Foto: Slavica Trgovac Martan
Supružnici Munić stavili Sirač na moto kartu: ''Stižu nam stotine bikera, kuhamo im Gašin grah''
''Deset godina već vozimo quadove i toliko dugo idemo na moto-susrete. Gdje god dođemo, ljudi nas lijepo ugoste. I onda želimo na neki način vratiti gostoprimstvo tim ljudima'', ističe Aleksandra
Kada su prije pet godina pripremali prvu Moto-alku u Siraču, Aleksandra i Marijan Munić nisu mogli ni slutiti u što će se to događanje s vremenom pretvoriti. Samo nekoliko godina kasnije, bez okupljanja motociklista i vozača quadova tradicionalna siračka manifestacija Dani šljiva i rakija praktički je nezamisliva, a otvara je upravo brujanje motora na prostoru kod tamošnje osnovne škole.
- Suprug i ja godinama vozimo quadove, baš kao i nekolicina našim prijatelja i kumova s kojima smo osnovali našu freeride grupu ''Sirački kumovi''. Nakon što su naši prijatelji iz Moto kluba Bjelovar na svojoj moto-alki u Bjelovaru zbog nas uveli kategoriju za quadove, mi smo u svome mjestu odlučili učiniti nešto slično – prisjeća se Aleksandra.
Načelniku Igoru Supanu predložili su da u sklopu Dana šljiva i rakija organiziraju Moto-alku i tako u svoje mjesto privuku još više ljudi.
Podrška načelnika
- Načelnik nas je odmah podržao i tako je sve krenulo. Moto-alka je posljednje četiri godine memorijalna, organiziramo je u čast našem pokojnom prijatelju Marijanu Gašparu Gaši, članu Moto kluba ''Vitezovi tame'' iz Pakraca. On je bio hrvatski branitelj, veliki humanitarac i prekrasan čovjek koji nam je uvijek oko svega pomagao. Na prvoj Moto-alki je, među ostalim, bio zadužen za kuhanje graha koji i danas spremamo po njegovoj recepturi – priča nam Aleksandra.
Gašo bi, vjeruje ona, bio itekako sretan da vidi u što je Moto-alka o njegovu čast prerasla. Ove godine bila je najbrojnija ikad.
- Sve je prošlo čak i bolje nego što smo očekivali. Ljudi su stizali doslovno sa svih strana, iz Varaždina, Zagreba, Našica, iz drugih dijelova Hrvatske, a imali smo čak i goste iz Tuzle, iz Bosne i Hercegovine. Prošle godine izbrojili smo oko 160 motocikala, ove godine ih je bilo toliko da ih na kraju nismo ni uspjeli sve prebrojati. Bilo je i vozača i publike više nego ikad prije – zadovoljno priča Aleksandra.
A i sami organizatori su se ove godine organizatori posebno potrudili. Sudionicima su podijelili čak 230 prigodnih majica, skuhali više od 300 porcija graha, a pobrinuli su se i za piće. Gotovo sve, naglašava Aleksandra, zahvaljujući sponzorima, donatorima i ljudima koji su odlučili pomoći.
Redovni gosti
- Nekada smo mi morali tražiti ljude i objašnjavati što radimo. Danas nam se već događa da ljudi sami dođu i kažu: ''Mogu li ja biti donator?'' To je nešto prekrasno. Uključe se mala poduzeća, obrtnici, ljudi privatno, prijatelji koji čak ni nemaju motore ni quadove, ali im se sviđa cijela priča i žele pomoći. Mislim da je to posebnost malih sredina – kaže Aleksandra.
A da je Moto-alka odavno prerasla samo natjecanje u spretnosti vozača pokazao je i program koji se oko nje stvorio. Ove godine stigli su i članovi Autocross kluba Dežanovac, među njima i djeca s motorima i quadovima koja su sudjelovala na otvorenju zajedno s lokalnim mališanima. Najmlađima je bilo namijenjeno i oslikavanje lica, a organiziran je i poseban kutak za fotografiranje.
Svoju atrakciju imali su i ljubitelji četverokotača druge vrste. U Sirač su ponovno stigli članovi Mustang kluba Croatia, koji su svojim automobilima već prethodnih godina privlačili veliku pozornost posjetitelja.
- Oni nam dolaze svake godine i nikada nemaju nikakvih zahtjeva niti prohtjeva. Kažu samo da im je lijepo kod nas i da žele ponovno doći. Ove godine smo im zato htjeli nešto pokloniti za uspomenu – kaže Aleksandra.
Poklon je imao i posebnu obiteljsku priču. Njezin je otac, poznati sirački umjetnik Ivan Trupković, izradio drvenu skulpturu ptice i darovao je organizatorima, a Aleksandra ga je pitala bi li se složio da je, umjesto da završi među nagradama, poklone prijateljima iz Mustang kluba.
Poseban dar
- Rekao je da mu je potpuno svejedno hoćemo li je staviti u tombolu ili nekome pokloniti, samo da nekoga razveseli. Mi smo odlučili da ide njima. Mislim da su bili jako sretni – govori.
No, najveći uspjeh ovogodišnjeg okupljanja vjerojatno se nije mjerio ni brojem motocikala, ni podijeljenih majica, ni porcijama graha. Organizirana je tombola, a prihod je namijenjen dječjem vrtiću iz Sirača. Prošle godine sličnom akcijom prikupljeno je oko 700 eura, a ove godine iznos više nego učetverostručen.
- Skupili smo oko 2900 eura. To je stvarno puno više nego što smo očekivali. Djeca su nam jako važna. Ti najmanji, njihovi počeci, to nam je nekako posebno. Mi smo Sirčani, sve ovo radimo u Siraču i činilo nam se prirodno da pomognemo upravo njima. Tombola je bila pun pogodak, ne samo zbog iznosa koji smo prikupili nego i zato što su ljudi bili oduševljeni nagradama - kaže Aleksandra.
