajmu, raspored nekoga posla ili neka druga vijest koju je trebalo prenijeti svima.

- Nije starješina mogao biti bilo tko. To je bio čovjek kojeg su ljudi poznavali i poštovali, netko malo pismeniji i snalažljiviji od ostalih. On je podizao poštu u Čazmi i onda je nedjeljom, poslije mise, prenosio seljanima ono što su trebali znati – kaže Tonković.

U tom starom seoskom sustavu postojali su i ''patrolci'', ljudi koji bi danas, kako kaže naša sugovornica, možda najviše podsjećali na komunalne redare. Obilazili su selo, nadzirali uređenost puteva i živica, pazili na zabrane poput paljenja vatre i vodili računa o stvarima koje su bile zajednička briga sela. Dežurali su po dvojica, raspoređeni po danima i tjednima, pa je svatko znao kada na njega dolazi red.

Zapovijed se u Gornjem Mikloušu čita od pamtivijeka/Foto: KUD Sloga Gornji Miklouš

Lijepe članice KUD-a SLoga/Foto: KUD Sloga Gornji Miklouš

Središnji lik cijelog običaja ipak je ostao starješina. Upravo on čita Zapovijed, dok je trubač taj koji okuplja ljude. I te su uloge u Mikloušu kroz desetljeća dobile gotovo mitski status.

Jedan od ljudi koje se i danas posebno pamti bio je Miško Lucarić, legendarni seoski trubač.

- Deda Miško imao je devedesetak godina kada je umro i do zadnjega je trubio. Bio je stvarno poseban čovjek i jako se dao u sve to. Svi ti naši pokojni članovi ostavili su nam puno toga i često ih se sjetimo – govori Tonković.

Njihova mjesta danas zauzimaju mlađi. Uloga starješine povjerena je Antoniju Tonkoviću, dok je trubu preuzeo Danijel Sremec. Upravo je to, kaže predsjednica Sloge, najvažnije jamstvo da Zapovijed neće ostati samo lijepa uspomena u starim fotografijama.

Čuvanje tradicije

- Mi to prenosimo na djecu i mlađe članove. Starješina se promijenio, trubač se promijenio, ali bit je ostala ista. Dok god imamo mladih koji žele učiti i nastaviti, tradicija će živjeti – kaže.

Posebnu čar cijeloj priči daje mjesto na kojem se običaj izvodi. Lipa kraj crkve svetog Nikole biskupa nije scenografija postavljena za turističku manifestaciju nego je riječ o istom prostoru na kojem su se ljudi okupljali i desetljećima prije ovih generacija.

- Ponosni smo na našu stoljetnu lipu jer je ona postala simbol sela – govori Tonković.

Lipa se s vremenom toliko povezala s identitetom mjesta da su nova stabla posađena i uz čekaonicu te u Donjem Mikloušu. Kada u lipnju zamirišu, cijelo selo dobije onu posebnu atmosferu zbog koje se, tvrde Mikloušani, njihov kraj pamti. No još je važnije ono što se pod lipom čuva. Zapovijed pod lipom upisana je u Registar nematerijalne kulturne baštine, što je za KUD Sloga veliko priznanje, ali istodobno i obveza.

I maleni imaju svoj prikaz Zapovijedi/Foto: KUD Sloga Gornji Miklouš

Tradicija se prenosi s generacije na generaciju/Foto: KUD Sloga Gornji MikloušFoto: KUD Sloga Gornji Miklouš

- To znači da ne možemo nešto mijenjati kako nam padne na pamet. Imamo zadatak očuvati ono što nam je predano. Čitamo prema izvornom zapisu, bez izmišljanja i velikih odstupanja. Na nama je da to sačuvamo i predamo dalje – naglašava Tonković.

Ovogodišnje, 52. izdanje Zapovijedi pod lipom trajat će puna tri dana, od 11. do 13. rujna, a program će otvoriti upravo oni na kojima počiva budućnost običaja, djeca. U petak u 18 sati održat će se tako Mala Zapovijed pod lipom, u kojoj će najmlađi, uz malog trubača i starješinu, prikazati dječju verziju tradicijskog običaja te zaplesati i zapjevati ono što su pripremili sa svojim voditeljicama. Nakon toga slijedi izložba ručnih radova izrađenih na temu Zapovijedi, među kojima su i tradicionalne paculjice. Ako vrijeme ne dopusti okupljanje na otvorenom, program će biti premješten pod šator.

