Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

SAM SVOJ GAZDA

Matej Ružička iz Doljana ostvario san: ''Želio sam postati majstor kojega si svatko može priuštiti"

''Ako ti je lijepo kod kuće i zaradiš koliko ti treba, mislim da ne moraš uvijek težiti nečemu većem. Nije mi cilj imati dvjesto radnika i golemi stres'', kaže Matej

- Sjećam se kako je mojemu ocu, koji je tada jedini radio u obitelji, ponekad bilo teško plaćati skupe majstore za kojekakve poslove u kući. Kada sam nedavno pokretao svoj posao, rekao sam sam sebi kako ja neću biti takav majstor te kako ću imati razumne cijene, kako bi si svatko mogao priuštiti moje usluge. To se pokazalo kao dobra odluka jer posla imam stalno, a zadovoljni smo i moji klijenti i ja - priča nam Matej Ružička iz Doljana koji je nedavno ostvario svoju želju te otvorio vlastitu tvrtku, MultiTronic j.d.o.o.

Poslovni izazov

Sa svoje 24 godine ovaj je mladi Daruvarčanin odlučio provjeriti kako izgleda radni dan kada sam raspoređuješ obveze i za svaki obavljeni posao odgovaraš vlastitim imenom. U poduzetništvo ga je povukla želja da znanje iskušava na različitim zadacima. Završio je školu za tehničara za mehatroniku u Daruvaru, radio i u proizvodnji, no teško se mirio s pomišlju da bi se njegov radni vijek mogao svesti na neprestano ponavljanje istoga.

- Na poslovima koje sam radio uvijek sam se osjećao nekako ograničeno. Volim raditi više stvari, a kada se stalno baviš samo jednom, postane mi monotono. U elektrotehnici ima toliko toga, od instalacija do popravaka različitih uređaja i strojeva. Nisu to samo kablovi koje treba postaviti po kući - objašnjava.

Na radnom mjestu/Foto: Privatni album

Na radnom mjestu/Foto: Privatni album

Među poslovima kojima se danas bavi posebno mjesto zauzima izrada ključeva. Upravo je tu, promatrajući potrebe svojega kraja, prije nekoliko godina prepoznao prostor za nešto svoje. Kupio je rabljene strojeve, poslušao objašnjenja njihova dotadašnjeg vlasnika i počeo učiti. Vrlo brzo shvatio je koliko se nepoznanica može skrivati u predmetu koji svakodnevno nosimo u džepu.

Stalno učenje

- Kada sam kretao, mislio sam da postoje tri vrste ključeva. Onda mi je čovjek dao četiri knjige sa šestotinjak stranica i ostao sam u čudu kad sam vidio koliko ih zapravo ima i koliko još imam za učiti. Nešto mi je pokazao čovjek od kojeg sam kupio strojeve, objasnio kako se radi, ali većinu sam učio sam - prisjeća se naš sugovornik.

Znatiželja ga je odvela i na podučavanje za otključavanje vozila. Zna kako izgleda trenutak u kojem čovjek ostane pokraj zaključanog automobila i bespomoćno razmišlja koga nazvati, osobito kada rezervni ključ nije pri ruci.

- I sam sam bio u takvoj situaciji, tako da mi je poznat taj osjećaj nespomoćnosti - smije se mladi Daruvarčanin.

Nema tog malog kućanskog aparata koji Matej neće pokušati popraviti/Foto: Privatni album

Nema tog malog kućanskog aparata koji Matej neće pokušati popraviti/Foto: Privatni album

Zato, dodaje, svojim klijentima govori i o mogućnosti izrade jednostavnog ključa koji služi samo za otključavanje vrata. Takva sitnica, objašnjava, može poštedjeti vlasnika mnogo nevolje.

- Najbolje bi bilo da naprave rezervni ključ pa me zbog toga više uopće ne trebaju zvati. Osim ako izgube i njega - dodaje kroz smijeh.

