ARHEOLOŠKO ČUDO
Tajne ''pakračke Troje'': Svaki dan iskrsne nešto novo, a ispod Gradske uprave možda se krije ''sveti gral''
Foto: Privatni album
PRIČA OBITELJI PEJŠA
Dok su drugi odlazili, oni su ostali i u Badljevini podigli plantažu: ''Prve nasade smo ručno okopavali''
Marinelina i Tomislavova starija kći Vanesa ima 18, a mlađa Veronika 12 godina. Početkom iduće godine, na opću radost svih članova obitelji Pejša, na svijet pak treba stići još jedna prinova
POVRATAK KORIJENIMA
Obitelj Bernat Zagreb zamijenila Pakranima: ''Evo što smo odlučili napraviti na Papuku..."
POBIJEDILA BOLEST
Petra iz Čazme proslavila prvi drugi rođendan s novim srcem: ''Život mi je sjajan, čak sam i potrčala''
ŽENA OD AKCIJE
Sanja iz Sirača izgradila uspješan biznis: "Kad se nešto dogodi, moj broj je prvi koji ćete zvati!"
Supružnici Tomislav i Marinela Pejša, rođeni osamdesetih godina prošlog stoljeća, pripadaju generaciji koja će, među ostalim, ostati upamćena po velikom iseljeničkom valu. Još prije dvadesetak godina, a pogotovo kasnije, nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, mnogi su mladi ljudi odlučili sreću potražiti u inozemstvu. Iako su se na takav čin odlučili i mnogi njihovi poznanici i vršnjaci, za Tomislava i Marinelu, pričaju nam, odlazak nikada nije bio opcija.
- I supruga i ja smo rodom iz Badljevine kod Pakraca. Ondje smo odrasli i počeli podizati vlastitu obitelj. Ja sam nakon završene srednje škole za vozača neko vrijeme vozio kamion, imao sam priliku ići van, no nisam to želio. Baš kao ni moja supruga. Jednostavno, nismo željeli napuštati svoj dom – priča nam Tomislav.
Umjesto toga, dodaje, zaposlili su se u rodnom kraju, u lokalnim poduzećima, a uz redovne poslove prije desetak godina odlučili su otvoriti i OPG.
Naslijeđena zemlja
- Naslijedili smo zemlju te smo na njoj odlučili posaditi lješnjake. Krenuli smo u tu avanturu 2017. godine, najprije na manjoj površini, a poslije smo pomalo kupovali još zemlje i širili nasade – nastavlja Tomislav.
Danas obitelj Pejša ima više od četiri i pol hektara lješnjaka, odnosno više od 2500 stabala. Najstariji nasadi ušli su u devetu godinu, što znači da tek sada postupno dolaze u ozbiljniji rod. Odluka da se okušaju upravo u proizvodnji lješnjaka rodila se iz razgovora s prijateljem i jednostavne želje da zemlju koju je Tomislav naslijedio ne ostave neobrađenu.
- Razgovarali smo o tome što bismo mogli posaditi. Imao sam zemlju i rekao sam da vrijedi pokušati s lješnjacima. Poslije smo svake godine pomalo dodavali nasade. Dio zemlje sam naslijedio, dio kupio, a sadnice smo najvećim dijelom sami financirali – kaže.
Za razliku od nekih proizvođača koji su u nasade ulazili u vrijeme izdašnijih državnih potpora, obitelj Pejš taj val nije zahvatio. Zbog toga su gospodarstvo gradili polako, odvajanjem od plaća i reinvestiranjem svakog dostupnog eura. U početku su, priznaje Tomislav, kao i mnogi drugi, tek postupno shvaćali koliko je lješnjak zapravo zahtjevna kultura.
- Nasad lješnjaka ne donosi brzu zaradu. Prve četiri ili pet godina potrebno je neprestano ulagati u sadnice, obradu tla, zaštitu, rezidbu i strojeve, dok ozbiljnijeg uroda gotovo da nema. Mi smo svaki nasad tri godine redovito okopavali. Dok nisam kupio međurednu frezu, supruga, kćeri i ja išli smo s motikama oko svake sadnice – prisjeća se Tomislav.
Ekološki uzgoj
Kupnja međuredne freze iz Italije znatno im je olakšala održavanje nasada. Omogućila je obradu tla između redova i smanjila količinu ručnog rada, no posao ni danas nije lagan.
