novo pojačanje
Ponosno objavljujemo: Nagrađivani novinar Dinko Kliček počinje pisati za MojPortal.hr
Foto: Privatni album
VJERNA SEBI
Bivša pročelnica Marta iz Garešnice ima jedinstven modni stil: ''Boje su odraz mog karaktera"
''U Gradu sam surađivala sa skoro svim gradonačelnicima i načelnicima u posljednja četiri desetljeća. Velimir Žunac, Milan Sužnjević, Matija Bilandžija, Ilija Sedlić…'', prisjeća se Marta Klobučar
HITNJAK S GITAROM
Dinko iz Bjelovara danju spašava živote, a noću praši rock i pop: ''Nema bolje kombinacije''
ŽIVA INSPIRACIJA
Martini iz Male Trnovitice teško ozlijedili ruku pri porodu: "Ipak sam uspjela ostvariti svoje snove"
POLOŽILI IZ PRVE
Teta Ana iz Velikog Grđevca ostvarila dječji san: ''Položila sam vozački za kamion i to s mužem''
Jedno do osnovnih modnih pravila glasi: svaka žena u ormaru mora imati malu crnu haljinu. Kao velika zaljubljenica u modu, to pravilo poštuje i Marta Klobučar iz Garešnice. Jedino što ona svoju malu crnu haljinu nije odjenula nikad. Sve da to i učini, vjerojatno bi šokirala sve koji je znaju. Jer, Marta je prepoznatljiva upravo po svom jedinstvenom modnom stilu, prepunom boja i lepršavosti, u kojem za crnu i bezlične tonova jednostavno nema mjesta.
- Moj način odijevanja je odraz mojega karaktera i duha. Po prirodi sam vesela i otvorena osoba, a upravo boje koje biram to najbolje održavaju - otkriva nam Marta, koju mnogi znaju kao dugogodišnju pročelnicu u Gradu Garešnici, a kasnije i kao rukovoditeljicu pravnih i općih poslova u garešničkog Komunalca, gdje je prije nekoliko godina i dočekala mirovinu.
Iako je čitav život radila vrlo ozbiljan posao, vezan uz pravne spise i brojke, Marta je na posao uvijek dolazila u bojama.
Jedinstven stil
- Zbog posla kojim sam se bavila često sam odlazila na poslovne sastanke u ministarstva i druge institucije i svuda bi bili oduševljeni mojim načinom odijevanja. Znali su mi reći da bih, umjesto pravničkog posla, trebala raditi PR, a u nekim ministarstvima su me čak i zvali da dođem raditi kod njih - smije se Marta.
Otkriva nam kako je ljubav prema modi otkrila još u djetinjstvu, u svom rodnom Hercegovcu.
- Porijeklom sam Čehinja, i majka i otac su mi Česi. Oduvijek sam se voljela lijepo odijevati, a to se posebno došlo do izražaja kada sam kao djevojka počela ići na zabave. Bila su to divna vremena, svaka subota bila je rezervirana za zabavu za koju je, dakako, valjalo imati lijepu haljinu - prisjeća se Marta.
U to vrijeme nije bilo trgovina na svakom uglu kao danas pa su djevojkama, kaže naša sugovornica, haljine uglavnom šivale krojačice.
- Mi smo u Hercegovcu imali divnu krojačicu, gospođu Zlatu Pohorski, koja je znala sašiti što god bismo mi djevojke zamislile. Redovito sam odlazila k njoj i gotovo za svaku zabavu šivala novu haljinu. Sve su, dakako, bile u bojama, vesele i uočljive -smije se.
Desna ruka gradonačelnika
Nakon završene osnovne škole u Hercegovcu, upisala je gimnaziju u Garešnici, gradu u kojem će provesti ostatak života. Zaposlila se u bivšoj Općini Garešnica koja je obuhvaćala današnji grad Garešnicu te općine Berek, Hercegovac i Veliku Trnoviticu, prvo na računovodstvenim poslova, a nakon toga u tajništvu, a uz posao je završila i Visoku upravnu školu u Zagrebu.
