Magazin

DOMAĆA DELICIJA

Čiji je med najbolji? Pobjednike očekuju vrijedne nagrade

Pčelari iz cijele Hrvatske mogu dostaviti uzorke, a nagrade najboljima će biti uručene na Međunarodnom pčelarskom sajmu u Bjelovaru

Prati MojPortal.hr na Googleu

Foto: Magnific

Foto: Magnific

Pčelarski savez Bjelovarsko-bilogorske županije organizira treće ocjenjivanje kvalitete meda ''Bjelovar 2026.'', na koje se mogu prijaviti pčelari koji se bave primarnom proizvodnjom meda na području Republike Hrvatske. Uzorci se zaprimaju do 20. studenoga, a cilj je okupiti i ocijeniti med različitih vrsta i podrijetla.

Pravila ocjenjivanja

Za svaki uzorak kojim žele sudjelovati pčelari trebaju dostaviti tri neoznačene staklenke od 370 mililitara. Uz njih je potrebno priložiti ime i prezime pčelara ili naziv OPG-a, OIB i adresu pčelara ili MIBPG i adresu OPG-a, broj mobitela i e-adresu. Treba navesti i vrstu meda, mjesec i godinu vrcanja te mjesto i općinu ili grad s čijeg područja uzorak potječe.

Ocjenjivanje će se provoditi prema Pravilniku o medu i Pravilniku o kakvoći uniflornog meda. Uz fizikalno-kemijsku analizu, koja uključuje udio vode i HMF-a te elektroprovodljivost, uzorci će proći mikroskopsku, senzorsku i melisopalinološku analizu.

Analize će obaviti Zavod za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije i Agronomski fakultet u Zagrebu.

Foto: Pčelarski savez BBŽ

Foto: Pčelarski savez BBŽ

Kotizacija iznosi 20 eura po uzorku, a uplaćuje se na račun Pčelarskog saveza BBŽ HR8623400091110249138, uz model 00 i OIB natjecatelja kao poziv na broj. U opis plaćanja potrebno je upisati ime i prezime ili naziv OPG-a te navesti da je riječ o kotizaciji za ocjenjivanje meda.

Uzorci se dostavljaju Pčelarskom savezu BBŽ na adresu Tomaša G. Masaryka 8, 43000 Bjelovar. Za osobnu dostavu potrebno je prethodno kontaktirati organizatore na broj 099/420-5880.

Nagrade najboljima

Vrijedne nagrade očekuju ukupnog pobjednika natjecanja i šampione pojedinih vrsta meda. Titula šampiona po vrsti dodijelit će se samo ako na ocjenjivanje pristigne najmanje sedam uzoraka te vrste.

Nagrade i diplome ukupnom pobjedniku i šampionima bit će uručene 6. veljače 2027., tijekom svečanog otvorenja 22. međunarodnog pčelarskog sajma na sajamskom prostoru Gudovac, u paviljonu broj 4. Diplome za zlatne, srebrne i brončane medalje dodjeljivat će se istoga dana, nakon završetka pčelarskih predavanja.

Ocjenjivanje se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva te Bjelovarsko-bilogorske županije, uz partnerstvo Bjelovarskog sajma.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!

Slavica Trgovac Martan

Novinarka s više od 20 godina radnog iskustva. Bila je glavna urednica lokalnih tjednika Bjelovarac i Bjelovarski list, kao i glavna urednica Alfa radija. Od 1. lipnja 2024. postala je stalna suradnica redakcije MojPortal.hr, a piše i za druge lokalne i nacionalne medije.

Svi članci autora

Moglo bi vam se svidjeti

Aktualno

Mladi vinar Marin Grgić spojio tri strasti: "Radim u bolnici, sviram i proizvodim nagrađivana vina"

"Kupio sam još jednu parcelu i nadam se da ću u idućih godinu ili dvije doći do 10.000 trsova. Želim dalje ulagati u proizvodnju, a cilj mi je i zaposliti ljude", najavio je mladi vinar

BJELOVAR - Upornost i rad se stvarno isplate! Dokazao je to mladi Bjelovarčanin Marin Grgić koji je iz ničega stvorio biznis s kojim se danas ponosi. Naime, uz redovan posao u bolnici i nastupe s glazbenim sastavom, mladi bjelovarski vinar Marin Grgić uspijeva razvijati vlastitu proizvodnju, osvajati vinska priznanja i planirati nove nasade. U tome mu pomažu i potpore Grada Bjelovara, koje je iskoristio za modernizaciju opreme i unapređenje rada u podrumu.

