Novi pohod planinara iz Daruvara: Osvojili Golu Plješivicu, zavirili i u tajanstvene tunele Željave

''Nazvali smo našeg Daruvarčanina Branimira Golubića koji već 13 godina radi u Cerovačkim špiljama i pitali ga jesu li otvorene. On nas je veselo pozvao da nas provede kroz taj hrvatski speleološki biser'', otkriva Josip Prević

27.10.2026. u 18:08

Piše: MojPortal.hr

Nakon dva odustajanja zbog lošeg vremena, članovi Planinarskog društva ''Petrov Vrh'' iz Daruvara napokon su dočekali uspon na Golu Plješivicu, no ni treći pokušaj nije prošao bez vremenskih iznenađenja. Sedmero izletnika pod vodstvom Gorana Rukavine proteklog je vikenda obilnu kišu nadmudrilo promjenom plana, pa su subotu proveli istražujući podzemne tunele Željave i Cerovačke špilje, gdje ih je dočekao Daruvarčanin Branimir Golubić. Nedjelja je donijela sunce i priliku za uspon, ali i susret s prvim snijegom, skliskom stazom te oblacima koji su povremeno otkrivali veličanstvene vidike. Nakon četiri sata hoda stigli su na cilj, na 1648 metara nadmorske visine, a umor je ustupio mjesto ponosu i želji za povratkom. Kako je izgledao ovaj sadržajan dvodnevni izlet, detaljno je opisao jedan od najpoznatijih daruvarskih planinara Josip Prević.

Treća sreća

''Dvaput smo zbog lošeg vremena odustajali od izleta na Golu Plješivicu. No, treći put nam se posrećilo i uspjeli smo u tome. 2.10. naš je vodič Goran Rukavina objavio plan ovog dvodnevnog izleta: 'Polazak u subotu 24. 10. rano ujutro. Isti dan penjala bi se Gola Plješivica (uspon 4 sata hoda i visinske razlike 1000 metara). Prespavalo bi se u okolini Korenice. U nedjelju, povratak prema Daruvaru, usputni posjet Željavi (obilazak tunela, piće dobrodošlice kod Douglasa i vožnja pistom bez uzlijetanja) te posjet Petrovoj gori (uspon od 2 sata).'

Skupilo se nas sedam zainteresiranih za penjanje na ovaj lijepi ali zahtjevni vrh. Vremenska prognoza opet nam je bila loša: obilna kiša kroz cijelu subotu. No, Goran ovaj put nije htio odustati. Samo je malo promijenio plan.

I tako smo u pet ujutro krenuli iz Daruvara i Garešnice u Ličko Petrovo selo obići zapušteni aerodrom Željavu. Dok je vani pljuštala kiša mi smo začuđeno šetali po ovom zapanjujućem podzemnom labirintu.

Na ulazu u Željavu/Foto: PD Petrov Vrh

Foto: PD Petrov Vrh

Kiša nije ni poslijepodne posustajala. Nazvali smo našeg Daruvarčanina Branimira Golubića koji već 13 godina radi u Cerovačkim špiljama i pitali ga jesu li otvorene. On nas je veselo pozvao da nas provede kroz taj hrvatski speleološki biser. Branimir je izvrstan vodič. Pažljivo smo slušali njegove zabavne priče o geološkoj, paleontološkoj i arheološkoj prošlosti špiljskog sustava Crnopca ne samo zbog zanimljivih činjenica već još više zbog Branimirovog oduševljenja tim najljepšim hrvatskim špiljama.

Sunčana nedjelja

Nakon tri sata obilaska podzemnih ljepota, srdačno se pozdravljamo, obećavamo da ćemo mu u posjet dovesti ostale daruvarske planinare i vraćamo u Korenicu na zasluženi odmor.

Nakon subotnje kiše, svanula je sunčana nedjelja. U pola osam iz mjesta Mihaljevci krećemo na Golu Plješivicu. Goran ide naprijed i upozorava nas na opasnost od zaostalih mina. Poslušni smo i strogo se držimo staze jer znamo da je staza sigurna. Ne pada nam napamet da kratimo serpentine.

Uspon nije bio nimalo lagodan/Foto: PD Petrov Vrh

Prekrasni vidici/Foto: PD Petrov Vrh

Lako prolazimo prvu polovicu puta kroz prekrasnu, jesenjim bojama ukrašenu, bukovu šumu. Goran, iskusni vodič, zna tko ide iza njega pa zastaje svakih pola sata da predahnemo i popijemo gutljaj vode. A onda preokret. Dok je noćas u dolini padala kiša ovdje je pao prvi snijeg. Deset je sati, snijeg se na granama topi i po nama pada obilna susnježica i kiša zbog koje moramo navlačiti kabanice. Teren postaje sve strmiji i skliskiji, a mi sve teže savladavamo preostale visinske metre. Izlazak iz šume pod dalekovod sve nas je razveselio, a dolazak do ceste i odašiljača na Maloj Plješivici još više. Cestom stižemo do vrha Gole Plješivice na visinu od 1648 mnm. Kao što je Goran predvidio, četiri sata nam je trebalo. Oblaci nastaju i nestaju. Uživamo u toj igri jer nam se nakratko ukažu veličanstveni vidici. Sad prema Korenici, Ličkim brdima i Ličkoj kapi, sad na drugu stranu prema Bihaću i bosanskim planinama. Šteta što je bivša vojarna na vrhu uništena. Mogla je biti pretvorena u planinarski dom koji bi privlačio planinare na ovaj prelijepi vidikovac.

Snježni vrhovi

Vrijeme leti dok se odmaramo i razgledavamo napuštene vojne objekte. Lička kapa je pod snijegom i ledom pa ćemo se na nju drugom prilikom popeti. Povratak je ipak lakši i nakon tri sata opreznog spusta stižemo na polaznu točku.

Ponosno gledamo prema vrhu na kojem smo prije tri sata bili i potiho odlučujemo da ćemo se svakako na taj vrh vratiti'', zaključuje Josip Prević.