SAMOUKI GLAZBENIK Željko (70) iz Daruvara svira šest instrumenata: "Imam još jednu želju - trg, gitara i kofer"

DARUVAR - Svira šest glazbenih instrumenata, a glazbene škole vidio nije. Sve ih je sam savladao, a posljednjih 10 godina glavni je bubnjar Gradskog puhačkog orkestra Daruvar. Njegovo ime je Željko Paić i rođeni je Daruvarčanin. Iz svojega grada nikada nije otišao, a nije da nije imao prilika za to u punih sedam desetljeća života.

Svoju životnu priču ispričao je za svoje sugrađane, a tko zna, možda nekome bude inspiracija. Jer Željko cijeloga života zapravo slijedi svoje snove. Čini to i danas pa nam tako otkriva koje želje ima i što bi još volio ostvariti.

Prisjetio se tako naš, izrazito vitalan i mladolik, sugovornik srednjoškolskih dana i elektrotehničke škole koju je pohađao.

Željko Paić glavni je bubnjar u Gradskom puhačkom orkestru Daruvar/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

- Imao sam društvo koje sluša glazbu. Uvijek smo za vikend kod nekoga slušali ploče, a onda smo malo po malo, počeli svirati. Nismo imali instrumente. Oni su u to vrijeme bili jako skupi, pa smo ih posuđivali i krpali se kako smo znali. To su bile 70-e godine prošloga stoljeća kada se najviše slušao rock. Beatlesi su bili neki temelj i opća kultura u to vrijeme, temelj svakog orkestra. A obožavali smo i filmsku glazbu, prisjeća se Paić tinejdžerskih dana i prvih ozbiljnijih susreta s glazbom.

Snovi o Hyde parku

- Svatko je od nas radio nešto, samo da skupi neke novce, pinku, za instrument. Bili su to teški fizički poslovi, pomagalo se zidarima, radili smo kao sezonci u pivovari, nismo htjeli biti roditeljima na teretu. I ja sam htio imati svoje novce, za društvo, kavu, instrumente. I tako je krenulo lagano sve. Uglavnom smo se skupljali i svirali kod nekoga u garaži, jednom čak i na tavanu pa nam je mama od tog prijatelja neprestano isključivala struju, prisjeća se jedne od mnogobrojnih anegdota naš sugovornik i dodaje kako su maštali o tome da bi mogli otići jednom kada zarade nekakve novce u Englesku, u Hyde Park, na neki koncert. I usput pogledati nogometnu utakmicu Liverpoola.

Željko Paić/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

- Skidali smo stvari od bendova. To su bile kvalitetne i ozbiljne stvari, makar znam da sam možda sada i malo subjektivan. No, danas se stvarno svašta sluša. Neke stvari ja ne mogu uopće slušati. Recimo, mene je privlačila puno i usta harmonika. Znači Neil Young, Bob Dylan itd. To je još uvijek na mom repertoaru. No, da se vratim. Nakon škole zaposlio sa se u Dalitu na održavanju, a kasnije sam imao priliku otići raditi u školu. Šest godina sam radio s djecom, predavao sam glazbenu i tehničku kulturu. U Glazbenoj školi u Bjelovaru sam položio i izvanredno gitaru, prisjeća se Željko Paić i dodaje kako na tom postignuću najviše valja zahvaliti bivšoj ravnateljici bjelovarske Glazbene škole Vidi Novoselec.

- Imao sam potrebne papire da mogu raditi u školi, ali ne i Glazbenu akademiju zbog čega nisam mogao nastaviti raditi u školi kada se kasnije pojavio stručan kadar.  Ali dobro, ja sam nastavio dalje svoj glazbeni put. K'o bi se sada sjetio koliko sam sve bendova prošao, ali sviralo se sve. Od narodnjaka pa sve ostalo.

Foto: Privatni album

Morali smo tako da bismo zaradili za kruh, prisjeća se Paić koji je nakon te kratke epizode pronašao drugi bend s kojim je svirao naredne četiri godine.

Savladao šest instrumenata

- Išli smo po dobrim hotelima, svirali malo i izvan zemlje i bilo je to baš dobro vrijeme. Bio sam bubnjar. Kao dijete sam gajio nadu da odem u Zagreb i učim svirati udaraljke, no bilo nas je petero u obitelji, nije bilo novca za takve snove. Tata je jedini radio, mama je bila slikarica, a valjalo je školovati sestru, mene i mog brata blizanca, prisjeća se Paić, koji je osim bubnjeva, sam naučio svirati berdu i bugariju, tamburicu, gitaru i usnu harmoniku.

Rekli smo mu da zvuči vrlo nevjerojatno da čovjek sam nauči svirati tolike instrumente.

