Lazo Radulović/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr
Lazo iz Daruvara spašava živote: ''Bio sam vatrogasac, a krv i plazmu sam darovao 300 puta''
''Iako je do otprilike devedesetih godina na svakoj bočici donirane krvi pisalo ime darivatelja, nikada nisam upoznao nekoga kome je moja krv pomogla ili spasila život. No, u konačnici, to i nije važno'', kaže Lazo
Koliko je života spasio u više od četiri posljednja desetljeća, Lazo Radulović (68) iz Daruvara ni sam ne zna. Sve da je bio i samo jedan, zavrijedio bi skidanje kape i duboki naklon. No, bilo ih je sigurno i više. Jer, junak naše priče za svoga života tuđe je spašavao na više frontova - kao vatrogasac u Javnog vatrogasnoj postrojbi Grada Zagreba te kao dobrovoljni darivatelj krvi.
U svojoj darivateljskoj knjižnici skupio je dosad nevjerojatnih 297 potvrda o darivanju, zbog čega je nedavno primio i priznanje Grada Daruvara. Plaketu za nesebično pomaganje drugima uručio mu je na svečanoj sjednici Gradskog vijeća daruvarski gradonačelnik Damir Lneniček.
A sve je počelo prije otprilike 47 godina, nakon što je ovaj rođeni Sirčan dobio posao vatrogasca u Zagrebu, gdje će i živjeti sve do mirovine i povratka u rodni kraj.
Donor plazme
- Krv sam počeo darivati kada sam imao otprilike 21 godinu, krenuo sam na akcije s kolegama s posla. Kao i većina darivatelja, u početku sam odlazio svaka tri mjeseca odnosno četiri puta godišnje, koliko je dozvoljeno muškarcima. Znali su me zvati i izvanredno s obzirom da imam krvnu grupu 0+ koju u kriznim situacijama može primiti svatko, bez obzira na to koja je krvna grupa - pojašnjava Lazo.
Već na tim prvim darivanjima liječnici su primijetili da Lazina krv obiluje trombocitima koji su posebno važni i korisni kod liječenja teških bolesti poput leukemije. Referentne vrijednosti za taj krvni element kod muške odrasle osobe iznose između 155 i 425, a Lazini nalazi uvijek su pokazivali vrlo visoku prisutnost trombocita, oko 400.
- Ubrzo su mi liječnici predložili da postanem donor plazme. Objasnili su mi kako je plazma dragocjena, pogotovo u liječenju teških bolesti, kod odraslih, a posebno kod djece. Odmah sam pristao - otkriva naš sugovornik.
Postupak izdvajanja plazme nešto je kompliciraniji i duže traje od klasičnog darivanja krvi. Tijekom sat vremena, koliko je potrebno provesti u zdravstvenoj ustanovi, kompletna krv darivatelja prolazi kroz poseban uređaj u kojem se izdvaja dragocjena plazma.
''Narkomanska'' ruka
- Iako je plazmu moguće izdvojiti i iz krvi koja se donira na klasičnim akcijama, da bi bilo dovoljno za jedan tretman, potrebna je krv više ljudi. Stoga je ovakav način, kada jedna osoba donira isključivo plazmu, puno praktičniji i jeftiniji - tumači Lazo.
Igla koja se koristi tijekom ovoga postupka šira je od klasične, a krv se vadi kroz venu na desnoj ruci pa Lazo u šali dodaje kako mu ta ruka izgleda kao narkomanska. No, ubodi i ožiljci na njoj nešto su na što može biti ponosan.
Za razliku od krvi, plazma se može donirati svakih mjesec dana, a za svako darivanje dobije se potvrda kao i na klasičnim akcijama. Jedno ne isključuje drugo pa je Lazo i uz darivanje plazme, stalno odlazio i na redovne akcije darivanja krvi. U tome se i krije tajna velikog broja potvrda u njegovoj darivateljskoj knjižici. Službeno ih je 297, no u stvarnosti ih je bilo i više.
- Kada dobivate novu knjižicu u koju se upisuju darivanja, zna se dogoditi da na početku upišu jedno darivanje manje. To se i meni dogodilo. Nisam točno brojio, no mislim da sam do sada krv i plazmu donirao i više od 300 puta - kaže Lazo.
Uzor drugima
Kaže kako je tijekom darivateljske karijere imao i nekoliko prekida.