{embed_foto}113934{/embed_foto}

U vinskom podrumu Marina Grgića u bjelovarskim Zvijercima jutros su zamjenik gradonačelnika Igor Brajdić i gradski suradnici predstavili mjere kojima Grad Bjelovar podupire lokalna obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Grgić je 2024. i 2025. godine ostvario gradske potpore za nabavu opreme za proizvodnju i punjenje vina, a njegovo gospodarstvo danas je primjer kako se vlastitim ulaganjem i postupnim razvojem može unaprijediti domaća proizvodnja.

Od stotinjak do 600 boca dnevno

Grgić je u vinarstvo krenuo prije otprilike šest i pol godina, bez vlastitog vinograda i s vrlo skromnom opremom. U početku je proizvodnju financirao vlastitim i obiteljskim sredstvima, a danas ulaže u nove tehnologije, širi asortiman i priprema teren za daljnje povećanje proizvodnje.

{embed_foto}113929{/embed_foto}

- Kad sam krenuo u posao, nisam imao škare za rezanje vinograda, a kamoli jedan trs. Krenuo sam od nule, a supruga i ja uložili smo gotovo sve vlastite resurse. Zato nam ova pomoć puno znači i veselim se budućim javnim pozivima i suradnji, rekao je Grgić.

Sredstva dobivena putem gradskih potpora uložio je u industrijsku pumpu s filtrom, punilicu za butelje i četiri bačve kapaciteta 620 litara s dvostrukom stijenkom za hlađenje, važnom tijekom fermentacije vina.

Razlika u radu posebno se vidi pri punjenju. Dok je prije ručno punio stotinjak boca dnevno, uz novu opremu može napuniti do 600 boca u jednom danu. Veći kapacitet omogućio mu je brži i precizniji rad, osobito u razdobljima kada se pripremaju veće količine vina.

Plan 10.000 trsova

Prve količine grožđa nabavljao je na području Daruvara, a poslije je, uz pomoć iskusnijih vinara i enologa, postupno razvijao proizvodnju i odlučio zasaditi vlastiti vinograd. Danas grožđe nabavlja na više lokacija, ovisno o potrebama i uvjetima pojedine godine.

U proizvodnji ima graševinu, zeleni silvanac, rajnski rizling, muškat žuti, traminac, cabernet sauvignon, rosé i chardonnay. Posebno ga veseli interes kupaca za zeleni silvanac, dok je chardonnay iz berbe 2024. godine izdvojio kao jedno od vina na koja je posebno ponosan, istaknuvši da ga naručuju i restorani na moru.

Važan dio njegova razvoja suradnja je s enologom Hrvojem Augustom, s kojim radi posljednje četiri godine. Grgić kaže kako mu je ta suradnja pomogla da ispravi početničke pogreške i unaprijedi kvalitetu vina. Posljednjih godina na ocjenjivanjima osvaja priznanja, uključujući zlatne medalje i šampionsku titulu.

- Bilogora danas ima velik potencijal. Kupio sam još jednu parcelu i nadam se da ću u idućih godinu ili dvije doći do 10.000 trsova. Želim dalje ulagati u proizvodnju, a cilj mi je i zaposliti ljude, najavio je mladi vinar.

Uz OPG je nedavno otvorio i tvrtku, a u razdoblju koje dolazi planira proširiti poslovanje. Trenutačno najveći dio posla obavlja sam, uz pomoć supruge, prijatelja i kumova tijekom zahtjevnijih sezonskih radova.

Uz bolnicu i glazbu gradi vlastitu vinariju

Razvoj vinarije zahtijeva mnogo vremena, osobito tijekom radova u vinogradu i pripreme vina. Grgić uz poljoprivredu radi u bolnici, a svira i u glazbenom sastavu. Ne skriva da je takav ritam zahtjevan, no želi nastaviti ulagati i stvoriti uvjete za buduće zapošljavanje.

- Jako malo spavam. Supruga drži četiri stupa ove kuće, a ja sam negdje između bolnice, glazbe i vinograda. Za sada sve stižem uz njezinu pomoć, kao i pomoć prijatelja i kumova, a u budućnosti želim zaposliti ljude, rekao je Grgić.