Najbolje preporuke

Njegov radni dan, otkriva nam, nema uvijek isti raspored. Jednom treba izmjeriti gdje će u kuhinji doći utičnice, drugi put pronaći uzrok električnog kvara, nešto popraviti, zavariti ili napraviti vrata. Upravo u toj raznovrsnosti pronalazi zadovoljstvo, a posla, kaže, ima poprilično. Često su to manji zahvati za koje netko tko je mjesecima angažiran na velikom gradilištu teško pronalazi vremena. Mateju su oni prilika da pokaže što zna i stekne povjerenje.

Najviše novih poziva donose mu ljudi kod kojih je već radio. Dovoljno je da tijekom jednoga posla netko spomene kvar kod svoje kuće pa se otvori razgovor o sljedećem dolasku. U maloj sredini preporuka brzo pronađe put, ali mladi majstor dobro zna da iza nje mora ostati uredno obavljen posao. Jednako mu je važno procijeniti gdje završavaju njegove mogućnosti.

- Dogodi se da me netko nazove, a ja pomislim kako to još nisam radio. Onda razmislim i vidim da se može napraviti. Ali ako procijenim da nešto ne mogu, to ću reći i preporučiti nekoga drugoga - govori.

Električarski poslovi ga vesele/Foto: Privatni album

Električarski poslovi ga vesele/Foto: Privatni album

Za prve poduzetničke korake važan mu je bio i poticaj ljudi iz njegova kraja. U pripremi dokumentacije i poslovnog plana imao je pomoć stručnjaka, a pri pokretanju posla koristio je i potporu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Radionicu je smjestio uz obiteljsku kuću, u prostor koji pripada majci, pa je početak mogao graditi ondje gdje se osjeća najsigurnije.

- Govorili su mi: ''Probaj, vidi kako će ti ići.'' I ja tako razmišljam. Nije sramota reći da nešto ne ide. Ali ako ne probaš, ne možeš ni znati bi li uspjelo - kaže.

Rodno mjesto

Odluka da pokuša upravo u Doljanima za njega je došla prirodno. Dio obitelji živio je i radio u Njemačkoj, no mogućnost odlaska nije u njemu probudila želju da negdje drugdje gradi svakodnevicu. U rodnom kraju cijeni poznata lica, usputni pozdrav i razgovor koji lako skrene na šalu.

- Ovdje se osjećam slobodnije, ugodnije kao čovjek. Tamo sam imao osjećaj kao da sam na traci, da sve ima svoj tok. Ovdje se uvijek s nekim možeš pozdraviti, našaliti. Meni to puno znači - govori.

Sviđaju mu se i drugi krajevi, pa tako i Opatija, u kojoj mu studira sestra. Svjestan je da bi vješt majstor i ondje mogao dobro živjeti, ali zasad ne pronalazi razlog da sreću traži dalje od kuće. Želi postupno širiti posao, ponuditi nove usluge i s vremenom možda zaposliti još nekoga. Ipak, dok govori o budućnosti, ne mjeri uspjeh veličinom pogona ni stotinama zaposlenih.

Podrška obitelji mu je jako važna/Foto: Privatni album

Podrška obitelji mu je jako važna/Foto: Privatni album

- Ako ti je lijepo kod kuće i zaradiš koliko ti treba, mislim da ne moraš uvijek težiti nečemu većem. Nije mi cilj imati dvjesto radnika i golemi stresi - kaže Matej.

Podrška najbližih

Za sada mu je dovoljno da telefon zvoni, da se poslovi nižu i da nakon odlaska iz nečijeg doma iza njega ostane riješen problem. A u razumnoj cijeni koju ispostavi ostaje i ponešto od sjećanja na oca Stjepana s početka priče. Upravo mu je on, uz majku Vesnu, sestru Emu te brojne druge prijatelje i poznanike, bio velika podrška prilikom pokretanja posla.

- Podrška obitelji mi je jako važna. Ne samo obitelji, nego i prijatelja. Zahvalan sam svima koji su vjerovali u mene - kaže mladi poduzetnik.

Uz takvu podršku, dodaje, lakše je plivati poduzetničkim vodama.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!