Emotivna posveta suborca Bjelovarčaninu koji je poginuo braneći Daruvar: "Dok sam živ, živjet ćeš i ti”

Prvog dana rujna prije 35 godina na daruvarskom ratištu poginuo je Tihomir Vrdoljak, prvi hrvatski branitelj s bjelovarskog područja koji je izgubio život u Domovinskom ratu. Imao je samo 23 godine. Iza njega su ostali obitelj, prijatelji i suborci, a među njima i Mato Ćurak, njegov najbolji prijatelj i brat po oružju, koji je desetljećima poslije njihovu zajedničku priču pretočio u knjigu ''Moj suborac Tihomir Vrdoljak''.

Ćurak se Vrdoljaka prisjetio i danas, na 35. obljetnicu njegove pogibije.

Emotivno sjećanje

- Danas se navršava 35 godina od preranog odlaska mog najboljeg prijatelja i brata po oružju Tihomira Vrdoljaka. Hvala ti za hrabrost, za prijateljstvo i za sve što smo prošli zajedno. Dok živim, živjet će i uspomena na tebe. Položio si svoj život na Oltar domovine. Ali sjećanja na tebe i našu mladost nitko ne može izbrisati. Ponosan sam na tebe do kraja života. Počivaj u miru Božjem! – napisao je Ćurak na Facebooku.

Foto: Privatni album

Nerazdvojni prijatelji Tihomir i Mato/Foto: Privatni album

A 1. rujna 1991. godine bio je jedan od najtežih dana za Daruvar i njegovu okolicu.

Kako Mato Ćurak opisuje u svojoj knjizi, situacija je tih dana bila iznimno teška. U kolovozu 1991. obrana Daruvara tek se ustrojavala, a u policijskoj postaji u jednom je trenutku od pedesetak policajaca ostalo njih svega sedam. Postupno su organizirani punktovi, pristizali su policajci i dragovoljci, no oružja je nedostajalo. Najveća prijetnja dolazila je iz vojarne JNA u Polomu, dok su položaji oko Daruvara bili izloženi napadima.

Branitelji Daruvara početkom devedesetih/Foto: Privatni album

Među pripadnicima Specijalne jedinice policije PU bjelovarsko-bilogorske ''Omega'' koji su tih dana stigli na daruvarsko područje bili su i Tihomir Vrdoljak, Tihomir Lovrak i Mato Ćurak. U knjizi Ćurak 1. rujna naziva ''najtamnijim danom Daruvara i talaca iz Doljana''. Prema njegovu svjedočenju, toga su dana snage koje su branile područje bile pod snažnim topničkim i pješačkim napadima. U Doljanima su hrvatski branitelji pokušavali doći do svojih zarobljenih suboraca i civila. Napredovalo se ulicu po ulicu, metar po metar, uz eksplozije, pucnjavu i ranjene na sve strane.

Stravični prizori

Ćurak u knjizi piše kako su branitelji nailazili na stravične prizore, ranjene i mrtve, te da je toga dana u borbama za Doljane i Daruvar poginulo šest hrvatskih branitelja, dok ih je dvanaest ranjeno u Doljanima, uz još više ozlijeđenih pripadnika ''Omega''.

Borbe su se potom nastavile u Donjem Daruvaru. Prema Ćurkovu zapisu, neprijateljske snage pokušavale su izbiti na glavnu prometnicu Daruvar – Bjelovar i tako dovesti grad u poluokruženje. Branitelji su ih potiskivali prema Badljevini, ali oko 15 sati počeo je snažan topnički napad.

Tihomir je imao samo 23 godine kad je poginuo/Foto: Privatni album

Mladi Bjelovarčani na braniku domovine/Foto: Privatni album

Upravo tada dogodilo se ono što će suborcima ostati urezano za cijeli život. Ćurak u poglavlju naslovljenom ''Posljednji trenutci Tihomira Vrdoljaka – pao je za Hrvatsku'' opisuje kako je jedna granata pala na asfalt nedaleko od njih. Vidio je vatru od eksplozije, a geleri su pogodili Tihomira.

Prema Ćurkovu zapisu, Vrdoljak je uspio ući u objekt, srušio se, a suborci su mu pokušavali zaustaviti krvarenje. Pozvana je pomoć, stigao je sanitet i teško ranjenog Tihomira stavili su u vozilo. Odluka je bila da ga hitno odvezu u Bjelovar. Do bolnice, međutim, nije stigao živ.

Jedan od ljudi koji je tada bio uz njega bio je Zdenko Radić, Tihomirov suborac iz ''Omega''. Više od tri desetljeća poslije Radić je za naš portal OVDJE ispričao kako mu se pred očima i danas vraća svaki detalj toga dana.

Foto: Privatni album

- Tog je dana počelo granatiranje. Napadali su nas s one strane – govorio je Radić pokazujući prema Vukovijama.

Branitelji su, prisjetio se, uspjeli zaustaviti napad, nakon čega su zasuti topničkim granatama.

Vječno sjećanje

- Tu sam stajao s automobilom i preko motorole davao smjernice gdje tko treba ići i što treba raditi. U tom trenutku je pala granata. Dan-danas se čudim kako me nijedan geler nije okrznuo. Cijeli auto bio je izbušen, sve gume probušene, limarija puna rupa... Okrenuo sam se i vidio da je Tihomir pao na tlo – ispričao nam je Radić.

Podignuo ga je i unio u obližnji objekt.

- Položio sam ga na stol i počeo tražiti gdje je pogođen. Onda sam vidio ranu ispod rebra. Izlazna rana bila je kod suprotnog ramena. Nešto je krkljao, kao da će nešto reći, ali nije izustio ni riječ. Onda je naišla Hitna pomoć koja je išla prema Bjelovaru. Zaustavili smo je i stavili ga unutra. Eto, tako je otišao naš Tihomir – govorio je Radić, boreći se s emocijama.

Foto: Privatni album

Zbog ovakvih osobnih svjedočanstava, kakvo je Ćurkovo i Radićevo, priča o Tihomiru Vrdoljaku nije ostala tek usputna bilješka u ratnoj kronologiji. Za Matu Ćurka on je prije svega ostao prijatelj iz mladosti. Čovjek s kojim je dijelio dane prije rata, a zatim i rovove, neizvjesnost i borbu. Čovjek čiju priču je vrijedilo zapisati. Upravo to je njegov prijatelj Mato i učinio, potvrdivši tako ono što je i danas poručio preminulom prijatelju: ''Dok živim, živjet će i uspomena na tebe.''

Baš kao što će živjeti uspomena i na preostalih pet branitelja koji su 1. rujna 1991. svojim životima platili daruvarsku slobodu. Oni su Srećko Manđini, Eugen Lapčić, Željko Bublić, Vlado Plažanin i Tihomir Lneniček. Neka im je vječna slava i hvala.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!