{embed_foto}113928{/embed_foto}

Istaknuo je i kako ga ohrabruje podrška institucija i ljudi koji prepoznaju trud mladih poljoprivrednika. Ipak, upozorio je na problem zlatne žutice vinove loze, koja pogađa vinograde u njegovu okruženju. Zasad nema problema u vlastitom mladom nasadu, no nada se da će struka pronaći rješenje koje će pomoći proizvođačima.

Brajdić: Želimo biti vjetar u leđa poljoprivrednicima

Zamjenik gradonačelnika Igor Brajdić istaknuo je kako je Grad prepoznao Grgićev trud i ideju razvoja proizvodnje te mu dodijelio potporu za opremanje vinskog podruma.

- Uvijek nam je drago kada se netko tako mlad odluči baviti poljoprivredom i proizvodnjom vina. Marin nam je predstavio svoju ideju, prepoznali smo njegov trud i podržali ga. Možda to nije velik iznos u odnosu na ukupna ulaganja, ali je dobrodošla pomoć i poticaj za daljnji rad. Upravo želimo biti vjetar u leđa našim poljoprivrednicim,  rekao je Brajdić.

Dodao je kako Grad lokalne proizvođače podupire i kupnjom njihovih proizvoda za poslovne partnere, primjerice uoči božićnih blagdana. Među proizvodima koje nabavljaju s bjelovarskog područja nalaze se i vina lokalnih vinarija.

{embed_foto}113932{/embed_foto}

- Želimo da se dio novca koji građani uplaćuju u gradsku blagajnu na određeni način vrati lokalnim proizvođačima. To je jasna poruka da stojimo uz naše poljoprivrednike i pružamo im ruku suradnje, istaknuo je Brajdić, čestitavši Grgiću na dosadašnjem radu. Prema njegovim riječima, mladi vinar proizvodi oko 10.000 litara vina godišnje, i to nekoliko različitih sorti.

Brajdić je podsjetio i da Grad od 2017. godine kontinuirano razvija mjere u suradnji s poljoprivrednicima, obrtnicima i poduzetnicima. Na gradske javne pozive za poljoprivredne potpore dosad se prijavilo više od 1.600 poljoprivrednika, odnosno približno 200 godišnje.

Za 19 mjera osigurano 131.800 eura

O ovogodišnjem javnom pozivu govorio je Miroslav Šmit, viši stručni suradnik za poljoprivredu, ugostiteljstvo i trgovinu u Gradskoj upravi Grada Bjelovara. Kako je naveo, u gradskom proračunu za 2026. godinu osigurano je 131.800 eura kroz 19 mjera, a do trenutka održavanja susreta zaprimljeno je 156 zahtjeva. Isplaćeno je 73.000 eura, što je, prema Šmitovim riječima, već više od ukupnog iznosa prošlogodišnjih potpora.

Potpore obuhvaćaju različite djelatnosti, među kojima su pčelarstvo, uzgoj goveda, prvotelki i tovne teladi, voćarstvo, povrtlarstvo, proizvodnja u plastenicima i stočarstvo. Najveći interes i dalje je za pčelarske mjere.

Šmit je naglasio kako se za pojedine mjere mogu ostvariti potpore do 3.300 eura godišnje, ovisno o vrsti ulaganja i uvjetima pojedinog poziva. Poziv je namijenjen obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima s područja Bjelovara, a prijave se zaprimaju do kraja godine.

Govoreći o mladim poljoprivrednicima, istaknuo je kako je Grgić još jedan primjer osobe koja je krenula od skromnih početaka i postupno unaprijedila proizvodnju. Dodao je kako Grad želi potaknuti i mlade koji se obrazuju za poljoprivredna zanimanja da stečeno znanje primijene na vlastitim gospodarstvima.

Otvoreno je i pitanje navodnjavanja, osobito zbog sve izraženijih sušnih razdoblja. Grad sufinancira određene troškove sustava navodnjavanja, uključujući opremu i bušenje zdenaca, no Šmit je rekao da za tu mjeru dosad nije zaprimljen nijedan zahtjev.

