Posljednja hrvatska vještica: Tvrdili su da se može pretvoriti u muhu, od lomače je spasila carica

Optužili su je da se pretvara u golemu muhu, da ljudima donosi bolest i da posjeduje nadnaravne moći. Mučili su je toliko puta da je naposljetku priznala ono što njezini progonitelji žele čuti, a zatim je osudili na smrt spaljivanjem. Ipak, priča Magde Logomer Herucine, žene iz Križevaca koju povijest pamti kao posljednju hrvatsku vješticu, završila je drukčije od sudbina mnogih nesretnica prije nje. Njezin slučaj stigao je čak do carskog dvora u Beču, gdje je neočekivano pronašla spas.

Magda Logomer rođena je 1706. godine u Podgajcu pokraj Križevaca, a 1727. udala se za Franju Heruca, po kojem je dobila nadimak Herucina. Bila je majka najmanje šestero djece, a među sumještanima poznata kao žena koja dobro poznaje ljekovito bilje. Od biljaka je pripremala meleme i napitke kojima je pomagala bolesnima. No u vrijeme kada su se bolesti, nesreće i neobjašnjive pojave često pripisivale čarolijama, takvo je znanje moglo biti opasno.

Ljekovito bilje

Kako otkrivaju u Gradskom muzeju Križevci, žene koje su poznavale ljekovito bilje često su bile sumnjičene za vještičarenje. Magda je, prema zapisima, bila i nagle naravi, što joj nije pomoglo kada su se susjedske razmirice pretvorile u ozbiljne optužbe.

Godine 1757. Magda se našla pred sudom. Među njezinim tužiteljima bila je Eva Oblačić, koja je tvrdila da su Magda i njezina kći Barbara poprimile oblik golemih muha i napadale je. Drugi su svjedoci bolesti i nesreće povezivali s Magdinim riječima ili postupcima. Ono što bismo danas nazvali slučajnošću ili susjedskim sukobom tada je moglo postati dokaz čaranja. O neobičnim optužbama detaljno piše povjesničar umjetnosti Zdenko Balog u stručnjom radu ''Magda Logomer Herucina'', objavljenom u časopisu Cris.

Nakon uhićenja Magda je podvrgnuta torturi. Mučitelji su joj stiskali prste posebnim spravama, tražili navodni đavolji znak na tijelu i koristili takozvanu španjolsku čizmu, spravu kojom su se pritiskale noge. Prema povijesnim istraživanjima, mučenju je bila podvrgnuta više od dvadeset puta, premda su tadašnji propisi dopuštali znatno manje ponavljanja torture.

Naposljetku je priznala da je vještica. Takvo priznanje, iznuđeno pod nepodnošljivim bolovima, bilo je dovoljno da joj sud odredi najstrašniju kaznu: smrt na lomači.

Poziv u Beč

No u međuvremenu su se promijenila pravila. Smrtne presude u postupcima za vještičarenje morale su dobiti odobrenje viših vlasti, pa Magdina sudbina nije ostala samo u rukama križevačkih sudaca. Za slučaj je doznala carica Marija Terezija, koja je naredila da se Magda dovede u Beč. Ondje ju je pregledao i ispitao carski liječnik Gerard van Swieten.

Proučavajući dokumentaciju i okolnosti priznanja, upozorio je na nevjerodostojnost optužbi i pretjeranu torturu. Njegovo mišljenje bilo je presudno.

Dana 23. studenoga 1758. Marija Terezija oslobodila je Magdu i naredila da se može vratiti u Križevce te da je nitko više ne smije progoniti zbog navodnog vještičarenja. Njezin slučaj postao je važna prekretnica u prestanku progona vještica u Hrvatskoj. Vlasti su dodatno ograničile mogućnost pokretanja takvih postupaka, čime je otvoren put njihovu konačnom nestanku.

O tome koliko je njezina sudbina bila neobična svjedoči i činjenica da je priča o Herucini našla mjesto u književnom svijetu Marije Jurić Zagorke, o čemu je pisao i Jutarnji list. Naime, upravo je Križevčanka Magda inspirirala Zagorku na pisanje jednog od njezinih najpoznatijih književnih djela, Gričke vještice.

Magda se vratila kući, no nije poznato kako je izgledao ostatak njezina života. Ostala je upamćena kao posljednja žena kojoj se u Hrvatskoj sudilo zbog vještičarenja – i kao podsjetnik na vrijeme u kojem je za smrtnu presudu ponekad bila dovoljna susjedova optužba, nečija bolest ili priča o golemoj muhi.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!