Foto: Privatni album

PRIČA O TRI GENERACIJE

Obitelj Dabić iz Trojeglave već 25 godina hrani Daruvar i okolicu: Trud prepoznali i poznati restorani

Od svega nekoliko parcela stigli su do impresivnog imanja sa šest velikih plastenika u kojima danas uzgajaju cvijeće i povrće, a Ranko Dabić smislio je sustav grijanja plastenika na peć kojom upravlja pomoću računala

19.09.2026. u 20:02

Piše: Slavica Trgovac Martan

Kada su prije otprilike četvrt stoljeća Ana i Ljubiša Dabić na obiteljskom imanju u Trojeglavi krenuli s proizvodnjom povrća, nisu mogli ni sanjati u što će s godinama prerasti njihov mali poslovni poduhvat. Od svega nekoliko parcela pod povrtnim kulturama, stigli su do impresivnog imanja sa šest velikih plastenika u kojima danas uzgajaju cvijeće i povrće kojim opskrbljuju brojne kupce s daruvarskog, garešničkog i pakračkog područja.

Davni počeci

- Počeci nisu bili nimalo lagani. Prvi plastenici koje su podignuli bili su skromni, cvijeće i povrće u njima se tijekom zime grijano pomoću peći na drva. Moj bi otac noću svaka tri sada ustajao kako bi ubacio drva u peći – prisjeća se Ranko Dabić, Anin i Ljubišin sin, koji je, za razliku od mnogih svojih vršnjaka, odlučio ostati na rodnoj grudi i zajedno s roditeljima, ali i vlastitom obitelji, suprugom Majom i djecom Markom (13) i Milom (9), nastavio razvijati obiteljski posao.

Proizvodnja se tako proširila, ali i osuvremenila. Ranko, elektrotehničar po struci, čak je osmislio vlastiti sustav grijanja plastenika na peć kojom upravlja pomoću računala.

Rankova improvizacija nije ostala tek zgodno tehničko rješenje za vlastite potrebe. U gospodarstvu koje iz godine u godinu raste takvo je ulaganje olakšalo posao, ali i smanjilo troškove što je u današnje vrijeme, kada cijene energenata nezaustavljivo rastu, itekako važno. Zahvaljujući novom sustavu više nema noćnog ustajanja i ručnog loženja, a on je omogućio i puno precizniju kontrolu uvjeta u plastenicima.

Kupus, sorta varaždinec/Foto: Privatni album

Baka i djed s malenim nasljednicima/Foto: Privatni album

- Imamo silos u koji ide suha piljevina, plamenik sam dozira koliko je potrebno i održava temperaturu vode u peći. Preko računala se zatim podešava i temperatura u plasteniku. Sve praktički radi samo – objašnjava Ranko.

To nije jedina investicija u proizvodnju na koju se odlučila ova vrijedna obitelj. Prije pet godina dodatno su ulagali i uz pomoć mjere za mlade poljoprivrednike. Tada su nabavili dva nova plastenika, frezu i dio opreme za grijanje. Danas, kaže Ranko, mogu reći da imaju vrlo dobre uvjete za proizvodnju, što je posebno važno zbog cvijeća koje traži kontinuitet i preciznost tijekom hladnijeg dijela godine.

Brojne kulture

Na OPG-u se kroz sezonu izmjenjuje velik broj kultura. U plastenicima rastu pelargonije, surfinije, begonije, maćuhice, gerberi, kadife te brojne druge ljetnice i proljetnice, a uoči Svih svetih posebno su tražene krizanteme i multiflore. Od povrća proizvode rajčicu, cherry rajčicu, zelenu salatu te kupus za kiseljenje.

Upravo je kupus trenutačno glavna ''zvijezda' na imanju Dabićevih. Na otvorenom imaju oko hektar nasada, a uzgajaju isključivo varaždinski kupus, sortu poznatu upravo po tome što je vrlo cijenjena za kiseljenje, vrstu zimnice koja je ovih dana vrlo aktualna.

- Ove godine zbog puno sunca kupus dolazi nešto ranije. Iako ga navodnjavamo kap na kap, dva mjeseca gotovo bez oblaka učinila su svoje i glavice su ranije sazrele. Spreman je za branje i vjerujem kako ćemo već ove subote našim kupcima na Gradskoj tržnici u Daruvaru ponuditi prve ovogodišnje glavice – kaže Ranko.

Nema zime dok je kupusa iz Trojeglave/Foto: Privatni album

Radna akcija u plasteniku/Foto: Privatni album

Prinos, ovisno o godini, doseže oko 15 tona, a dio kupusa završava i u vlastitim bačvama.

