PRIČA OBITELJI PEJŠA
Dok su drugi odlazili, oni su ostali i u Badljevini podigli plantažu: ''Prve nasade smo ručno okopavali''
Foto: Privatni album
ZALJUBLJEN U HRVATSKU
Sjećate li se Marka koji je iz Sydneya doselio u Šibovac? Upravo je pokrenuo genijalan posao...
''Kad sam imao 13 godina, baš te 1993., kada sam bio u Hrvatskoj, bratić me učio voziti u Fići. Zato mi je taj automobil ostao poseban'', priča Marko koji motiv omiljenog automobila gravira na svoje proizvode
ŽENA ZMAJ
Anja iz Velikog Trojstva najuzornija je seoska žena BBŽ-a: ''Uzgajam konje, obrađujem zemlju i dočekujem turiste''
OKUS DOMAĆEG
Već četvrta generacija Irića osvaja tržnicu u Daruvaru: Priča koja miriše na lubenice i tradiciju
ARHEOLOŠKO ČUDO
Tajne ''pakračke Troje'': Svaki dan iskrsne nešto novo, a ispod Gradske uprave možda se krije ''sveti gral''
Kada je Marko Babić prije dvije godine milijunski Sydney zamijenio malim Šibovcem pokraj Daruvara, o čemu smo pisali OVDJE, ostvario je želju koja je u njemu rasla još od djetinjstva. Godinama je sanjao o tome da preseli u Hrvatsku, na selo, gdje će biti okružen mirom, prirodom i ljudima koje poznaje. Danas, otprilike dvije godine nakon velikog povratka, napravio je još jedan važan korak u stvaranju života kakav je priželjkivao. Otvorio je vlastiti obrt i ponovno se počeo baviti poslom koji je povremeno radio još u Australiji. Riječ je o laserskom graviranju predmeta, prvenstveno u drvetu.
Dječačka želja
Markova životna priča prilično je neobična, a o njoj smo svojedobno opširno pisali OVDJE. Rođen je 1980. godine u Sydneyju, u hrvatskoj obitelji, a želja za povratkom u domovinu rodila se još 1993., kada je kao 13-godišnjak s majkom i bratom tijekom Domovinskog rata posjetio rodbinu u požeškom kraju. Tada je, kako nam je ispričao u ranijem razgovoru, prvi put osjetio da je Hrvatska mjesto u kojem bi jednoga dana želio živjeti.
Ta ga želja nije napuštala desetljećima. U Australiji je radio različite poslove, od skladišta i građevine do vožnje kamiona, završio je i studij teologije, ali mu život u velikom gradu nikada nije potpuno odgovarao. Gužve, visoki troškovi života i neprestana jurnjava sve su ga više udaljavali od Sydneya, dok ga je ideja života u Hrvatskoj sve snažnije privlačila.
U svibnju 2024. konačno je presjekao. Prodao je kuću u Sydneyju, spakirao stvari i krenuo u Hrvatsku, svjestan da se ne planira vraćati na stari život.
Nakon kraćeg boravka u Požegi život ga je doveo do Daruvara, a potom i Šibovca, malenog sela na području općine Sirač. Ondje je pronašao kuću s oko dvije tisuće četvornih metara zemlje, zelenilo, tek nekoliko susjeda i upravo onu vrstu mira za kojom je godinama tragao. A sada je svom novom životu dodao i novi posao.
- Imam laserski stroj i bavim se graviranjem, uglavnom na drvetu. Time sam se pomalo bavio dok sam još živio u Australiji, tako da mi je od početka bio plan ponovno pokrenuti taj posao kada se ovdje sredim – otkriva nam Marko.
Bogat asortiman
Otvorio je obrt, a iz njegove male radionice već izlaze personalizirani podmetači, daske za rezanje, privjesci, dekorativni predmeti i različiti pokloni koje, kako kaže, sam osmišljava, ali može načini i unikatne predmete prema željama kupaca.
Tehnika kojom se služi temelji se na laserskom graviranju, kojim se motiv precizno ''upisuje'' u površinu predmeta. Rezultat vizualno podsjeća na tradicionalnu pirografiju, odnosno ukrašavanje drva paljenjem, no laser omogućuje vrlo precizne detalje, natpise i složenije motive.
Iako je moguće gravirati različite materijale, Marko priznaje da mu je drvo ipak najdraže.
- Može se gravirati i na čašama i drugim predmetima, ali ja nekako više volim drvo. Prirodni materijal mi jednostavno više odgovara – kaže.
Dio proizvoda izrađuje prema vlastitim zamislima, a dio prilagođava svojim kupcima. Upravo je personalizacija jedna od najvećih prednosti ovakvog posla. Na drvenu dasku, podmetač ili drugi predmet mogu se prenijeti imena, posvete, simboli, ilustracije ili motivi koji kupcu nešto posebno znače.
