Marko Franić: Kad k.... preuzme posao mozga

Najveća tragedija muškog roda nije impotencija. Nego činjenica da neki muškarci mogu izgubiti erekciju, kosu, zube i posljednje ostatke dostojanstva, ali nikada neće izgubiti uvjerenje da su jebeni Casanove.

I što je najgore, takvi najviše pričaju o seksu.

Ima tih nekih ljudi koji vam mogu reći „dobro jutro” tako da do večeri razmišljate o stvarima koje se ne spominju za obiteljskim ručkom. A postoje i oni koji vam mogu opisati sedamnaest seksualnih položaja, tri vrste orgazma i kompletnu anatomiju ženskog međunožja, a da pritom u vama izazovu jednaku količinu požude kao obavijest HEP-a o planiranom prekidu opskrbe električnom energijom.

E, između te dvije krajnosti smjestila se čitava tragedija ljudske seksualnosti. I dobar dio stanovništva.

Nedavno sam pročitao misao koja se pripisuje Bukowskom. Perverzija, baš kao i duhovitost, zahtijeva inteligenciju. Glup čovjek ne može biti perverzan. Može biti samo sirov i vulgaran.

Ne znam je li Bukowski to doista rekao, ali znam da bi se, kada bi danas otvorio Facebook, vjerojatno ponovno propio. Ovaj put ne iz književnog očaja, nego iz elementarne potrebe da dezinficira svijest.

Jer čovječanstvo je od seksualnosti, te veličanstvene kombinacije kemije, mašte, nježnosti i povremenog gubitka razuma, uspjelo napraviti vašar na kojem se natječu dvije vrste budala. One koje bi svakoga pojebale i one koje bi svima zabranile da se jebu.

A između njih pokušavaju preživjeti ljudi koji bi samo htjeli malo ljubavi, malo strasti i pravo da ih nitko ne ispituje što su sinoć radili s vlastitim gaćama.

Uzmimo, primjerice, našeg balkanskog zavodnika.

Sjedi za šankom, trbuh mu počiva na remenu kao umirovljeni morski lav na stijeni, a pogledom odmjerava konobaricu.

„Mala, šta bih ti ja radio!”

Što bi joj radio, nesretniče?

Nisi sposoban pronaći vlastite ključeve bez pomoći supruge, ali bi ženi koju si upoznao prije četrdeset sekundi priredio seksualno iskustvo za pamćenje. Čovjek kojemu se pri vezanju cipela zamrači pred očima odjednom se predstavlja kao olimpijski desetobojac u disciplini jebanja.

I onda se nasmije vlastitoj dosjetki.

Onako široko, ponosno, iskreno, kao dijete koje je prvi put prdnulo u kadi i otkrilo da se stvaraju mjehurići.

Samo što dijete nakon nekog vremena odraste. Ovaj ostane na mjehurićima.

A kad mu konobarica ne uzvrati osmijeh, uvrijedi se. Današnje žene, kaže, nemaju smisla za humor.

Imaju, prijatelju. Samo je teško smijati se čovjeku koji je čitav svoj zavodnički repertoar izgradio na rečenici koju je posljednji put uspješno izgovorio neandertalac neposredno prije nego što ga je žena pogodila kamenom.

I nemojte me pogrešno shvatiti. Nemam ja ništa protiv prostote.

Dapače, volim dobru, sočnu, raskošnu psovku. Onu koja iz čovjeka izleti kao šampanjac iz boce nakon što je život predugo tresao čep. Postoje situacije u kojima je jedno iskreno „marš u pičku materinu” najčišći oblik osobnog dostojanstva. Mogli biste nekome napisati dvadeset stranica obrazloženja zašto ga više ne želite u svojem životu, ali ta jedna rečenica obavi posao brže, jeftinije i bez troškova javnog bilježnika.

Psovka nije nužno primitivizam.

Ponekad je to poezija kojoj je dopizdilo biti pristojna.

Ali između dobre prostote i običnog prostakluka razlika je otprilike kao između erotskog romana i natpisa „JEBI SE” na zidu autobusnog kolodvora.