Lješnjake uzgajaju prema načelima ekološke proizvodnje, zbog čega ne mogu posegnuti za svim sredstvima koja su dostupna u konvencionalnom uzgoju. Korov, mladice koje izbijaju iz korijena, bolesti i štetnici zato zahtijevaju mnogo više ručnog rada. Posebno je zahtjevna rezidba, koja traje tjednima.
- Najviše nam vremena uzima uklanjanje izboja. Supruga tu odradi golem dio posla. Ona ide prva i ručno reže mladice, a ja nakon nje oblikujem grmove. Nasade smo formirali u obliku grma jer tako možemo nakon određenog broja godina stariju granu zamijeniti novim izbojem i postupno obnavljati biljku – objašnjava naš sugovornik.
Lješnjaci su na ovom imanju u Badljevini od prvoga dana obiteljski posao. Tomislav ističe da bez supruge Marinele, kćeri Vanese i Veronike, rodbine i prijatelja ne bi uspio razviti gospodarstvo do današnje razine. Posebno je mnogo ljudi potrebno u vrijeme berbe. Tada se posao pretvara u veliko okupljanje obitelji, kumova i prijatelja, u kojem svatko preuzima dio obveza, od skupljanja plodova do prijevoza i čišćenja.
- Prijatelji i rodbina pomagali su mi još kod same sadnje, a pomažu i danas, osobito u berbi i oko održavanja strojeva. Svi su blizu i uvijek se netko odazove. Na tome sam im stvarno zahvalan – govori Tomislav.
Pomoć obitelji
Starija kći Vanesa ima 18, a Veronika 12 godina. Obje su, kaže njihov otac, već naučile gotovo sve osnovne poslove u nasadima. Okopavale su sadnice, skupljale lješnjake, pomagale nakon rezidbe, a danas se sve češće nalaze i za upravljačem traktora. Tomislav bi volio da jednoga dana netko od djece nastavi posao u koji je obitelj uložila toliko truda, vremena i novca. Ipak, ne želi im nametati odluku.
- Starija kći ima svoje planove, školovala se za frizerku i to želi raditi, dok mi se čini da bi mlađa možda bila zainteresiranija da nastavi gospodarstvo. Volio bih da netko nastavi jer nije bilo lako sve ovo podići, pogotovo uz naše redovne poslove i ekološku proizvodnju. Ali vidjet ćemo što će same željeti – kaže.
Obitelj će se uskoro i povećati. Tomislav i Marinela, koji ove godine obilježavaju 20 godina braka, očekuju prinovu početkom sljedeće godine.
- Čekamo bebu i svi se veselimo. Još ne znamo hoće li biti dječak ili djevojčica, a nama je najvažnije da dijete bude živo i zdravo. Imamo dvije divne kćeri, pa što god Bog da, bit ćemo sretni – govori Tomislav.
Pejše trenutačno najveći dio uroda prodaju na kućnom pragu. Kupci za njih najčešće doznaju preko društvenih mreža i preporuka, a dio se vraća iz godine u godinu. Tomislav se učlanio i u slavonsku zadrugu ''Naš lješnjak'', preko koje u slučaju većih količina može plasirati plod u ljusci. Takva sigurnosna mreža važna je jer će se povećanjem starosti nasada povećavati i količina uroda.
Nabava mehanizacije
Ipak, put od stabla do vrećice očišćenih jezgri mnogo je dulji nego što se na prvi pogled čini. Nakon berbe lješnjak treba osušiti, očistiti, razbiti ljusku, razvrstati jezgre te odstraniti prazne, oštećene i nekvalitetne plodove. Dio potrebne opreme već imaju, no proizvodnju žele dodatno modernizirati.
- Imamo stroj za krckanje, ali nedostaje nam još opreme za sortiranje. Volio bih nabaviti stroj koji bi odvajaо loše plodove, možda i optički sorter. Tada ne bismo morali toliko toga ručno prebirati – kaže Tomislav.
U budućnosti razmišlja i o preradi, prvenstveno prženju i čokoladiranju lješnjaka. Upravo gotovi proizvodi donose veću dodanu vrijednost i omogućuju gospodarstvu da ne ovisi isključivo o prodaji sirovog ploda. Za dio mehanizacije Pejše su koristili sredstva iz europskih fondova. Jedan projekt im je prošao te su uz njegovu pomoć nabavili strojeve, dok za novu opremu ponovno čekaju rezultate prijave.
- Europski fondovi mogu puno pomoći, osobito malom gospodarstvu poput našega. Ne možeš sve kupiti odjednom. Nešto financiramo sami, za nešto se prijavimo na natječaj, pa korak po korak. Kada jedan stroj uštedi nekoliko tjedana ručnog rada, to je za nas velika stvar. Bilo bi super kad bi se takva ulaganja poticala i na lokanoj razini - objašnjava.