- Bio je tu Hotel Zagreb, a mi smo poslije kina ili plesa otišli dolje u taj stari hotel i gledali što tko svira. Škicali bismo, ja sam promatrao što radi bubnjar i malo po malo smo ih kopirali, skidali, trudili se… Jer kada savladaš jedan instrument, recimo gitaru, tu si stvorio nekakvu logiku sviranja i po toj logici ideš na drugi instrumenti, kaže naš sugovornik i priznaje nam da mu je gitara instrument broj jedan, najomiljeniji i danas.

Foto: Privatni album

Željko Paić/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

- Gitaru je najlakše staviti pod ruku i otići gdje god poželiš. I dan danas volim odsvirati nešto za svoj gušt, kaže nam.

U godinama koje su uslijedile bilo je naporno, kaže nam. Glazba je uzimala sve slobodno vrijeme, a nekako je utjecala i na privatan život jer se za ništa nije imalo vremena.

- Za mene je glazba dio ličnosti. A djevojke su ponekada očekivale da se moram odreći tog dijela sebe. Zato sam ostao sam i prepustio se glazbi. Stvarno mislim da danas imam velio iskustvo iza sebe. Kada se smirila malo situacija s bendovima, razmišljao sam o tome kako bih volio svirati u Big bendu, a to mi se jednom prilikom i ostvarilo. Svirao sam s Bjelovarčanima. Iako mi note nisu strane, trebalo mi je vremena da to sve složim, to je sve vrlo brzo i odgovorno, prisjeća se Paić i prebacuje na to kako je završio u Gradskom puhačkom orkestru Daruvar.

Prijateljstvo s prof. Rajkovićem

- Došao sam na audiciju i razmišljao što da odsviram. Odlučio sam se na New York od Franka Sinatre i nisam pogriješio. Profesor Danijel Rajković se oduševio, primio me odmah, a kroz vrijeme smo postali i prijatelji i išli zajedno na neke koncerte, kaže Paić.

U razgovoru nam se pridružio i prof. Rajković i samo kratko potvrdio Paićeve riječi.

- On je desna ruka dirigenta, nasmijao se profesor i dodao kako je Paić svestran glazbenik.

- Znao sam ga kao gitaristu. Onda mi je netko slučajno rekao da svira i bubnjeve. I eto ga s nama 10 godina već, kaže prof. Rajković.

Profesor Danijel Rajković i Željko Paić/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

Paić nastavlja svoju impresivnu glazbenu priču i dodaje kako je jednu godinu išao na rock akademiju. Iako mu je žao što nije završio Glazbenu akademiju, zadovoljan je jer je glazba unatoč tome uvijek ostala dio njegovog identiteta.

Otkriva nam i koju želju još ima i volio bi ju ostvariti.

- Volio bi svirati gitaru na trgu s koferom. U Daruvaru, na moru, bilo gdje. Znam da moram imati opremu kako bih si mogao pustiti matricu. A neki prijatelji mi kažu da već predugo pričam o tome, a nikako da krenem u realizaciju. Fali mi još netko. Da sviram i pjevam sam, to bi mi bilo prenaporno. Da imam društvo, bio bih potpuniji, priznaje Paić kojemu je sviranje s koferom trenutno najveća želja.

Daruvarčani ga, osim kao dio gradskih puhača, mogu vidjeti i kako svira usnu harmoniku na ponekom kulturnom događanju.

Trg, kofer i gitara

Zanimalo nas je u kojoj glazbi danas najviše uživa, što baš voli slušati i svirati.

- Jazz, swing, bossa nova što u prijevodu znači novi val ili nova fora, a zapravo je mješavina brazilske sambe i cool jazza. To su neke standardne stvari koje volim, a jako mi je zanimljiva kubanska glazba. Tu ima puno udaraljki, ritmova sambe, salse itd. Tu ja uživam, otkriva nam Paić koji rado dođe u Bjelovar i posluša izvođače na Tjednu udaraljkaša.

- Volio bih da u Daruvaru postoji sekcija udaraljkaša i da osim bubnjara postoje još barem neki instrumenti koji bi se mogli svirati, ističe naš sugovornik koji nam na kraju priznaje da klasiku nije lako svirati.

Željko Paić/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

- Teško je. Moram reći da je potrebno puno vježbanja i truda i ako netko kratko vrijeme ne vježbate, prstima opet treba puno da se naviknu. No, ako to voliš i ako je glazba dio tvog života kao što je kod mene slučaj, onda sve to nekako dođe prirodno, zaključio je naš sugovornik i na kraju dodao kako će se potruditi da na naš idući susret ponese gitaru i odsvira nam nešto uživo. Mi smo mu, pak, rekli, da očekujemo da naš sljedeći susret bude na nekom trgu kada će svirati gitaru uz svoj kofer i na taj način ostvariti si i taj san. 

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!