{embed_foto}113927{/embed_foto}{embed_foto}113930{/embed_foto}{embed_foto}113931{/embed_foto}

Grgićeva priča povezuje osobnu inicijativu, obiteljski rad i ulaganja u proizvodnju s gradskim mjerama potpore. Dok uz svakodnevni posao i glazbene obveze nastavlja razvijati vinariju, njegovi su sljedeći ciljevi proširenje vinograda, veći proizvodni kapaciteti i otvaranje novih radnih mjesta.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!

Nastavi čitati
Magazin

Snježana izmislila jedan od najpopularnijih kolača: ''Prvi Ledeni vjetar ispečen je 1996. u Daruvaru''

Osim što peče fine kolače, Snježana Farkaš piše i prekrasne pjesme, a prije tri godine izdala je prvu samostalnu zbirku ''Ptica''. Trenutno pak radi na slikovnicama za unučicu Evu

Opisati nekoga jednom riječju gotovo je nemoguće. U rečenicu bi za većinu možda i stalo ono najosnovnije. No, postoje pojedinci za koje ćete, da biste ih točno opisali, trebati puno više riječi i rečenica. Pojedinci poput Snježane Farkaš, rođene Velikozdenčanke, jedno vrijeme Daruvarčanke po mjestu stanovanja, a posljednjih 25 godina Gareščanke. Snježana je supruga, majka, baka, poljoprivrednica, kuharica, pjesnikinja, fotografkinja, folklorašica, pčelarka… I svako njezino zanimanje i hobi zaslužuje pokoju riječ.

Prve ćemo posvetiti detalju koji je mnogima jako dobro poznat, no većina ni ne zna da je povezan baš sa Snježanom. Štoviše, ne bi ga ni bilo da nije Snježane. Riječ je o popularnom kolaču Ledeni vjetar za koji je recept naša sugovornica izmislila još 1996. godine.

Kamo sa žumancima?

- U to vrijeme smo živjeli u Daruvaru. Ja sam uglavnom bila s djecom i voljela sam im kuhati. Bila sam mlada i maštovita i stalno sam izmišljala neka nova jela i recepte. Tako sam jednoga dana odlučila napraviti kolač, i to voćni jer ih obožavam – prisjeća se Snježana.

Recept za beze kore od bjelanjaka od kojih se radi danas turbo popularna slastica već je postojao, a Snježana je razmišljala kako da iskoristi i žumanjke koji ostaju nakon što se naprave kore.

{embed_foto}93657{/embed_foto}{embed_foto}93658{/embed_foto}{embed_foto}93659{/embed_foto}

{embed_foto}93647{/embed_foto}

- Tako je nastala žuta krema od žutanjaka pa sam pomislila kako bi bilo dobro u nju staviti i malo vrhnja te na kraju voće. U originalnom receptu to su banane, kivi i jagode, odnosno voće koje sam u tom trenutku imala kod kuće. No, kasnije sam znala stavljati i marelice iz kompota. Važno je da bude voće koje je dovoljno čvrsto da se kolač ne raspadne, a opet dovoljno mekano da se može rezati – tumači ''majka'' Ledenoga vjetra.

Kako se ona i suprug čitav život bave poljoprivredom, oduvijek su bili pretplaćeni na Gospodarski list koji je u to vrijeme čitateljice pozvao da im pošalju svoje recepte za slastice kako bi bili objavljeni u knjižici ''Moji najbolji kolači''. Snježana je poslala recept za Ledeni vjetar i tako je njezin kolač ušao u povijest. Kaže, ni ne sjeća se više kako je kolač dobio ime, vjerojatno zato jer je najfiniji kad se jede hladan.

Kolač za buduću snahu

- Nisam bila ni svjesna koliko je popularan sve dok za 30. godišnjicu mature na nagovor kćerke nisam otvorila Facebook profil. Tada sam na internetu vidjela da ga stvarno peku posvuda, u različitim verzijama. Nikada nisam pokušavala zaštiti kolač niti sam od toga imala neke materijalne koristi. Drago mi je što se ljudima sviđa – priča Snježana.

Priznaje i kako ga u posljednje vrijeme sama rijetko peče.

- Suprug i ja smo već u godinama, ne smijemo puno jesti kolače da se ne udebljamo. Mislim da sam ga ispekla prije dvije ili tri godine za Uskrs. No, uskoro ću morati ponovno. Naime, moj sin se svojoj djevojci pohvalio kako sam ja izmislila recept za Ledeni vjetar pa sam mu obećala da ću ga pripremiti za njezin idući posjet – smije se naša sugovornica.