Oboje govori o istoj aktivnosti. Samo što jedno ima autora, a drugo počinitelja.

A onda dolazimo do moralista.

Ah, ti svečano zakopčani čuvari tuđih međunožja. Ti dobrovoljni grobari požude, koji su vlastitu seksualnost pokopali negdje između prve pričesti i prve rate stambenog kredita, pa sada obilaze tuđe krevete kao komunalni redari.

Njima je sve sumnjivo.

Žena pokaže dekolte, kurva je. Ne pokaže ga, sigurno nešto skriva. Žena ima ljubavnika, raspada se društvo. Muškarac ima ljubavnicu, prolazi kroz komplicirano životno razdoblje.

Ako je pritom ugledan član zajednice, onda je riječ o trenutku slabosti. Ako je dovoljno ugledan, možda čak i o iskušenju koje mu je Bog poslao da provjeri čvrstoću karaktera.

Ispada da je Bog izuzetno zainteresiran za seksualni život lokalnih poduzetnika. Posebno petkom navečer, u hotelskim sobama koje se plaćaju gotovinom.

Ali najviše me fascinira ta gotovo religiozna opsjednutost tuđim jebanjem.

Naš moralni čuvar zna tko s kim spava, tko je koga prevario, tko nosi tange i zašto je susjedi prošle subote trebalo četrdeset minuta da isprati vodoinstalatera.

Gospođa možda ima problema s cijevima, ali susjed je već organizirao istražno povjerenstvo.

Do nedjelje je rekonstruirao čitav događaj, utvrdio moguće položaje, procijenio dimenzije vodoinstalaterova alata i izračunao koliko je puta gospođa zazvala Boga.

A u ponedjeljak se otišao ispovjediti.

Ne zbog onoga što je zamišljao.

Nego zato što je u jednom trenutku navijao za vodoinstalatera.

I taj čovjek može provesti čitav život s tuđim spolnim organima u glavi, a umrijeti uvjeren da nikada nije imao prljavu misao.

Jer on ne mašta. On osuđuje.

Ne uživa. On istražuje.

Ne gleda pornografiju. On prikuplja dokaze o moralnom propadanju društva.

Kao da je dovoljno vlastitu požudu zamotati u celofan moralne osude pa da više ne smrdi.

Nije.

Govno zamotano u celofan i dalje je govno. Samo ga je nezgodnije odmotavati.

Ali možda se iza svega toga krije nešto mnogo tužnije od običnog licemjerja.

Možda neki ljudi toliko mrze tuđu slobodu zato što su vlastitu davno zakopali.

Možda su čitav život proveli ljubeći ljude koje nisu voljeli, želeći ono što nisu smjeli, pristajući na ono što nisu htjeli i glumeći zadovoljstvo ondje gdje je odavno ostala samo navika.

Možda su se toliko puta odrekli vlastite želje da im je tuđa postala uvreda.

Jer teško je gledati nekoga tko se usudi živjeti ono što ste vi sebi zabranili.

Lakše je proglasiti ga nemoralnim.

Lakše je tuđu sreću nazvati razvratom nego priznati da ste vlastiti život pretvorili u čekaonicu u kojoj se nikada niste usudili otvoriti vrata.

I tu prestaje biti smiješno.

Ne zato što su seksualne frustracije nekakva velika tragedija čovječanstva, nego zato što od njih ljudi ponekad naprave životnu filozofiju. Vlastitu neostvarenu želju pretvore u moralni zakon, a zatim očekuju da ostatak svijeta živi prema pravilima njihova poraza.

A život je prekratak za takva sranja.

Ipak, ne bih ni od inteligentnih ljudi pravio seksualne bogove. Ima doktora znanosti koji znaju objasniti nastanak svemira, ali ne znaju prepoznati trenutak u kojem bi trebali prestati govoriti o sebi i poljubiti osobu koja sjedi nasuprot njih. Ima i ljudi koji nisu pročitali nijednu knjigu nakon srednje škole, a imaju toliko šarma da bi mogli zavesti kip na gradskom trgu.

Inteligencija nije diploma. A perverzija nije popis seksualnih akrobacija.