- Radila sam u Gradskoj upravi 35 godina, sve do odlaska u Komunalac. U Gradu sam surađivala sa skoro svim gradonačelnicima i načelnicima u posljednja četiri desetljeća. Velimir Žunac, Milan Sužnjević, Matija Bilandžija, Ilija Sedlić… Riječ je o ljudima koji su dolazili iz različitih političkih opcija, no sa svima sam imala odličnu suradnju. Nikada nisam gledala na to tko je iz koje stranke, uvijek sam se trudila biti na raspolaganju i oporbenim vijećnicima jer smatram da je jako važno da svi zajedno radimo za boljitak sredine u kojoj živimo, bez obzira na politička uvjerenja - ističe Marta.
Domovinski rat
Kaže kako je najizazovnije bilo za vrijeme Domovinskog rata. Bila je aktivna u Kriznom štabu, a sve službe tadašnje Općine bile su podrška vojnom Glavnom štabu koji se nalazio u susjednoj zgradi.
- Bila su to vrlo neizvjesna vremena, no mi smo radili kao da rat ne postoji. Sve su službe normalno funkcionirale i još smo k tome bili podrška našoj vojsci. U to vrijeme predsjednik Skupštine Općine bio je Ilija Sedlić, a predsjednik Izvršnog vijeća Mihael Benković. Imali smo sjajnu ekipu kojoj nikada ništa nije bilo teško, što god je trebalo, mi smo odradili - kaže Marta.
S obzirom da su usko surađivali s vojskom, naša je sugovornica imala čast biti među prvima koji su ušli u oslobođene Okučane i Novsku.
- Kolegica Branka Živec i ja smo imale tu privilegiju. Kad smo se našle tamo, osjećaju su nam bili pomiješani. Bile smo tužne zbog stanja u kojem je bio taj kraj, no istovremeno i ponosne do neba što je oslobođen i što imamo priliku ponovno biti ondje – prisjeća se.
Prve Gariglazbijade
Za vrijeme Domovinskog rata upravo je naša sugovornica bila inicijatorica sjajne glazbene priče po kojoj je danas Garešnica nadaleko poznata. Riječ je o Gariglazbijadi, ljetnom garešničkom glazbenom festivalu na koji svake godine stižu poznata imena s domaće estrade. No, malo je onih koji znaju da je Gariglazbijada na samim svojim počecima imala humanitarni karakter.
- Za vrijeme rata bila sam ravnateljica naše gradske radijske postaje, Krugovala. Festival smo 1994. godine pokrenuli u želji da pomognemo djeci poginuli hrvatskih branitelja. Tih devedesetih godina Gariglazbijada je bila trodnevna manifestacija na koju su dolazili najpoznatiji domaći izvođači i svi su oni za plemenitu svrhu nastupali potpuno besplatno – ponosno ističe Marta.
Nakon rata naša sugovornica posvetila se radu u Gradskoj upravi, radila je na brojnim projektima, a posebno je ponosna na uspješno odrađene postupke prebacivanja vlasništva državnih nekretnina na Grad Garešnicu.
Prelazak u Komunalac
- Bio je to vrlo opsežan, zahtjevan i dugotrajan posao, no s ponosom mogu reći kako je uspješno odrađen. Mnoge zgrade u Garešnici, poput zgrade današnje Gradske uprave, bile su u državnom vlasništvu. Bilo je tu i drugih nekretnina, primjerice ribnjak Skresovi koji je u međuvremenu, uz pomoć novca iz europskim fondova, uređen u jedan od najmodernijih sportskih ribnjaka u ovom dijelu Hrvatske. Danas ondje često šećem i osjećam ponos jer sam i ja dala svoj doprinos tome da ribnjaci budu garešničko vlasništvo – ističe Marta.
Posljednjih nekoliko godina radnog vijeka provela je u garešničkom Komunalcu.