{embed_foto}93642{/embed_foto}{embed_foto}93646{/embed_foto}

Najsretnija je kada ga može pripremiti za svoju unučicu Evu za koju uvijek ima spremna i druga iznenađenja. Tako, otkriva nam, upravo radi na slikovnicama s pjesmicama o svom djetinjstvu koje je namijenila prvenstveno njoj. Jer, osim što peče vrhunske kolače, Snježana piše i prekrasne pjesme. Prije nekoliko godina izdala je i zbirku pjesama ''Ptica''.

- Pišem pomalo još od srednje škole, ali oduvijek više za sebe. Kako suprug i ja imamo OPG i imanje u Hercegovcu, ondje sam upoznala pokojnog profesora Stjepana Bansa koji je bio stručnjak za književnost. Njemu sam pokazala neke svoje pjesme i on mi je rekao da su dobre – prisjeća se Snježana.

Zavičajni pjesnici

Bilo je to 2011. godine. Profesor Banas predložio joj je da pokuša pronaći sponzore kako bi izdala zbirku, no taj se plan izjalovio. Nakon što se profesor iznenada razbolio i preminuo, i zamisao o zbirci je zaboravljena. No, samo na neko vrijeme.

- Prije nekoliko godina Hrvatska knjižnica i čitaonica ''Đuro Sudeta'' u Garešnici je objavila natječaj, tražili su fotografije koje bi najbolje opisala neke knjige. Na nagovor kćeri prijavila sam se jer obožavam fotografiranje. Moja fotografija je izabrana, a tada sam se sprijateljila s Majom Dizdarević, ravnateljicom knjižnice – priča Snježana.

Nedugo nakon toga Maja je, kaže, na njezinom Facebook profilu vidjela jednu njezinu staru pjesmu koju je podijelila kao uspomenu.

- Nije znala da ja pišem i pjesme, to joj se svidjelo i rekla mi je kako njih nekolicina osniva zavičajni klub pjesnika. Baš u to vrijeme su pripremali večer poezije u garešničkom parku i pozvala me da dođem. Jao, kako mi je bilo neugodno! Rekla sam joj da ja to ne mogu, da me previše sram. No, pristala sam da joj pošaljem nekoliko svojih pjesama kako bi ih pročitao netko drugi – priča naša sugovornica.

{embed_foto}93637{/embed_foto}{embed_foto}93650{/embed_foto}

Tako je i bilo. No, znatiželja je bila prevelika pa je na čitanje došla i sama Snježana.

- Sakrila sam se tamo negdje iza svih, misleći da me nitko neće primijetiti. No, oštro Majino oko me ipak spazilo i ona me na koncu pozvala na pozornicu. Vjerujte, i dandanas mi je sve to u magli, uopće se ne sjećam što sam rekla koliko sam bila nervozna – smije se Snježana.

No, kaže, bilo je to probijanje leda koje joj je kasnije donijelo samo dobre stvari.

Izdana zbirka

- Do tog trenutka ja sam u Garešnici živjela već dvadesetak godina, no poznavala sam samo svoje najbliže susjede. No, nakon te književne večeri pridružila sam se Klubu zavičajnih pjesnika, kasnije sam se učlanila u Maticu hrvatsku, u Folklorni ansambl Zdenac, a nedavno i u planinarsko društvo Lipa. Slobodno mogu reći kako je Maja zaslužna za procvat mog društvenog života – dodaje Snježana.

Zahvaljujući Maji i ostalim kolegama pjesnicima, Snježana je 2022. godine ostvarila ono što je desetak godina ranije planirala s profesorom Banasom – izdala je vlastitu zbirku pjesama.

- Pjesme su mi objavljene i u desetak zajedničkih zbirki, a posebno mi je drago što se nalaze i u ''Pleteru'', zajedničkoj zbirci pjesama autora s garešničkog područja – kaže.

Uz pisanje, i crtanje je jedan od njezinih talenata pa je i naslovnicu za vlastitu zbirku osmislila sama.

- U tiskari su mi rekli da nešto skiciram i ja sam napravila crtež kemijskim olovkama u boji. Mislila sam da će to biti samo predložak za neko grafičko rješenje. No, crtež im se toliko svidio da su odlučili baš takvog za objaviti na naslovnici – smije se naša sugovornica.

