Između onoga što smo planirali i onoga što jesmo: Zašto nas četrdesete potiču na životnu inventuru?
''Život zaista počinje nakon četrdesete. Do tad samo skupljate iskustvo.'' Teško je reći kome se pripisuje ovaj citat, međutim, on sažeto objašnjava razvojni put čovjeka nakon burnih dvadesetih i tridesetih. Nekad je prva asocijacija na četrdesete bila sredovječna kriza, a danas na njih gledamo drugim očima. Iako naizgled imaju sve kako treba, uključujući karijeru, obitelj, stabilan odnos s partnerom i dovoljno vremena za sebe, dio ljudi se tada kreće preispitivati jesu li zaista sretni svojim životom. Umjesto životne krize, javlja se životna inventura. Zašto je tome tako?
Život prema vlastitim vrijednostima
Poboljšanjem civilizacijskih uvjeta u zadnjih trideset godina, povećao se životni vijek ljudi. Bolji standard života omogućio je da se više ljudi danas školuje, žene imaju veće šanse za razvitak karijere, pa se i granica rađanja potomstva lagano pomiče prema kasnijim tridesetima. Dvadesete ostaju za traženje mjesta pod suncem, odnosno obrazovanje i stjecanje prvih ozbiljnih radnih iskustava, a tridesete za karijeru i obitelj. Za sve do sad opisano postoji izraz ''socijalni sat''. Kako su se društvene okolnosti mijenjale, tako se i on pomaknuo za puno desetljeće. I dalje se u društvu očekuje da se u određenim godinama ljudi ostvaruju na različitim područjima života. Ono ujedno nameće pritisak za dodatnim obrazovanjem, napredovanjem, hiperproduktivnošću i očekuje da se stvara obitelj i omogući siguran dom.
Da nas netko promatra sa strane, s nekog drugog planeta, vjerojatno bi pomislio kako neprestano negdje žurimo i utrkujemo se s vremenom koje nam je preostalo. I onda dođu te famozne četrdesete kada više nije dovoljno biti situiran, na toplom i u dobrom odnosu s bližnjima. Krene preispitivanje živimo li život kakav smo željeli i postoji li negdje život u kojem nije potrebno udovoljavati zahtjevima društva. Gdje napokon možemo živjeti prema vlastitim vrijednostima i biti svoji. Preispitivanje ne dolazi u obliku racionalnog razmišljanja, već ga potakne neka životna prekretnica poput iznenadne bolesti, patnje u bliskom odnosu, otkaza, potrebe da se iz nekog odnosa izađe van ili samo osjećaja da ne živimo autentično. Kao da je netko drugi preuzeo palicu našeg života i vozi nas putevima kojima ne želimo ići.
Životna inventura kroz nekoliko važnih pitanja
I tada se pojave pitanja koja označavaju životnu inventuru. Pogledom unazad, pitamo se živimo li zaista životom kakav smo nekad zamišljali? Dobro je pretresti jesmo li se u jurnjavi za egzistencijom odvojili od svojih želja i vrijednosti kojima smo se nekad vodili. Sada je dovoljno vremena prošlo da analiziramo što smo stvorili i jesmo li zadovoljni s time kako smo si izgradili život? Ljudi se kroz vrijeme mijenjaju i ono što je bilo prioritet u dvadesetima ne mora nužno ostati prioritet u četrdesetima. Možemo se zapitati na što točno trošimo svoje vrijeme i energiju. Jesmo li zadovoljni kvalitetom odnosa s bliskim osobama ili smo s njima samo iz navike? Idemo li na posao s mukom u želudcu ili doista uživamo u tome što radimo? Možda je peto desetljeće prijelomno i zbog pomisli da više ne moramo trpiti da nam netko drugi kroji život.
Iza nas je dovoljno iskustva i velikih životnih trenutaka da napokon možemo postaviti granice i riješiti se navika s kojima se ne osjećamo dobro. Jedan od težih trenutaka životne inventure može biti spoznaja da neke mogućnosti imaju svoje vrijeme i da ne možemo sve ostaviti za kasnije. Propušteno putovanje, nezavršen studij, odnos koji se nije ostvario na način kako smo to željeli mogu dovesti do promišljanja jesmo li trebali donijeti drugačiju odluku. To nas vodi do činjenice da postajemo svjesniji da nam vrijeme prolazi, da se približavamo starosti i osjećaj za kvalitetnije provedeno vrijeme poprima emocionalan ton. Time postajemo selektivniji kod izbora odnosa u kojima želimo biti, više vremena posvećujemo onome što još možemo ostvariti i mijenjamo toksičnu okolinu koju smo predugo trpili za svijet po vlastitoj mjeri.
I zbog toga ne možemo na životnu inventuru gledati kao na egzistencijalnu ili sredovječnu krizu. Ona je tu s razlogom da nas uvede u drugu polovicu života kako bismo smislenije proveli vrijeme koje nam je preostalo. Preslagivanjem životnih prioriteta, otarasit ćemo se potrebe da živimo tuđi život i udovoljavamo ljudima s kojima se ne osjećamo dobro. Možda će nam baš to biti nova prilika da upoznamo sami sebe u jednom novom svjetlu i prodišemo punim plućima.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!