- Nakon operacije koljena krv nisam smio darivati dvije godine, nakon vađenja zuba moraju proći tri mjeseca. No, svejedno se skupilo dosta darivanja - kaže
O svojem dobročinstvu ovaj Daruvarčanin govori skromno, kao da sve to nije velika stvar.
- Znam da to svi kažu i već zvuči malo otrcano, ali vodim se mišlju kako sam sretan što ja mogu pomoći stotinama drugih nego da je meni potrebna pomoć jednoga. Drago mi je što mogu pomoći drugima. Iako je do otprilike devedesetih godina na svakoj bočici donirane krvi pisalo ime darivatelja, nikada nisam upoznao nekoga kome je moja krv pomogla ili spasila život. No, u konačnici, to i nije važno - kaže.
Drago mu je, dodaje, što je i neke svoje mlađe kolege vatrogasce potaknuo da postanu darivatelji krvi.
- Bilo je tu svakakvih situacija, čak i poprilično smiješnih. Jedan mlađi kolega je, primjerice, odlično podnio sam postupak darivanja krvi, no kad smo nakon toga došli u kafić, srušio se pod stol. No, mnogi su postali stalni darivatelji - otkriva Lazo.
Osim na akcijama darivanja krvi, svi su oni živote spašavali i na svom svakodnevnom poslu koji je vrlo plemenit, ali često i vrlo stresan. Neke intervencije, priznaje Lazo, svi bi oni najradije zaboravili, no nažalost, pratit će ih vjerojatno cijeli život.
Stresne situacije
- Bilo je svega. Nikada neću zaboraviti situaciju kada je maleno dijete zaglavilo ruku u starom liftu u stambenoj zgradi. Srećom, majka je na vrijeme zaustavila lift i spriječila veću tragediju, no dijete je na žalost ostalo bez ruke. Bilo je to vrlo potresno, jedan kolega je od šoka izgubio svijest - prisjeća se Lazo.
Svjedočio je i velikim požarima, poplavama, teškim prometnim i drugim nesrećama.
- Kolege i ja smo često bili uz ljude u njihovim najtežim situacijama. Znalo se dogoditi da nam ljudi koji su u teško stradali, izgubili ruku ili nogu kažu ''Ubijte me, molim vas'' jer im je šokantna pomisao na život koji ih čeka nakon takve nesreće. Sve to ostavilo je traga i na nama. No, čovjek se s vremenom nauči nositi s tim. Iako je bilo vrlo teških situacija, nikada nisam tražio psihološku pomoć - kaže Lazo.
Nakon stresnog posla, mir je ponovno pronašao u rodnom kraju. Mirovinu je odlučio provesti u Daruvaru.
Povratak korijenima
- Inače sam iz sela Bijela na području općine Sirač. I danas ondje imam obiteljsko imanje. Doduše, odlučio sam da prodati jer je selo opustjelo. Ondje živi svega nekoliko ljudi, a meni ipak više godi društvo. Zato sam za život odabrao Daruvar u kojem je zaista lijepo. Puno je mirnije nego u Zagrebu, nema stresa, priroda je prekrasna i ovdje imam sve što mi je potrebno - kaže Lazo.
U Daruvaru je pronašao i novu ljubav, suprugu Ludmilu. Kaže kao živi mirno i nastoji uživati u svakom trenutku, ne gledajući često na sat. Baš umirovljenički.
- Odem na kavu, u šetnju, do Antunove kupke po vodu za kuhanje… Polako, nikamo mi se ne žuri, pogotovo zimi – smije se Antun.
Ali, čak ni zimi ne propušta redovne akcije darivanja krvi. Činit će to, kaže, sve dok bude mogao.
- Preporučio bih svima da postanu dobrovoljni darivatelji. Ako ništa drugo, svaki put kad darujete krv, kontrolirate i vlastito zdravlje. Drugim riječima, pomažete i sebi i drugima. A ako budete ustrajni, možda dobijete i priliku da upoznate predsjednika. Eto, ja sam kao jubilarni darivatelj bio na prijemu kod dvojice predsjednika, Stipe Mesića i Ive Josipovića. Uskoro ću i službeno imati 300 darivanja pa možda još koju put odem na Pantovčak - kaže Lazo kroz smijeh, gotovo u šali. Kad govori o svojim zaslugama, ovaj čovjek ne koristi velike riječi, i čini se kako baš zbog toga njegova velika djela bivaju još veća. Jer baš su takvi istinski heroji, skromni i samozatajni, iako je trag koji ostave u mnogim životima nemoguće izbrisati.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!