Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

avantura i promocija grada

Daruvarčani na Tomosima potegnuli do Dalmacije i osvojili tri zlata: "Ovo nam je prva tisućarka“

"Moj je motor iz 1970. godine, a i najmlađi motor u ekipi ima 30 godina. Takav pothvat napraviti s njima graniči s idiotizmom, zato i jesmo „Tomos idioti", kroz smijeh nam je ispričao Miroslav Volšanski

U četiri sata ujutro 5. rujna, dok je Daruvar još spavao, njih jedanaestorica već su palila svoje stare Tomose. Pred njima je bio put dug nekoliko stotina kilometara, prema Kaštel Sućurcu i 18. susretu Tomosa, održanom 6. rujna. Sa sobom su nosili alat, rezervne dijelove, mnogo entuzijazma i, kako nam sami kroz smijeh priznaju, popriličnu dozu ludosti.

Jer nije baš svakodnevno sjesti na motor star nekoliko desetljeća, zapremine svega 50 kubika, i krenuti na put od Daruvara do Dalmacije.

- Prvi put smo u ovakvom broju. Nas je 11 motorista, Tomosista, mopedista, kako god hoćete. Samoprozvana smo grupa „Tomoski idioti“. Nije baš možda najzanimljivije ime, ali eto, takvi smo, kroz smijeh nam je ispričao Miroslav Volšanski. Uhvatili smo ga danas tijekom dana u povratku prema doma.

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Daruvarčani, veliki zaljubljenici u stare Tomos motore, na kraju su u Kaštel Sućurcu osvojili čak tri zlatne nagrade. No do uspjeha na 18. susretu Tomosa nisu stigli tako da su svoje nagrađene motore ukrcali na prikolicu i dovezli do Dalmacije. Naprotiv, sjeli su na njih u Daruvaru i krenuli na put.

Tisućarka

S njima je putovalo 11 članova ekipe na Tomosima, dok ih je dvanaesti član pratio automobilom s prikolicom, kao svojevrsni „safety car“ i sigurnosna opcija za slučaj većeg kvara koji putem ne bi mogli sami riješiti. Kako su sami rekli, svi dijele istu sudbinu, „kao 12 apostola“.

U ekipi su bili Miroslav Volšanski, Mario Karniš, Mihael Karniš, Josip Mikuš, Karlo Mikuš, Tomislav Nervo, Alen Sabo, Danijel Šimunović, Mario Šenhold, Velimir Ružička, Sebastijan Ružička i Marinko Toufar.

Ovakva putovanja za neke od njih nisu potpuna nepoznanica. Motore su već isprobavali na kraćim vožnjama, a prije nekoliko tjedana dio ekipe vozio je do Banje Luke i Vrbasa. Pojedini članovi već su ozbiljno „zagazili“ u ovakve avanture, a njihov kolega Karlo ranije je vozio i prema Pazinu, na put dug oko 800 kilometara o čemu smo pisali OVDJE.

No ova je avantura, kako kaže Volšanski, ipak bila nešto drugo.

- To je sada tisućarka, ipak je to malo žešće, kaže.

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Za ljude koji ih sretnu na cesti možda je teško razumjeti zašto bi netko na motoru od 50 kubika krenuo na višestotinjak kilometara dug put. Riječ je, naime, o motorima koji su nekada prvenstveno služili za svakodnevne, kratke vožnje.

- To su motorići za ići po kruh i mlijeku. Naši su poštari na njima nekada nosili dopise i sve ostalo, prisjeća se Volšanski.

A upravo na takvim motorima Daruvarčani su krenuli prema jugu.

Motori su prije puta, naravno, pripremani i isprobavani. Svi članovi ekipe veliki su zaljubljenici u Tomose, a u svoje su motore uložili mnogo vremena, rada i novca. Obnavljali su ih i uređivali kako bi ih doveli u stanje u kojem se mogu upustiti i u ovakvu više stotina kilometara dugu avanturu.

Među njima je i Tomos V14 Miroslava Volšanskog, proizveden 1970. godine. Riječ je, dakle, o motoru starom više od pola stoljeća.

Ukrali show u Vodicama

- Moj je konkretno iz 1970. godine, a i najmlađi motor u ekipi opet je star, ima 30 godina. Takav neki pothvat napraviti s njima stvarno graniči s idiotizmom, zato i jesmo „Tomos idioti", podsjeća kroz smijeh Volšanski.

Njihovi stari motori pažnju su privlačili gdje god bi se pojavili. Ljudi su ih zaustavljali, prilazili im, raspitivali se odakle su i kamo idu, a kada bi čuli da su na starim Tomosima krenuli iz Daruvara sve do Kaštel Sućurca, iznenađenje uglavnom nije izostajalo. Svi su ih ispitivali o Daruvaru, a oni su im drage volje pričali o ljepotama svog grada.