Osim suše i vremenskih nepogoda, posljednjih godina sve veći problem predstavljaju i štetnici, najviše smrdljivi martini, male štetočine koje napadaju sve više voćarskih kultura. Kad je riječ o lješnjaku, smrdljivi martin napada plod dok je još mekan, siše biljne sokove i ostavlja jezgru tamnom, gorkom i neupotrebljivom za prodaju. Takvi plodovi moraju se odstraniti tijekom sortiranja.
Klimatske promjene
U ekološkom uzgoju zaštita je dodatno otežana jer je izbor dopuštenih sredstava ograničen. Proizvođač zato mora pomno pratiti stanje u nasadu i reagirati pravodobno, često rano ujutro ili predvečer, kada temperature nisu previsoke.
- Nekada prije posla moram obaviti zaštitu, a nekada navečer, nakon što se vratim kući. Nema tu baš puno biranja. Posao moraš obaviti onda kada je pravo vrijeme – kaže Tomislav.
Uz lješnjake, Pejše su odlučili iskušati još jednu, za pakrački kraj znatno neuobičajeniju kulturu. Riječ je o bademu. Tomislav je prije pet godina u jedan red nasada posadio oko 80 stabala. Na tu se odluku odvažio nakon što je čuo za uspješne pokušaje uzgoja badema u sjevernijim dijelovima Hrvatske.
- Klima se mijenja pa sam pomislio da vrijedi pokušati. Prvi plodovi već su se pojavili, zasad smo zadovoljni razvojem stabala. O eventualnom proširenju nasada odlučit ćemo nakon što vidimo kako će bademi podnijeti nekoliko sezona i kakva će biti kvaliteta uroda. Ako se pokažu dobrima, možda ih bude i više – otkriva Tomislav, dodajući kako ima još neke ideje vezane u podizanje novih kultura, no detalje još ne želi otkrivati.
Kako se poljoprivredom bave uz redovne poslove, Tomislav i Marinela priznaju kako im nije uvijek lako, pogotovo u sezoni radova na polju. No, vole ono što rade i to ih drži.
Obitelj i vjera
- Zna biti naporno. Šest dana u tjednu radimo, što na poslu, što kod kuće. Nedjelju nastojimo ostaviti za odmor, odlazak u crkvu i obitelj. To nam je jako važno – govori Tomislav.
Upravo su vjera, obitelj i privrženost rodnom kraju, kaže, temelji na kojima su gradili sve što danas imaju. Tomislav kaže kako se nikada nije pokajao što nije otišao u inozemstvo, čak ni u godinama kada su plaće bile male, a prilike rijetke.
- Uvijek me nešto vuklo kući. Odmalena sam bio na traktoru i uz zemlju. Nisam imao želju otići van. Uz puno rada, podršku obitelji i Božju pomoć uspjeli smo podići ovo što danas imamo – kaže.
Tomislav i Marinela ne govore o svom gospodarstvu kao o gotovoj priči te žele i dalje razvijati i unaprjeđivati svoje gospodarstvo. I pritom, kao ni do sada, ne planiraju čekati savršene uvjete i velike potpore. Počeli su sa zemljom koju su imali, sadnicama koje su sami mogli platiti i rukama članova obitelji i prijatelja. Godinu po godinu, red po red, nasad po nasad, izgradili su posao koji ih je još snažnije vezao uz voljenu Badljevinu. I kad ih pitate bi li, da imaju priliku, nešto napravili drugačije, u glas odgovaraju – ne. Jer, za njih dom nije mjesto iz kojeg se odlazi u potrazi za boljim životom, nego mjesto na kojem se bolji život strpljivo gradi.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
ni vrućina ih nije spriječila
Alen Ontl slavio na ribolovnom kupu u Uljaniku: „Sa 105 kg ulova napokon sam pobijedio najvećeg rivala…“
POSEBNA NJUŠKICA
Gareščan Zoran oprostio se od svoje Rain, prvog vatrogasnog potražnog psa u Hrvatskoj: ''Bila si moja sjena i moj ponos''
ŽENA ZMAJ
Anja iz Velikog Trojstva najuzornija je seoska žena BBŽ-a: ''Uzgajam konje, obrađujem zemlju i dočekujem turiste''
KAMP IZ SNOVA
Mladi vatrogasci iz Daruvara osvojili Fažanu i nagrade: U kampu i djeca iz drugih dijelova BBŽ-a
×
![]()