Najstarija Daruvarčanka Matilda Ranilović preminula u 104. godini: ''Svoj grad je nosila u srcu''

U Zagrebu je 30. travnja, u 104. godini, preminula Matilda Ranilović, rođena Etvert. Iako je godinama živjela u Zagrebu, čitav život je bila vezana uz rodni Daruvar u koji se uvijek rado vraćala pa bez imalo grižnje savjesti možemo kazati kako je otišla jedna Daruvarčanka. I to, prema našim saznanjima, najstarija Daruvarčanka.

Posljednje tri godine života provela je kod unuke Lejle Grass s kojom je imala poseban odnos.

-Za baku Matildu se prvo brinula moja mama Ivica, a nakon što se majka razboljela, brigu za obje sam preuzela ja. Svaka je bila na jednom katu naše kuće u Zagrebu, a ja bih trčala između etaža i brinula o njima. Baka Matilda bi me svaki dan u šali pitala kamo ću sve danas skakati. Nije mi to bio problem, baka Matilda je zaista obogatila moj život i u tih nekoliko godina postale smo vrlo bliske. Bila sam sretna i zahvalna što joj mogu pomoći – priča nam Lejla.

Posebna osoba

Otkriva kako je njezina baka bila posebna osoba. Do posljednjeg dana bila je svjesna svega oko sebe, a Lejla je opisuje kao nadasve znatiželjnu i vedru ženu.

Bila je znatiželjna, voljela je život i bila zahvalna na svemu/Foto: Privatni album

- Bila je vrlo pametna. Sve ju je zanimalo, uvijek bi me ispitivala koga sam srela i gradu i što ima novo. Sa zanimanjem je gledala televiziju i čitala, ali sve je to činila vrlo analitički. Znala je koji političar dolazi iz koje stranke i za što se zalaže, znala je gdje su se događali potresi, što je aktualno u sportu. Kako bi se dodatno informirala o određenoj temi, postavljala je pitanja nama, svojim unucima, znala je da je svatko od nas ''specijaliziran'' za neko područje – prisjeća se Lejla uz smiješak, dodajući kako je njezina baa, čak i posljednje tri godine koje provela u krevetu, bila vrlo aktivna.

Pritom, dodaje, baka Matilda nije javno donosila sudove.

- U politici nije bila ni lijevo ni desno, za vrijeme pandemije koronavirusa nije se izjašnjavala niti za cijepljenje niti protiv njega. Voljela je sve znati, voljela je učiti, no nikada nikoga nije ''tupila'' niti opterećivala onime što zna. Bila je vrlo razumna, razborita i čvrsto je stajala nogama na zemlji – kaže naša sugovornica.

Ugledna obitelj

Rado je pričala o Daruvaru, u kojem je rođena 27. rujna davne 1922. godine, u obitelji Etvert. Njezina obitelj imala je trgovinu u središtu grada pa gotovo da nije bilo osobe u Daruvaru koju nije poznavala. Njezini roditelji Ludmila i Karlo bili su ugledni Daruvarčani, a osim trgovinom, bavili su se i proizvodnjom vina. U Daruvarskim Vinogradima imali su ogroman vinograd koji će kasnije, zajedno s tamošnjom kućom, naslijediti upravo Matilda.

Uspomena sa 101. bakinog rođedana/Foto: Privatni album

- Baka je uvijek govorila kako je završila trgovačku akademiju. Bila je to zapravo srednja trgovačka škola u Daruvaru, u koju se upisivalo nakon četvrtog razreda osnovne škole i trajala je osam godina. Kako je pred kraj njezina školovanja počeo Drugi svjetski rat, pričala je kako su im svima diplome ispisane prije nego što su stvarno završili školu odnosno položili sve ispite – kaže Lejla.

Unatoč tomu, njezina baka imala je široko znanje, a odlično je baratala brojkama. Po završetku školovanja zaposlila se u jednom uredu u Daruvaru gdje je upoznala svog budućeg supruga Ivana, koji je onamo stigao iz rodnog Novigrada Podravskog.

Sudbonosni sendvič

- Pričala je kako je došao u njezin ured nekim poslom, a ona je odmah pomislila kako je sigurno gladan. Zbog toga je odjurila kući napraviti mu sendvič. I tako se rodila ljubav – otkriva Lejla.

Dodaje kako je baka Matilda i inače običavala raditi sendviče za svaku priliku, a tu su naviku od nje naslijedile i Lejla i njezina majka Ivica.

