Daruvarski planinari u avanturi na domaćem terenu: "Gazili smo rijeku, osvajali vrhove i svladali opaku uzbrdicu"

''Ispred nas je rijeka Toplica koju ćemo pregaziti. Bacamo u vodu veliko kamenje kako bi nam poslužilo za lakši prijelaz preko vode. Ovo je najzabavniji dio našeg puta'', piše Josip Prević

10.11.2026. u 12:47

Piše: MojPortal.hr

Za novi izlet članovi daruvarskog Planinarskog društva ''Petrov Vrh'' odabrali su staze u svojem kraju. Društvo je vodio predsjednik Josip Prević, a sudeći po njegovu izvješću i fotografijama, na putu je bilo dovoljno zgoda i dobrog raspoloženja da se o njima ispiše nešto dulja priča.

Kako je protekao izlet, donosimo u nastavku, iz pera Josipa Previća i uz fotografije s puta.

Per aspera ad astra (Preko trnja do zvijezda)

U subotu, 7.11., nakon par kišnih dana osvanulo je prekrasno jutro, pa smo s lakoćom ustali i u 8 sati skupili se na autobusnom kolodvoru u Daruvaru. U zadnji trenutak, desetak je ljudi s našeg popisa za izlet iz opravdanih razloga odustalo od planirane avanture, pa nas je na put prema Škodinovcu krenulo samo trideset i troje.

U pola devet smo stigli u Škodinovac. Iznenađeni i začuđeni Škodinovčani pitaju nas kamo smo se uputili?

A mi odgovaramo: Prvo ćemo se nauživati ljepote vašega slapa, onda obići stare utvrde iz 13. st., Stupčanicu, Dobru Kuću, i na kraju ćemo završiti družeći se u planinarskom domu na Petrovom vrhu.

Uspon poznatim stazama/Foto: PD Petrov Vrh

Foto: PD Petrov Vrh

Vlatka Tokić odlazi ispred nas zamoliti vlasnike zemljišta za dozvolu prolaska do slapa kroz njihova dvorišta i voćnjake. Ljudi nas ljubazno pozdravljaju i puštaju da prođemo. Jako smo im zahvalni. Izvukli smo zastavu našeg planinarskog društva i slikali se ispod slapa da nas slika podsjeća na taj događaj.

Impresivna kula

Šumarija je nasula kamen na cestu prema Stupčanici, pa se iduća dva i pol kilometra lagano hoda po tvrdom putu bez imalo blata. Na mjestu gdje ta donja cesta obilazi utvrdu skrećemo desno u stoljetnu gustu šumu i uspinjemo po strmoj šumskoj vlaki koja nas dovodi do bedema utvrde Tiboldovića.

Deset je sati. Hodali smo sat vremena. Svima nam godi polusatni odmor ispod impresivne kule visoke 19 m. Divimo se starim majstorima koji su prije više od 700 godina klesali kamen i zidali ovu građevinu. Na kuli još uvijek stoje originalni romanički prozori. Prije više od deset godina započeta je ozbiljna obnova Stupčanice. Napravljen je novi krov i trijem ispod krova. Nakon nekoliko godina, radovi su stali, a skupocjena skela podignuta uz bastion iz dana u dan propada. Tužno za vidjeti.

Divna jesen u šumi/Foto: PD Petrov Vrh

Foto: PD Petrov Vrh

No, mi idemo dalje. Nastavljamo se strmo penjati uz Klašnicu na vrh Buzdovan. Otvaraju se sve ljepši vidici prema Đulovcu i Mađarskoj. Svaki čas zastajemo da se naužijemo lijepih pogleda i da malo predahnemo. Od utvrde do vrha nam je trebalo 50 minuta. Na vrhu nas je dočekalo visoko i bujno stablo božikovine. Šuma je žuto narančasto smeđa, a ta božikovina blješti svojim zelenim sjajem i crvenim bobicama.

Idućih pola sata spuštamo se ugodnom vijugavom vlakom u potok Ciganovac. Iskoristili smo šumski put uz njega i blagom nizbrdicom lakše došli do druge gradine, do Dobre Kuće. Nažalost, ovu je gradinu sagrađenu na nepristupačnom stošcu iznad rijeke Toplice vrijeme potpuno razgradilo. Od nekadašnjeg burga ostale su samo hrpe razbacanog kamenja zarasle u kupinu koje nas podsjećaju "... da na ovom svijetu samo mijena stalna jest... " (Petar Preradović).

Pregazili Toplicu

No, ova tužna činjenica naše raspoloženje nije pokvarila. Ispred nas je rijeka Toplica koju ćemo pregaziti. Bacamo u vodu veliko kamenje kako bi nam poslužilo za lakši prijelaz preko vode. Ovo je najzabavniji dio našeg puta. Tko suh prijeđe na drugu obalu veselo iščekuje ostale da vidi hoće li se netko poskliznuti i smočiti noge u hladnoj vodi.

Toplica teče ispod Debelog brda. Njega moramo prijeći kako bismo se popeli na Petrov vrh. Već smo četiri sata na putu, a pred nama je najteža i najstrmija dionica.

Toplica uspješno pregažena/Foto: PD Petrov Vrh

Foto: PD Petrov Vrh

Ne usudim se ljudima reći što ih sada čeka, pa sve okrećemo na šalu. Jura nas cijelo vrijeme zabavlja svojim duhovitim dosjetkama. Malo po malo, uz puno međusobnog bodrenja, zastajanja i okrepljivanja iz naših ruksaka, uspješno svi prolazimo tu zadnju prepreku. Tko nije nikad planinario ne može razumjeti kakva je to sreća savladati tako opaku uzbrdicu i izaći na vrh. Najsretniji smo mi, stariji od 65 godina, jer se ne možemo sami sebi načuditi kako to da mi to još uvijek možemo.

Poseban doživljaj

Nakon pet i pol sati stižemo na odredište u dom na Petrovom vrhu. Tamo nas uz pohvale dočekuju naše vrijedne domarice Ivanka i Nikolina i poslužuju zasluženim pićem. Zadovoljni i ponosni družimo se i prepričavamo doživljaje.

Baš mi je drago da smo uspjeli. Bio je to junački podvig za trideset troje upornih ljudi! Sutra ćemo zaboraviti da je bilo teško, a pamtit ćemo lijepo druženje i prekrasan jesenski dan!