DVORAC DIOŠ Jedan od najmlađih hrvatskih dvoraca majka je dala izgraditi za svoju kćer

Varaždinska županija ima Trakošćan, Krapinsko-zagorska Veliki Tabor, a Međimurska Stari grad Zrinskih. No znate li da se u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, na samo sedam kilometara od Daruvara, nalazi jedan od najmlađih hrvatskih dvoraca, piše ugledni hrvatski turistički i lifestyle portal Putnikofer.hr.

Izgrađen je 1904. godine, nekoć je bio najljepša i najskuplja građevina u čitavom kraju, a iza njegovih zidova krije se neobična i nadasve zanimljiva priča o mađarskoj plemićkoj obitelji, svećenicima, školarcima i burnim povijesnim preokretima. Riječ je o dvorcu Dioš, poznatom i kao Marijin dvor, koji je tijekom više od 120 godina postojanja promijenio nekoliko vlasnika i namjena.

Dvorac Dioš smješten je na istoimenom brežuljku u općini Končanica. Njegovo ime potječe od mađarske riječi za orah (dió/diós), a povijest imanja na kojem je podignut povezana je s nekoliko uglednih plemićkih obitelji. Godine 1879. Aleksandar plemeniti Tüköry kupio je daruvarski veleposjed od udovice Lechner, koja ga je prethodno stekla od moćne obitelji Janković, poznatih daruvarskih grofova.

Dvorac Dioš nalazi se u općini Končanica/Foto: Stipe Boščić/TZ BBŽ

Na tom posjedu početkom 20. stoljeća podignut je dvorac koji je izgledom odudarao od svih drugih građevina u okolici. Njegovu izgradnju naručila je Paula rođena Falkenberg, udovica Alajoša Tüköryja. Dvorac je bio namijenjen njihovoj kćeri Mariji. Njezina majka Paula nije željela običan ljetnikovac ni lovački dom, nego reprezentativnu gospodsku kuću.

Raskošan dvorac posvećen je i njezinom pokojnom mužu. Na njemu je sačuvana ploča s natpisom na mađarskom jeziku koji u prijevodu glasi: ”Bog blagoslovio ovu kuću, koju je sagradila gđa. udovica od Tikeri Alajoša, rođena Falkenberg Paula, A. D. 1904. na spomen svog supruga”.

Dvorac Dioš savršen je spoj historicizma, neogotičkih elemenata i secesije/Foto: Stipe Boščić/TZ BBŽ

Projektiranje su vodili mađarski arhitekti Ernő Foerk i Gyula Sándy. Njihov zadatak bio je osmisliti građevinu koja će odgovarati ljepoti krajolika, ali i ostavljati ozbiljan te dostojanstven dojam. Prostorije su trebale biti prikladne za boravak ljeti i zimi, osobito u vrijeme lova, no Paula je inzistirala na tome da se dvorac ne doživljava kao lovačka rezidencija.

Velebno zdanje izgrađeno je od opeke i obrađenog kamena. Jednokatna građevina složenog tlocrta dobila je krovište različitih visina, dvije otvorene kule koje su nekoć služile kao vidikovci i dvije manje kule sa stožastim krovovima prekrivenima crijepom. Posebno su atraktivni i polukružni prozorski otvori s ukrasnim staklom. U njegovoj arhitekturi isprepleću se različiti utjecaji, od historicizma i neogotičkih elemenata do secesije, koja je osobito izražena u impresivnom interijeru.

Foto: Slavica Trgovac Martan/Mojportal.hr

No plemićka obitelj Tüköry nije dugo zadržala svoje imanje. Već prije Prvog svjetskog rata započela je parceliranje i rasprodaju posjeda. Dvorac je potom promijenio nekoliko vlasnika, među kojima se najviše izdvajaju obitelj Kulmer, jedna švicarska banka i Banovina Hrvatska. Nova etapa u njegovoj povijesti nastupila je 1941., kad su ga kupili salezijanci, katolička redovnička zajednica posvećena odgoju i obrazovanju mladih.

Dvorac je tad preimenovan u Marijin dvor, a salezijanci su u njemu uredili i kapelicu posvećenu Mariji Pomoćnici te osnovali školu za lokalno stanovništvo. Organizirali su svećeničko učilište i bavili se poljoprivredom: obrađivali su zemlju i uzgajali životinje. Život salezijanske zajednice u Diošu prekinut je po završetku Drugog svjetskog rata.

Dvorac Dioš promijenio je nekoliko vlasnika/Foto: Stipe Boščić/TZ BBŽ

Nakon što je 1945. nacionalizirana, nekoć plemićka rezidencija dobila je novu namjenu. U dijelu dvorca djelovala je osnovna škola, neke prostorije pretvorene su u učiteljske stanove, a velike dvorane povremeno su se koristile za vojnu obuku. Dioš je tek 1995. vraćen Hrvatskoj salezijanskoj provinciji iz Zagreba, a već 1996. započeli su radovi na njegovoj obnovi.

Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

U dvorcu je ponovno uspostavljen vjerski život, a jedna njegova prostorija uređena je kao kapelica Marije Pomoćnice. Želja salezijanaca bila je da Marijin dvor ponovno postane mjesto okupljanja, obrazovanja i duhovnog razvoja mladih i odraslih. Tako se ondje svake godine u svibnju, na blagdan Marije Pomoćnice, održava procesija koja okuplja vjernike iz okolice, ali i posjetitelje zainteresirane za povijest ovog neobičnog zdanja.

Radnici pred sobom imaju zahtjevani osjetljiv zadatak obnove/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

Nedavno su provedeni i opsežniji radovi na obnovi dvorca, koji bi uskoro trebao postati Europski centar pokreta salezijanske mladeži. Iako danas nije otvoren za javnost, Dioš svojom bogatom poviješću i neobičnom arhitekturom predstavlja vrijedan dio kulturne baštine Bjelovarsko-bilogorske županije. Smješten u prekrasnom prirodnom okruženju, redovito privlači izletnike koji mu se dolaze diviti, makar samo izvana, piše Putnikofer.hr.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!