A stari Tomos, koliko god dobro bio restauriran i održavan, ipak je Tomos. Putovanje je zato podrazumijevalo i određenu dozu neizvjesnosti, kao i spremnost na sitne popravke uz cestu.

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

- Zna se da je to Tomos iz bivše Jugoslavije. Nekada si uz njega uvijek dobio i opremu, ključ za svjećice i slično. Sitnice su to, ništa spektakularno. Sve je to dio takvog pothvata, tako to mora biti, govori Volšanski.

Rezervnih dijelova, kaže, nisu nedostajalo.

- Imamo dijelova za još dva sastaviti, da pokucamo u drvo, nadam se da neće ništa trebati.

Iz Daruvara su krenuli prekjučer u četiri sata ujutro. Put ih je vodio preko Kutine, Popovače, Siska, Petrinje, Korenice i dalje prema Vodicama. A upravo je tamo njihova neobična kolona dobila dodatnu pažnju.

U Vodicama ih je dočekala ekipa ljubitelja Vespi. I to gotovo slučajno.

Naime, preko poznanstava i smještaja koji su pronašli za put, Daruvarčani su stupili u kontakt s ljudima iz Kaštela, među kojima je bio i zaljubljenik u Vespe koji posjeduje nekoliko izuzetnih primjeraka iz pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Saznali su i da se u Vodicama održava Vespa susret pa su se, kako kaže Volšanski, spojili s tamošnjom ekipom.

- Malo smo im se morali i ispričati jer smo im ukrali spektakl, našalio se Volšanski.

Zlato za ekipu

Nakon Vodica nastavili su dalje prema Dalmaciji, a putovanje je potrajalo duboko u noć. U Kaštele su stigli oko 23 sata.

I dok suvremeni automobil nudi svjetla, udobnost i sve ono na što su današnji vozači navikli, vožnja na starom Tomosu sasvim je druga priča.

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

- Vi upalite svjetlo na vašem automobilu i imate gotovo pa reflektor, jel' tako? A ovo su vam svijeće, opisao je Volšanski, slikovito uspoređujući vožnju suvremenim automobilom s noćnim putovanjem na starom mopedu.

Na 18. susretu Tomosa u Kaštel Sućurcu njihovi su motori privukli pažnju, a na kraju su osvojili čak tri zlatne nagrade. Za Daruvarčane to je bila potvrda da se sav trud uložen u restauraciju i održavanje starih motora isplatio.

Nije im, međutim, ovo prvi put da njihovi Tomosi dobivaju priznanja. Neki od članova ekipe sa svojim su motorima već osvajali nagrade na daruvarskom Bike Show Expou, gdje su njihovi restaurirani i uređeni Tomosi također bili među nagrađenima.

Ovoga puta, međutim, nije se radilo samo o izgledu motora. Posebnost cijele priče bila je upravo činjenica da su do susreta stigli na njima. Nisu ih dovezli na prikolici. Vozili su ih. I zato Volšanski naglašava da osvojena zlata ne treba gledati kao pojedinačne nagrade.

- Što se tiče zlata, mislim da je zlato zajednički osvojeno, tako da ne treba isticati pojedinca. Svi dijelimo istu sudbinu, kao 12 apostola,  poručio je naš sugovornik.

U toj je raznolikoj ekipi bilo i različitih generacija. Najstariji sudionik imao je 71 godinu, dok je najmlađi član imao tek 21 godinu. Ljubav prema Tomosima, očito, ne poznaje ni generacijske granice.

Poruka mladima

Sve njih povezuje ista strast prema starim motorima, druženju i putovanju koje nije samo dolazak od jedne točke do druge.

Za njih Tomos nije motor koji treba stajati u garaži, prekriven ceradom i izvađen samo za izložbu. On je motor koji treba voziti.

Ovaj je pothvat zato bio mnogo više od običnog odlaska na susret ljubitelja starih mopeda. Svako zaustavljanje bilo je prilika za razgovor, svaka benzinska postaja mjesto na kojem su privlačili pažnju, a svaki prijeđeni kilometar svojevrsna potvrda da dobro održavan stari motor i dalje može na put.

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Ekipa pritom zahvaljuje i svojim sponzorima, koji su im pomogli u realizaciji cijele priče.

A kada bi se iz svega trebalo izvući nešto poput poruke mlađim generacijama, onda bi ona, sudeći prema ovoj neobičnoj daruvarskoj družini, mogla biti vrlo jednostavna: Manite se električnih romobila i hvatajte se Tomosa. Jer neke ljubavi prema motorima očito ne poznaju ni godine, ni kilometre.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!