Prava erotika često nema nikakve veze s golotinjom.

Ona živi u rečenici koja naizgled ne znači ništa, ali je izgovorena na način koji obećava sve. U pogledu koji traje sekundu dulje nego što pristojnost dopušta. U dodiru koji nije slučajan, premda se oboje pravite da jest.

U onoj slatkoj, opasnoj tišini kada dvoje ljudi razgovara o vremenskoj prognozi, a oboje vrlo dobro znaju da bi radije izazvali elementarnu nepogodu u spavaćoj sobi.

I upravo tu počinje ono što prostak nikada neće razumjeti.

On nema strpljenja za predigru ni u razgovoru. On bi odmah na završetak, bez zapleta, bez karakterizacije, bez dramaturgije. Kao čovjek koji uđe u kino, skine hlače i viče da mu netko kaže tko je ubojica.

A seksualnost je, između ostalog, umjetnost iščekivanja.

Nije poanta u tome koliko brzo možete skinuti nečije gaće. Poanta je da ih ta osoba sama poželi skinuti. Zbog vas. A ne zato što ste joj već pola sata dosadni pa se nada da ćete nakon toga konačno otići kući.

I zato me nikada nije posebno impresioniralo kada netko za sebe kaže da je strašno perverzan.

To vam je kao kad netko sam za sebe kaže da je izuzetno duhovit.

Odmah znate da vas čeka dugih pola sata.

Prava perverzija ne treba megafon, kao što ni prava duhovitost ne treba objašnjenje. Jedna dobro odmjerena rečenica može biti bezobraznija od čitavog pornografskog scenarija. Jedan pogled može napraviti više nereda od čovjeka koji je skinuo sve osim vlastite gluposti.

A najveća je ironija što se oni koji najviše govore o slobodi često ponašaju kao da je njihova napaljenost javna ustanova.

Ne, gospodine. To što ste vi danas seksualno raspoloženi nije informacija od nacionalnog interesa. Ne treba nam izvanredno priopćenje, konferencija za novinare ni fotografija vašeg spolovila.

Osobito ne fotografija.

Čovječanstvo je poslalo sonde na Mars, presadilo srce i razbilo atom, a još uvijek postoje muškarci koji vjeruju da je najbolji način osvajanja žene poslati joj sliku kurca iz kupaonice.

I onda se čude što nisu dobili odgovor.

Možda je problem u osvjetljenju, misle.

Možda je kut snimanja.

Možda treba pokušati ponovno, ovaj put bez perilice rublja u pozadini.

Sve im padne na pamet osim mogućnosti da žena jednostavno nije tražila fotografski inventar njihova međunožja.

I tu se vraćamo na početak.

Nije sramota imati prljave misli. Nije sramota željeti, maštati, eksperimentirati, biti nježan, bezobrazan, razuzdan ili potpuno nepredvidljiv. Dok god se dvoje odraslih ljudi u tome slobodno pronalazi, neka im je sa srećom. Neka se vole, smiju, griješe, istražuju i neka im kreveti škripe toliko da proizvođač mora poslati servisera.

Ali nemojte vlastitu sirovost prodavati pod inteligentnu perverziju.

Nemojte nečiju nelagodu zamijeniti za uzbuđenje.

I nemojte misliti da je svaka prostota duhovita samo zato što ste vi prvi prasnuli u smijeh.

Jer postoji nešto mnogo erotičnije od savršenog tijela, skupog donjeg rublja i svih seksualnih položaja koje je čovječanstvo uspjelo izmisliti.

Mozak koji zna što radi.

A vi koji mislite da ste veliki perverznjaci zato što ste nepoznatoj ženi poslali fotografiju kurca, učinite nam svima jednu uslugu.

Sljedeći put pošaljite nešto intimnije.

Nešto što doista rijetko pokazujete.

Nešto zbog čega biste se možda čak mogli i posramiti.

Vlastitu misao.

Ako je imate.

Jer kurac možete izvaditi iz gaća za dvije sekunde.

Ali neki ljudi čitav život pokušavaju izvaditi jednu pametnu rečenicu iz glave.

I na kraju ipak izvade kurac.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!