Subota je posvećena izvornom pjevanju. Kod crkve svetog Nikole biskupa održat će se Večer izvorne pučke pjesme, na kojoj će nastupiti vokalne i pjevačke skupine iz različitih krajeva. Moslavcima tako u goste stižu članovi HORKUD-a ''Golub'' iz Bjelovara, zapjevat će i članice ženskog vokalnog sastava iz Posavskih brega te članovi muškog pjevačkog sastava ''Sinovi atara''.

Bogat program

- Trudimo se dovesti skupine koje njeguju izvorni folklor i postižu dobre rezultate na svojim smotrama. Nije nam cilj samo napuniti program, nego dovesti ljude koji na isti način kao i mi čuvaju nešto svoje – kaže Tonković.

Nedjelja donosi središnji dio manifestacije. Program počinje svetom misom u 11 sati, nakon koje će članovi KUD-a Sloga pod lipom izvesti samu Zapovijed, upravo prema sačuvanom obrascu. Slijedi mimohod prema Donjem Mikloušu, gdje će pod šatorom nastupiti gostujući KUD-ovi i folklorne skupine.

Kutak u miklouškoj tradicijskoj kući/Foto: KUD Sloga Gornji Miklouš

Maleni starješina/Foto: KUD Sloga Gornji Miklouš

Ono što je 1938. godine bilo namijenjeno isključivo stanovnicima sela danas okuplja ljude iz mnogo šireg kruga.

- Naravno da tada nisu dolazili KUD-ovi iz drugih krajeva. Zapovijed je bila praktična stvar, ljudi su dolazili čuti što se događa u selu. Sve ovo što danas radimo oko toga samo je kulturni nastavak, način da proširimo priču i pokažemo ljudima koliko je taj običaj vrijedan – objašnjava Tonković.

U Gornji i Donji Miklouš zato tijekom manifestacije stižu folkloraši, pjevači, etnolozi i zaljubljenici u tradiciju iz različitih dijelova Hrvatske. Za Slogu je to prilika ne samo da predstavi vlastito selo nego i da poveže ljude koji u svojim sredinama vode istu bitku protiv zaborava.

A članovi ovog malog KUD-a posljednjih godina za to imaju i dodatnog razloga za ponos.

- Pobijedili smo na županijskoj smotri i sada idemo na državnu smotru folklora. Malo se hvalim, ali moram – smije se Tonković.

I ima se čime pohvaliti. Sloga neprekidno djeluje od obnove rada 1974. godine, njeguje izvorne pjesme, plesove, običaje i lokalni govor, a znanja starih članica prenose se na mlađe generacije gotovo jednako kao što su se nekada prenosile obavijesti pod lipom.

Još uvijek je živa i jedna od članica iz najranijih dana društva, a upravo su takvi ljudi desetljećima čuvali melodije i način pjevanja koji se danas nastoji izvoditi što vjernije.

Vrijedna promocija

- Nastojimo ostati ondje gdje su nas naši stari ostavili. Ni lijevo ni desno. Naravno, širimo program i zovemo goste jer želimo promovirati svoje selo, Čazmu, županiju, pa na kraju i Hrvatsku. Ali ono naše, izvorno, ne diramo – kaže Tonković.

Biti trubač velika je čast/Foto: KUD Sloga Gornji Miklouš

U tome se i krije tajna dugovječnosti Zapovijedi pod lipom. Nekada je truba okupljala seljane kako bi čuli tko mora u vojsku, kada je sajam ili tko taj tjedan obilazi puteve. Danas isti zvuk pod stoljetnim stablom okuplja djecu, njihove roditelje, bake i djedove te goste koji dolaze izdaleka vidjeti običaj koji je u mnogim drugim selima odavno nestao. Protagonisti se mijenjaju, no dok god se pod lipom ima kome čitati i dok god se na prvi zvuk trube netko odazove, u Mikloušu će prošlost još dugo imati svoje mjesto u sadašnjosti.