Povratnici iz Njemačke organizirali garažnu rasprodaju u Kusonjama: "Ponudiš cijenu i nosiš!"

„Ako ne nađete nešto što vam treba, sigurno ćete naći nešto što vam ne treba!“, reklamna je poruka koja nam je proteklih dana privukla pažnju na društvenim mrežama, preciznije na Instagramu.

Ovaj neobičan pozivni slogan, uz točno navedenu adresu i vrijeme, odaslan je isključivo putem jednog osobnog oglasa na privatnom Instagram profilu, i to bez ikakve dodatne i plaćene reklame, a odnosio se na subotnju dvorišnu garažnu rasprodaju, događaj prilično rijedak u našem kraju.

Ne bismo se zakleli, ali ne pamtimo da ih je na području Pakraca i Lipika do sada uopće bilo, pa smo tragom poziva protekle subote posjetili organizatore u Kusonjama i provjerili o čemu se točno radi, piše Compas.hr.

Glavni akteri ove priče su Mario (50) i Marijana (49), povratnici iz Njemačke. Mario je rodom iz Dobrovca i u inozemstvu je proveo veći dio svog života, dok mu se Pakračanka Marijana pridružila nešto kasnije. Prije dvije godine odlučili su da je došlo vrijeme za povratak domovini te su se skrasili u Kusonjama nadomak Pakraca. Sa sobom su, osim životnog iskustva, donijeli i neke njemačke navike, poput ove, koje na određeni način prkose ovdašnjem mentalitetu i već tradicionalnim sitnim kompleksima.

Marijana i Mario u svom dvorištu u Kusonjama/Foto: Dinko Kliček/Compas.hr

Domaćini su nas dočekali na novom imanju - idiličnom mjestu u prirodi, smještenom na brdu udaljenom stotinjak metara od glavne ceste, a opet niti kilometar od pakračke poduzetničke zone. Riječ je, izvana gledano, o staroj kući s moderno uređenim interijerom i prostranim dvorišnim objektima koji u sebi nose ogroman potencijal, a trenutno služe kao skladište za gomilu starih obiteljskih i ostalih sitnica. Upravo je tim kojekakvim, nepotrebnim i davno arhiviranim stvarima, odlukom vlasnika, odzvonilo.

Dočekani smo po starom, dobrom slavonskom običaju - uz zamagljenu litrenku hladne domaće šljivovice, toplu kavu i ono klasično „gdje si, šta ima…“, prije nego li smo prešli na glavnu temu i upitali bivše gastarbajtere otkud ideja da u Kusonjama pokrenu ovakvu vrstu prodaje.

Vani nema srama

- Dvorišna prodaja je u Njemačkoj sasvim normalna, svakodnevna stvar. Mislim da je kod nas u Hrvatskoj to još uvijek pitanje određenog srama ili one dobro poznate neugodnosti i opterećenosti time 'što će selo reći'. Ljudi često razmišljaju u stilu: nisam sirotinja pa da kupujem ili prodajem polovne stvari za sitnu lovu, pretpostavlja Mario, ističući kako su vani ljudi potpuno oslobođeni takvih kočnica.

- Tamo se time bave svi, bez obzira na financijsku stranu. Imamo tamo puno prijatelja, i to vrlo imućnih, koji bez ikakvih problema dvaput godišnje u dvorište iznesu stvari kojih se žele riješiti i ponude ih prolaznicima, ili sami obiđu susjedovo dvorište iz istog razloga. Kopaju, preokreću, biraju, isprobavaju… Tada se po dvorištima okupljaju svi, ma cijela ulica, jer je to prilika i za dobro druženje. Uz to se naloži i vatrica, okrene nekakav roštilj pa sve skupa ispadne jako dobar dan, opisuje Mario.

Naravno, ovu akciju treba jasno razlikovati od klasičnog buvljaka ili buvlje pijace, gdje se iz istog razloga odlazi na javne površine i gradska sajmišta. Ovdje se stvari nude isključivo u vlastitome dvorištu, što cijeloj priči daje znatno intimniji, domaćinski i opušteniji ton.

Cijene? Koliko tko ponudi…

U našem kraju ovakva praksa doista nije uobičajena. Iako pamtimo solidno posjećene buvljake na pakračkoj tržnici i u bivšoj robnoj kući u Lipiku, organizirana prodaja unutar privatnog posjeda i vlastite okućnice prava je rijetkost. Logično, odmah se nametnulo i pitanje cijene za izložene artikle.

- Ma to ide opušteno, koliko tko ponudi, to se prihvaća i gotovo. Svrha ovoga i jedino važno je riješiti se nepotrebnog, a da se opet ne nosi na smetlište. Zar nije ovo bolje?, spremno komentiraju oboje.