Omiljeni motiv
Marko je već osmislio i vlastitu kolekciju motiva među kojima su prepoznatljivi hrvatski i slavonski simboli, ali i automobili i oldtimeri. Jedan automobil pritom u njegovim kolekcijama zauzima posebno mjesto.
- Fićo! – odgovara bez razmišljanja kada ga pitamo koji mu je oldtimer najdraži.
Razlog nema puno veze s dizajnom, već puno više s uspomenama.
- Kad sam imao 13 godina, baš te 1993., kada sam bio u Hrvatskoj, bratić me učio voziti u Fići. Zato mi je taj automobil ostao poseban – prisjeća se kroz smijeh.
I tako se, gotovo simbolično, jedno sjećanje iz vremena kada se u njemu tek rađala želja za životom u Hrvatskoj sada preselilo i na predmete koje izrađuje u svojoj radionici u Šibovcu. Za sada svoje proizvode predstavlja prvenstveno putem društvenih mreža i internetske stranice, a na sajmovima se još nije okušao. Veliku pomoć pružaju mu prijatelji i poznanici koji dijele njegove radove i preporučuju ga drugima.
Jedan od njih je i pastor daruvarske Baptističke crkve Ivan Špićak, prijatelj koji je Marku pomogao i u prvim mjesecima njegova života na daruvarskom području.
- Moj prijatelj Marko Babić preselio se iz Australije u naš kraj zbog ljubavi prema Hrvatskoj i ovdje pokrenuo mali posao laserskog graviranja. Izrađuje prekrasne personalizirane podmetače, daske za rezanje, poklone i razne druge proizvode po želji. Vrlo je pristupačan, kreativan i uvijek spreman za dogovor - napisao je Špićak na svojim društvenim mrežama, pozivajući ljude da podrže novog lokalnog obrtnika. Uz preporuku je dodao i jednu simpatičnu pogodnost koja se teško može staviti u službeni cjenik. Tko Marku dođe pogledati proizvode, kaže Špićak, mogao bi dobiti i odličnu kavu dok bira što će naručiti.
Markove proizvode možete razgledati na njegovoj web stranici i Instragram profilu.
Ljubav prema fotografiji
No, graviranje nije jedino kreativno područje na kojem do izražaja dolaze Markovi talenti. Već godinama ovaj svestrani kreativac ne može zamisliti dan bez fotoaparata u ruci, a koliko je uspješan u tom hobiju najbolje svjedoče njegovi foto uraci koji se mogu pogledati na Instagram stranici Babic Images.
- Fotografijom se bavim već dugo. Fotografiram različite stvari, ono što mi u tom trenutku privuče pažnju. Posebno uživan u prirodi koja je u Hrvatskoj prekrasna, pogotovo ovdje gdje ja živim. Tako da mi motiva nikad ne nedostaje – otkriva nam zadovoljno.
Na pitanje je li, nakon što je od preseljenja prošlo neko vrijeme, ikada požalio što je Australiju zamijenio Hrvatskom, odgovor stiže bez oklijevanja.
- Ma kakvi. Ja svima kažem da sam trebao doći prije 20 godina – smije se Marko.
Time još jednom potvrđuje ono što je za MojPortal govorio neposredno nakon olaska u Šibovac. U tom malo dijelu slavonskoga raja pronašao je život o kakvom je sanjao, seoski mir, prekrasnu prirodu i divne ljude. S druge strane, nadohvat ruke mu je Daruvar, mali grad u kojem ima sve što mu treba. U Hrvatskoj ga je posebno oduševila bliskost među ljudima, činjenica da susjedi jedni drugima pomažu i da se poznanstva ne svode samo na prolazni pozdrav.
Dobra odluka
Dok ga i danas pojedinci u Hrvatskoj u nevjerici pitaju kako je mogao ostaviti Sydney i preseliti se u malo mjesto pokraj Daruvara, Marko odgovara da ljudi koji nisu živjeli u velikoj svjetskoj metropoli teško mogu razumjeti što je ondje izgubio, a što je ovdje dobio.
Kada smo razgovarali s njim prošle godine, Marko nam je rekao kako iz daruvarskog kraja ne namjerava odlaziti i kako želi ostati koristan zajednici u kojoj je pronašao svoj novi dom.
Čini se da upravo to sada i radi. Tako priča koja je prije nekoliko desetljeća počela jednim dječačkim snom danas dobiva sasvim konkretan nastavak.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
SRETAN KRAJ
Drama u Šandrovcu: Mačak Sharky upao u bunar dubok 12 metara, evo kako su ga spasili...
sponzorirani sadržaj
STEM radionice u Daruvaru: djeca će graditi robote, igrati Minecraft i učiti elektroniku, prijavite ih!
OBITELJ KOČI
Pioniri proizvodnje aronije iz Končanice: "Nekad su svi bili ludi za njom, a danas dio uroda ostavimo pticama"
ni vrućina ih nije spriječila
Alen Ontl slavio na ribolovnom kupu u Uljaniku: „Sa 105 kg ulova napokon sam pobijedio najvećeg rivala…“
×
![]()