To ju je inspiriralo za novi projekt, izradu već spomenutih slikovnica koje s velikom ljubavlju priprema za svoju unučicu Evu i drugu djecu.

- Čekam zimu kako bi se tome mogla u potpunosti posvetiti. Naime, suprug i ja se bavimo poljoprivredom, ratarstvom, već godinama, tako da veći dio godine imamo jako puno posla. OPG nam je u Hercegovcu, gdje smo planirali i živjeti. Čak smo ondje izgradili i kuću, no život je imao neke druge planove. Prvih sedam godina braka smo živjeli u Velikim Zdencima, zatim sedam godina u Daruvaru, nakon čega smo završili u Garešnici. I eto, ovdje smo već 25 godina – otkriva.

Pričao pčelama

Nedavno su u Dišniku kupili vikendicu i malo imanje koje su posvetili novoj Snježaninoj strasti – pčelarstvu.

{embed_foto}93635{/embed_foto}{embed_foto}93638{/embed_foto}{embed_foto}93643{/embed_foto}

{embed_foto}93641{/embed_foto}

- Situacija u ratarstvu nije dobra, otkupne cijene se nisu mijenjale godinama pa smo suprug i ja već neko vrijeme razmišljali o dodatnoj djelatnosti kako bismo osigurali dodatnu nagradu. Tako smo došli do pčela. Nismo mogli odmah donijeti odluku, razmišljali smo i ''vagali'' neko vrijeme – priča Snježana.

A onda su, kaže, pčele odlučile umjesto njih.

- Jednoga dana, ispod jednog stabla u dvorištu, začula sam čudne zvukove, neko zujanje. Kad sam se približila, shvatila sam da je to roj pčela. Potrčala sam u kući u rekla mužu: Željko, one su mene odabrale! – smije se.

Uhvatila je roj uz pomoć susjede koja se godinama bavi pčelarstvom i koja joj je postala mentorica. Od nje je kasnije kupila dodatne košnice, još je nekoliko rojeva sama ulovila, tako da sada ima dvadesetak košnica.

- Ove godine vrcali smo preko 500 kilograma meda. Imali smo samo tri vrcanja, cvjetni, bagrem i ljetni livadski med, a sve kasnije ostavili smo pčelama za zimu – kaže naša sugovornica koja je i ovome poslu, kao i svemu drugom što radi u životu, pristupila s puno ljubavi. Med ona i suprug prodaju na kućnom pragu, a kažu kako je riječ o vrhunskom proizvodu, nastalom u netaknutoj prirodi.

- Mjesto na kojem se nalazi naša vikendica je prava divljina, ondje dnevno prođu najviše tri automobila. Savršeno mjesto za pčele – kaže.

Zavirite li na njezin Facebook profil, pronaći ćete ondje i pokoju fotografiju iz prekrasnog Dišnika. Ali i mnoštvo drugih fotografija, s različitih mjesta koja je Snježana posjetila. Jer, fotografija je još jedna njezina strast.

- Sve fotkam, gdje god da odem, naći ću nešto lijepo i zanimljivo što vrijedi zabilježiti. Ja sam pritom totalni amater, sve fotografiram mobitelom. Na Facebooku sam otvorila grupu Amaterska fotografija u kojoj se družim i razmjenjujem iskustva s ljubiteljima fotografije iz cijele Hrvatske. Uređujem i Facebook stranicu Život s biljkama jer biljke također obožavam – otkriva naša sugovornica.

Na kraju razgovora pitamo se je to zaista sve što nam je o sebi otkrila ova svestrana žena. Vjerojatno nije, no nema sumnje da ćemo o njoj još pisati. Ako ne prije, kad za svoju Evu i drugu djecu izda one slikovnice kojima se već sada veselimo.

{embed_foto}93651{/embed_foto}{embed_foto}93652{/embed_foto}{embed_foto}93653{/embed_foto}{embed_foto}93654{/embed_foto}{embed_foto}93655{/embed_foto}{embed_foto}93633{/embed_foto}{embed_foto}93636{/embed_foto}{embed_foto}93639{/embed_foto}{embed_foto}93640{/embed_foto}{embed_foto}93644{/embed_foto}{embed_foto}93645{/embed_foto}{embed_foto}93649{/embed_foto}

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!

Nastavi čitati

Trending

1 / 1