Foto: Dinko Kliček/Compas.hr

Ipak, probijanje leda u vlastitom selu zahtijevalo je strpljenje. Mušterija u prvi mah i nije bilo previše. Možda je malo odmogao i fotoaparat u mojim rukama, jer tko će riskirati da ga uslikaju kako „pretura po tuđoj krami“ pa da završi u novinama. Ipak, odlučili smo još malo pričekati s domaćinima. Tu i tamo, sporadično bi cestom prošlo nekoliko automobila, vidno usporavajući pored šarenila izloženog uz rub imanja.

Vekerica koja budi mrtve

A ponuda u Kusonjama bila je doista raznovrsna, pomalo i nostalgična. Na improviziranim štandovima i zidiću mogle su se pronaći gramofonske LP ploče nekadašnjih estradnih zvijezda Vere Svobode i Šabana Šaulića, stara, nepogrešiva vekerica „navijača“ što prene i mrtve, očuvane modne ženske torbice od osamdesetih naovamo, stari metalni vikleri, razna višejezična literatura te komadi potpuno nove, nikad nošene bižuterije još uvijek s etiketama. Bilo je tu i ručnih satova, starinskih špajz-servisa, obuće, odjeće, kozmetike i raznih drugih retro sitnica nepravilno poredanih - upravo onako kako i treba za onaj opušteni, ležerni dekor prodaje, gdje se uz razgovor i osmijeh kimne glavom na svaku ponuđenu cijenu.

Foto: Dinko Kliček/Compas.hr

Foto: Dinko Kliček/Compas.hr

Stare ploče i vekerica/Foto: Dinko Kliček/Compas.hr

Našlo se tu i starih knjiga/Foto: Dinko Kliček/Compas.hr

- Baš mi te žao..., prepričava Marijana uz smijeh Marijov pesimizam i podršku od samog jutra dok je iznosila prikupljenu kućnu dekoraciju i svu sitnariju te je satima strpljivo slagala na zidić starog temelja uz cestu.

- Pitala sam se što ako ne bude nikoga? Ali onda sam rekla - ma uopće nije važno, bitno je da sam otvorila sezonu! Prije ovoga sam pričala s puno žena u Pakracu i sve su redom reagirale s oduševljenjem: 'Jao super, i ja bih isto došla'. Možda se još i pojave, optimistična je bila Marijana, koja u ovoj maloj dvorišnoj akciji vidi puno širu i korisnu društvenu sliku.

Foto: Dinko Kliček/Compas.hr

- U posljednje vrijeme u krugu prijateljica često razgovaramo o tome kako bi u Pakracu ili Lipiku valjalo ponovno pokrenuti buvlju pijacu, jer mnoge žene se žale kako imaju gomilu stvari kojih bi se rado riješile. Tu bi veliku ulogu u budućnosti mogla odigrati i gradske turističke zajednice. Njihova inicijativa i logistička pomoć zasigurno bi pripomogle, jer raspoloženje i interes građana za ovu vrstu prodaje itekako postoje. Potrebno je samo složiti dobru priču i krenuti. Možete misliti koliko su krcata kućna skladišta i tavani nakon što je posljednjih godina eksplodirala online kupovina. Sigurno u svakoj kući ima gomila razne robe koja nekome više ne treba, a drugome bi dobro došla, zaključuje Marijana.

Led je probijen

Domaćine sam napustio oko podneva, a Mario i Marijana javili su nam se nakon završetka rasprodaje u 16 sati. Bili su, kažu, iznimno zadovoljni. Ne toliko zbog samog prometa - premda ih je tijekom poslijepodneva obišlo dosta ljudi, već zato što se stvar uopće dogodila.

Sa samo jednom objavom na Instagramu, bez velike pompe, službene najave i bez ikakve garancije, više i nisu mogli očekivati za prvi put. Ipak, priča se zavrtjela, a Mario i Marijana su zapravo bacili dobru bubu u uho svima onima u našem kraju čije su životne kvadrate ili tavane okupirale razne drangulije, a nemaju ih srca samo tako baciti u kantu za smeće.

Plakat za prvu garažnu rasprodaju u Kusonjama

Izvan onog financijskog i ekološkog dijela, ono što je možda i najbolja stvar u cijeloj ovoj priči jest opravdano pitanje koje se iznova nameće: može li ova iznenadna garažna rasprodaja u Kusonjama ponovno oživjeti toliko željeni pakrački buvljak? Interes i kritična masa očito postoje, led je uspješno probijen, a tko zna, možda već idući vikend neka nova kapija u našem susjedstvu osvane širom otvorena. Bilo to u Lipiku, Pakracu, Dobrovcu, Kukunjevcu, Šeovici ili opet u Kusonjama. Svakako, vrijedi pokušati, piše Compas.hr.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!