A nagrade doista nisu bile simbolične. Glavna nagrada bio je električni romobil, a među ostalima su se našle motoristička kaciga, jakna, bonovi za tetoviranje, adrenalinski dan, večere i niz drugih darova koje su osigurali sponzori. K tome, dijelile su se grickalice za najmlađe, uvijek popularni ''krokići'', a već dobro poznata ''tačko-alka'' bila je jedan od hitova dana. U toj posebnoj natjecateljskoj kategoriji prva nagrada bile su, vrlo praktično i vrlo sirački, nove tačke, i to napunjene ''krokićima''.
Zabava kod Munića
Kad je pao mrak, zabava se nije prekidala. Rasvjetu na prostoru držala su dva stroja, pa se druženje nastavilo dugo nakon završetka natjecateljskog dijela.
Naša sugovornica priča nam kako je Moto-alka, posebno onaj njezin humanitarni dio, postala prilika da se nešto vrati zajednici. A Munići vraćanje drugima shvaćaju doslovno. Jer kada stotine ljudi tijekom vikenda stignu u Sirač, službeni dio događanja održava se kod škole, no za mnoge njihove prijatelje prava baza nalazi se koji kilometar dalje, na imanju Aleksandre i Marijana.
- Cijela priprema zapravo kreće od naše kuće i tamo se svi na kraju vraćamo. Ove godine dosta ljudi postavilo je šatore kod nas i kampiralo. Drugo jutro kuhala se kava, kuhale su se kobasice, a poslije smo pekli roštilj. Jedan dio ljudi potom je krenuo kući ili dalje na moto-susrete, a drugi su s nama otišli na otvorenje Dana šljiva i rakija – priča Aleksandra.
Na pitanje koliko je u subotu, nakon tulumarenja u petak, kave popijeno naša sugovornica odgovara kroz smijeh.
- Dosta se popilo. Kobasica se možda i nije pojelo toliko jer su svi, čini mi se, čuvali mjesta za roštilj koji smo založili odmah dopodne – kaže.
Ugostiti toliko ljudi, priznaje, nije jednostavno. Nakon nekoliko dana priprema, organizacije, posluživanja, slaganja šatora, hrane, pića, nagrada i programa, umor stigne tek kada sve završi. Ali, onda, kaže, počnu stizati poruke.
- Još uvijek mi se ljudi javljaju. Pišu: ''Bilo je super'', ''Morate doći kod nas''. Sanio, dečko koji je ove godine motorom u Sirač stigao iz Tuzle, već nas zove da obavezno dođemo kod njih, kaže da ćemo biti ugošćeni. I to je zapravo ono najljepše. Naradiš se, umoran si nakon svega, ali srce ti je puno – kaže.
Uzvraćanje gostoprimstva
Ta potreba da drugima budu domaćini, objašnjava, nije slučajna. Munići su tijekom godine često na drugoj strani iste priče.
- Deset godina već vozimo quadove i toliko dugo idemo na moto-susrete. Gdje god dođemo, ljudi nas lijepo ugoste. I onda želimo na neki način vratiti gostoprimstvo tim ljudima – govori Aleksandra.
Ona i Marijan zapravo nisu klasični motociklisti. Njihova su ljubav quadovi. Do njih su došli pomalo zaobilaznim putem. Nakon smrti Marijanova oca u obitelji je ostao motocikl. Aleksandra priznaje da tada baš i nije bila oduševljena idejom da suprug nastavi voziti.
- Rekla sam mu: ako želiš, prodaj motor. Ja sam više bila za to da imamo quad. Nekako mi je to bilo prihvatljivije, pogotovo jer je i on još kao dečko jednom pao s motora. I tako smo završili na quadovima – prisjeća se.
Iako voze na četiri kotača, kaže motociklisti su ih prihvatili kao svoje. Imaju i svoje društvo ''Siračke kumove'', u kojem ima vozača quadova i motocikala, ali i ljudi koji nemaju ni jedno ni drugo, no uvijek su spremni zasukati rukave kada treba organizirati događanje.
Pomažu i Aleksandrina i Marijanova trojica sinova.
Zahvalni svima
- Voljeli bismo kad bi oni jednoga dana nastavili ovu tradiciju – priznaje Aleksandra.
Ona i njezin suprug su i izvan moto-svijeta prilično aktivni.
Marijan radi u kamenolomu, dok je Aleksandra zaposlena u tekstilnoj industriji. Kad ne radi, njezina je velika ljubav cvijeće i uređivanje dvorišta. Oboje su i dugogodišnji dobrovoljni vatrogasci, članovi DVD-a Sirač, i oboje imaju zvanje vatrogasca prve klase.
- Vikendi su nam uglavnom ispunjeni druženjima i raznim događanjima. Kad možemo, uključimo se humanitarno. Sudjelujemo u maškarama, na drugim manifestacijama imamo svoj štand kao ''Sirački kumovi'', idemo prijateljima kada oni nešto organiziraju. Jednostavno smo takvi – kaže.
A da su imalo drugačiji, kažu svi koji ih znaju, ne bi valjalo. Tu podršku oni cijene više od ičega.
- I ovoga puta želimo od srca zahvaliti Općini Sirač, Moto klubu Bjelovar, svim prijateljima koji su nam pomagali, svim sponzorima i donatorima, ali najviše svima koji su nas počastili svojim dolaskom i tako uveličali i ovogodišnju Moto-alku i Dane šljiva i rakija – kaže Aleksandra nakon najposjećenije Moto-alke dosad, nakon koje svi imaju samo jedno pitanje – kada je sljedeća?
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!