- Recept za kiseljenje nemojte mene pitati, to vodi mama. Ja sam više zadužen za kušanje i na temelju toga bih rekao da ima odličan recept - smije se Ranko.

Prodaja na tržnici

Cvijeće i povrće najvećim dijelom prodaju izravno kupcima, na tržnicama u Daruvaru, Garešnici i Pakracu. Takav način prodaje zahtijeva puno vremena i stalnu prisutnost, ali Dabićevi su kroz godine izgradili krug stalnih kupaca koji znaju po što dolaze.

Posebno mjesto u toj priči ima Ana Dabić, Rankova majka, dobro poznato lice daruvarske tržnice. I danas, u sedamdesetoj godini, zajedno sa suprugom Ljubišom ustaje u četiri ujutro i odlazi prodavati robu.

- U ovom poslu morate imati volje i biti raspoloženi. Kupac nije kriv ako ste vi umorni ili vam se taj dan ne radi. Ako hoćete da se ljudi vraćaju, morate ih dočekati kako treba – kaže Ranko.

Cvjetna raskoš iz Trojeglave/Foto: Privatni album

Ženske snage vrijedne obitelji/Foto: Privatni album

Dio povrća s imanja iz Trojeglave završava i u profesionalnim kuhinjama. Dabićevi surađuju s daruvarskim restoranima, među ostalim s Little Italyjem i Queenom, kojima isporučuju salatu, cherry rajčice i rajčice. Upravo tu vide prostor za daljnji rast. U planu je podizanje još dva nova plastenika, čime bi povećali proizvodnju salate i omogućili ozbiljniji uzgoj kupusa i tijekom zime. Od salata trenutačno proizvode kristalku i bataviju.

Ipak, širenje proizvodnje danas je puno skuplje nego prije samo nekoliko godina. Ranko procjenjuje da su ulazni troškovi narasli oko 30 do 40 posto, dok cijena njihovih proizvoda nije pratila taj rast.

Porasli troškovi

- To je najveći problem. Troškovi idu gore, a naše cijene uglavnom ostaju iste kao lani, nekad budu čak i niže. Ali što ćemo, radimo i šutimo – kratko kaže.

Ne žali se previše, iako vrlo dobro zna koliko takav odnos cijena opterećuje domaće proizvođače. Smatra i da kupci u Hrvatskoj još uvijek nisu razvili naviku kupovanja domaćih proizvoda u mjeri kakva postoji, primjerice, u Sloveniji ili Austriji.

- Imamo stalne kupce i bez njih bi bilo teško. Za cherry rajčicu, salatu i ostalo što ide na malo još uvijek nije dovoljno reći da će domaći kupac sam po sebi birati domaće. Trebat će nam još vremena da to postane pravilo, a ne iznimka – govori.

Unatoč svim izazovima, Ranko nikada nije razmišljao o odlasku iz Trojeglave. U generaciji je iz koje su brojni ljudi sreću potražili u Njemačkoj, Austriji ili većim gradovima, ali njega takva opcija nije privlačila.

Mladi par odlučio je ostati na rodnoj grudi/Foto: Privatni album

Prodaju na tržnicama u Daruvaru, Garešnici i Pakracu/Foto: Privatni album

- Meni nije imalo smisla otići. Ako čovjek stisne, radi i bude uporan, može nešto napraviti i ovdje. Istina je da se radi puno, nekad imam osjećaj dvadeset sati dnevno, ali radio bih isto i vani, samo u tuđoj državi – kaže.

Obiteljsko zajedništvo

U njegovom slučaju ostanak nije bio pitanje romantike nego vrlo praktične odluke da nastavi ono što su započeli roditelji i od toga napravi posao za svoju obitelj. Danas na imanju rade i supruga Maja, a djeca Marko i Mila već polako ulaze u svakodnevicu gospodarstva. Marko, koji ima 13 godina, razmišlja čak i o poljoprivrednoj školi i poslu vezanom uz traktore i mehanizaciju, što bi jednog dana itekako moglo biti korisno na imanju. Mila je još premala za ozbiljne odluke, ali i ona pomaže koliko može.

Ljubiša u jednom od plastenika sa cvijećem/Foto: Privatni album

-Supruga Maja isto daje sve od sebe. Kad treba optrgavati krizanteme, sjeći kupus ili odraditi neki drugi posao, ona je tu i to mi puno znači. Za posao općenito me nije strah. Posla ima koliko hoćete, samo treba htjeti raditi – kaže Ranko.

To, u njegovu slučaju, nije tek puka fraza. On i njegova obitelj su vlastitim primjerom, kroz godine upornosti i teško rada, pokazali da je tome zaista tako.