- U jednom trenutku osjetila sam da je vrijeme za promjenu i nove izazove. Zato sam odlučila prihvatiti ponudu da prijeđem u Komunalac. U malom prstu imala sam Zakon o lokalnoj i regionalnoj samoupravi, no Zakon o trgovačkim društvima, po kojem sam morala raditi na novom radnom mjestu nije mi bio toliko poznat. Bila je to značajna promjena, no brzo sam se uhodala – kaže.
Kroz smijeh kaže da i nije imala puno izbora, s obzirom da je u Komunalac stigla baš u vrijeme kad su se iz tvrtke izdvajale djelatnosti za vodu i plin. I taj je postupak uspješno okončan, a nakon toga su slijedili novi izazovi.
- Uspješno smo aplicirali projekte na različite natječaje pa smo u tom razdoblju izgradili prvo reciklažno dvorište u Hrvatskoj, nabavili moderne kamione, radne strojeve i drugu opremu – ističe ponosno.
Život s bojama
Sve poslovne projekte naša je sugovornica, kaže, odradila s osmijehom na licu, u svojim prepoznatljivim veselim odjevnim kombinacijama.
- Život je jednostavno ljepši s bojama. Čovjek se osjeća bolje kad je oko njega sve lijepo. Ja se osjećam dobro jedino kad nosim boje. No, ta ljubav ne staje samo na odjeći. Imam crveni automobil, a i čitav stan mi je veselo uređen – smije se Marta.
Iako danas klikom miša naručuje jedinstvene odjevne kombinacije i nakit iz čitavog svijeta, priznaje da se i danas sa čežnjom prisjeća tete Zlate iz Hercegovca koja je šivala najljepše haljine. I nije teta Zlata jedina koja je pomogla Marti da usavrši svoj modni izražaj.
- Imala sam i u Grubišnom Polju i Kutini prekrasne žene koje su mi heklale predivne odjevne predmete, od bluza i haljina do kaputa. To su zaista posebni primjerci, unikati koje i danas čuvam. Oni za mene imaju veliku vrijednost – kaže.
Osim u Garešnici, za Martin osmijeh i osebujan stil jako dobro znaju i u Gajcu na otoku Pagu, gdje provodi dio godine, pogotovo otkako je u mirovini.
- Iako sam u mirovini, ne mirujem. Moj sin ima firmu koja se bavi uređenjem kampova na obali, a ja mu pomažem. Kad nisam u Garešnici, na Pagu sam na kojem imam apartman. Taj prekrasni otok, na kojem vam s jedne strane leđa čuva gordi Velebit, a s druge na talijanskoj obali možete nazrijeti kuće i cvijeće, moj je drugi dom – kaže.
Prvi i najdraži je pak njezina Garešnica.
Garešnica u srcu
- Da se ponovno rodim i da ponovno mogu birati, sve bih napravila isto. Opet bih živjela u Garešnici koja je prekrasan gradić, u kojem ima sve što je čovjeku potrebno. Mislim da manja mjesta imaju veću čar od velikih gradova, tu su ljudi bliski, uvijek spremni pomoći. Ovdje mate svoj mir, prekrasnu prirodu, svjež zrak. To je neprocjenjivo i ne bih to mijenjala ni za što za svijetu – zaključuje Marta, žena koja u vremenu u kojem mnogi nastoje biti neupadljivi, podsjeća da je ljepota upravo u tome da čovjek ostane vjeran sebi.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
sponzorirani sadržaj
PRIJAVITE SE! Al Centar Lipik pokrenuo novi program edukacije za umjetnu inteligenciju
IZAZOVI NOVOG DOBA
Važno predavanje u daruvarskoj knjižnici: Roditelji, znate li kako vaša djeca vide ovaj svijet?
za legendarnog slivu
Daruvarčani hodaju za Slivu: "Dočekivao je planinare na Petrovom vrhu kao da su mu obitelj"
JEDINSTVENA ŽENA
Najstarija Daruvarčanka Matilda Ranilović preminula u 104. godini: ''Svoj grad je nosila u srcu''
×
![]()