- Bilo da su u pitanju izleti, odlasci na koncerte ili nešto treće, uvijek sa sobom nosimo sendviče – smije se naša sugovornica.

Već šest mjeseci nakon sudbonosnog sendviča, Matilda i Ivan su se vjenčali te se 1947. godine rodila Lejlina majka Ivica. Dvije godine kasnije na svijet je stigao maleni Branko koji je prije nekoliko godina preminuo.

- Živjeli su u Daruvaru do 1956. godine. Tada je moj djed dobio posao u Zagrebu pa su se preselili – kaže Lejla.

Zagrebački dani

Matilda, vrsna matematičarka, počela je raditi na računovodstvenim poslovima, a najveći dio radnog vijeka provela je u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, a kasnije u općinama Maksimir i Dubrava. Daruvar nikada nije zaboravila, a nakon što je postala umirovljenica, ondje je provodila po pola godine.

Obožavala je društvo/Foto: Privatni album

- Naslijedila je kuću u Daruvarskim Vinogradima. Ona i djed su ondje provodili ljeto, zimi bi bili u Zagrebu. Nastavila je odlaziti u Daruvar i nakon djedove smrti. Voljela je svoj rodni grad. Govorila je češki jezik i uvijek je čitala Jednotu, Čak i kasnije, kad je vid već nije služio, tražila je da joj ja čitam Jednotu. Osim toga, gledala je Prizmu i uvijek se zanimala o češkim običajima – kaže Lejla.

Mnoga znanja koja je stekla još u djetinjstvu, podijelila je sa svojom unukom.

-Ponekad, pogotovo pred sam kraj, voljela je otpjevati nekoliko čeških pjesmica i crkvenih napjeva. Bila je vjernica, ali kad više nije bila sigurna na nogama, gledala je mise na televiziji i onda mi prepričavala kako izgleda dotična crkva, mjesto u kojem se održala, kako su ljudi bili obučeni – sjeća se Lejla.

Voljeni češki

Osim na hrvatskom i češkom, recitirala je molitve i na francuskom koji je učila  kod časnih sestara u dalekoj Bitoli, kamo su ona i njezina dvije godine mlađa sestra Ana vlakom putovale u mladosti, presjedajući od Daruvara tri  puta, kaže naša sugovornica.

-Kad nije bila o mogućnosti razgovarati na češkom sa sestrom, sestričnom ili rođacima, češki je razgovarala čak i s obiteljskim kućnim ljubimcem - dodaje Lejla.

Drugim riječima, Matilda Ranilović bila je posebna žena. Kao takvu je pamti i njezin pranećak, Daruvarčanin Darko Hrešić.

- Otac bake Matilde i moja baka bili su braća. Sjećam se kako bih kao klinac sa svojim ocem odlazio u Daruvarske Vinograde kod Matilde. Pomagali smo joj u vinogradu, znali smo ondje biti cijelo poslijepodne, bilo mi je jako lijepo – prisjeća se Darko.

Dodaje kako je baka Matilda uvijek bila odlično raspoložena, a vidjelo se da je pametna i načitana.

S najmilijima na stotom rođendanu/Foto: Privatni album

- Sve ju je zanimalo, čitala je novine, knjige. Čak i u dubokoj starosti bila je bistra u glavi i sjećala se svega iz Daruvara – priča nam Darko koji je baku Matildu posjetio i za posljednji, 103. rođendan.

Posljednji ispraćaj

Dodaje kako će mu ostati u posebnom sjećanju. Baš kao i ostalim članovima obitelji, pogotovo najuže. Uz Lejlu, Matilda i Ivan imali su četvero unučadi, Lejlinog brata Karla, bratiće Miru i Ivu te sestričnu Doru. Imala je i četvero praunučadi – Pina, Janka, Juru i malenog Nika koji je na svijet stigao točno na prabakin stoti rođendan.

-Veselila nam se svima i sve nas je voljela. Jako će nam nedostajati. Voljela je život, bila zahvalna i često je znala reći: ''Moraš u životu imati i malo sreće." Drago mi je što će kroz ovu priču ostati zabilježeno kakva je žena bila. Iako bi se o njoj mogla napisati čitava knjiga. Definitivno je to zaslužila – zaključuje Lejla.

Posljednji ispraćaj Matilde Ranilović rođene Etvert održat će se u srijedu, 6. svibnja, u 10.30 sati na groblju Miroševac, a sveta misa će nakon sahrane biti služena u crkvi svetog Leopolda u Dubravi.

Matilda će biti sahranjena u srijedu/Foto: Privatni album

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!