Foto: Psiholistik, Feepik

Foto: Psiholistik, Feepik

SAVJET STRUČNJAKA

VIKEND TERAPIJA Dr. Jekyll i g. Hyde u svakodnevnom životu: postoji li naša druga strana?

"Jedan dio rado pokazujemo na van, kontroliran je i društveno prihvaćen, dok onaj drugi skrivamo ili sami teško prihvaćamo da ga imamo", kaže Ivana Marin i savjetuje kakav bi trebao biti zdrav odnos...

MojPortal.hr subotom objavljuje tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.

Svima je dobro poznata priča o dr. Jekyllu i gospodinu Hydeu koja se referira na unutarnji sukob dva dijela naše osobnosti: dio koji rado pokazujemo na van, kontroliran i društveno prihvaćen i onaj potisnuti, koji skrivamo ili sami teško prihvaćamo da ga imamo. U kontekstu priče od dr.Jekyllu kao poželjnoj komponenti osobnosti te g. Hydeu kao njegovom  alteregu koji oslobađa  potisnute neželjene impulse, pozabavit ćemo se temom dosljednosti vlastitog ponašanja u različitim životnim situacijama.  

Kada je drugi bitniji od vlastitih potreba

Logično je da će se ljudi nastojati pokazati u društvenim situacijama bolji nego što to zapravo jesu. Klasični primjer za objašnjenje navedenih fragmenata osobnosti jesu osobe koje popularno zovemo  people pleaserima.  To su ljudi koji iz straha da ne budu odbačeni ili neprihvaćeni zanemaruju svoje potrebe i prilagođavaju se drugima. Takva osoba će izbjegavati konflikte, neće moći reći ''ne'' drugima, nastojat će biti ugodna i neće komunicirati svoje potrebe. No, kroz vrijeme ona će osjećati frustraciju i potisnutu ljutnju  koja će se možda aktivirati u obliku pasivne agresije ili ogorčenosti. Na van će, pak i dalje djelovati kao da ju ništa od navedenog ne muči, pokušavajući od same sebe sakriti taj neugodni dio. Jer kako sebi objasniti da smo na van sretni zbog kolege koji je dobio promaknuće, a u sebi kuhamo od ljubomore što to nismo bili mi? I baš zato će se na božićnom domjenku u firmi, pod utjecajem toplog punča pojaviti g. Hyde i reći kolegi nešto zajedljivo. Time će zapravo aktivirati sve one potisnute emocije koje smo skrivali sami od sebe svo to vrijeme.

Krije li se u svakome od nas jedan g. Hyde?

Odgovor na ovo pitanje svakako je potvrdan iz razloga što su ljudi kompleksna bića skupa sa svojim emocijama, neprepoznatim potrebama, prošlim iskustvima i vjerovanjima o sebi. Kad tome dodamo nedovoljno učinkovite načine emocionalne samoregulacije,  smanjenu sposobnost komuniciranja vlastitih potreba i pritisak da se svidimo drugima, velika je vjerojatnost da u svakome od nas čuči jedan g. Hyde. Nije cilj da ga pobijedimo već da ga pokušamo integrirati skupa s dr. Jekyllom u jednu osobnost. To bi značilo da priznamo da možemo biti ljubomorni na kolegu koji je dobio promaknuće, ali da sebe i dalje smatramo dobrom osobom. Da možemo drugima reći ''ne'', a da se ne osjećamo sebičnima. Priznavanje neugodnih emocija može biti bolno jer se time ''skida flaster'' s mjesta koje je dugo bilo skriveno. Svaka emocija nosi sa sobom tjelesnu senzaciju pa tako tuga sjeda na pluća, tjeskoba štipa oko srca, a sram se skuplja u želudcu. Stoga je potreban kapacitet da bi se ta emocija podnijela, a da u isto vrijeme osoba nema lošije mišljenje o sebi. Idući korak kreće ka samoprihvaćanju sebe da u isto vrijeme smijemo doživljavati neugodne emocije i ostati svjesni svojih dobrih strana. Tu će veliku ulogu igrati suosjećanje prema g. Hydeu koji je nastao jer smo svoje potrebe ignorirali i htjeli se svidjeti drugima više  nego samima sebi.

Dati obojici da sjednu jedan pokraj drugog umjesto da si okrenu leđa znači raditi na svojoj autentičnosti i prihvaćanju sebe sa ugodnim i manje ugodnim osobinama. Naposljetku, to je dobar put ka kvalitetnijem odnosu s drugima i svrsihodnijem  životu.

Magistra psihologije Ivana Marin/Foto: FOTOimago

Magistra psihologije Ivana Marin/Foto: FOTOimago

---------

Ivana Marin rođena je u Pakracu. Nakon srednjoškolskog gimnazijskog obrazovanja, upisuje Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Poslije diplome, nije bilo druge opcije nego vratiti se nazad u voljeni Pakrac i započeti karijerni put.

Zadnjih deset godina u psihološkoj struci vodilo ju je u različita područja interesa od palijativne skrbi, nastavničke djelatnosti do rada s veteranskom populacijom i članovima njihovih obitelji. Krajnji interes koji se pojavio zadnjih par godina bio je rad s traumom.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!