VIKEND TERAPIJA Nismo uvijek gladni: što se krije iza emocionalnog jedenja?

MojPortal.hr subotom objavljuje tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.

------------------------------------------------------------

Kraj je radnog dana punog stresa nakon kojeg napokon možete odahnuti. Brige se i dalje roje negdje u glavi, obaveze se slažu poput špila karata i teško je opustiti se i zaboraviti na njih.

Dok tako misli rominjaju, dolazite do frižidera, uzimate nešto slatko, grabite vrećicu čipsa i sjedate pred TV. Ruka sama poseže za hranom, osjećate olakšanje i zaborav i čini vam se da je sve opet u redu. Nakon nekog vremena, ruka izlazi prazna iz vrećice, čipsa više nema, omot od slatkog je prazan. Vraća se osjećaj težine, njega prati krivnja zbog pojedene hrane i misao ''Pa jel mi ovo baš sad trebalo?'' Situacija koju smo svi barem jednom iskusili danas se karakterizira kao emocionalno jedenje. Što se krije iza njega i kako se othrvati grižnji savjesti, otkrivamo u nastavku.

Što je emocionalno jedenje?

Emocionalno jedenje se odnosi na fenomen kod kojeg se zbog pojave negativnih emocija javlja povećana motivacija za konzumacijom hrane u cilju smanjivanja emocionalne nelagode. Umjesto fizičke gladi koja bi pokrenula potrebu za hranjenjem, kod emocionalnog jedenja su glavni okidači različita emocionalna stanja. Ona nužno ne moraju biti samo velike emocije, jer ponekad jedemo iz dosade ili iz potrebe da pobjegnemo od situacije u kojoj ćemo ostati sami sa sobom. Hrana je dobar ''ometač'' nelagode i može biti konzumirana u ogromnim količinama. Osoba može osjetiti ogromnu žudnju za određenom vrstom hrane, koju često čini junk ili teška, masna hrana koja nudi kratkotrajnu utjehu. Uvijek je praćeno osjećajem nezadovoljstva prema sebi te zaista može rezultirati u nekoliko kilograma viška ukoliko je učestalo. Zašto hranu koristimo kao sredstvo umirenja? Postoji nekoliko razloga za to.

Foto: Freepik

Ukoliko smo pod stresom, hrana koja nam inače pruža ugodu će stvoriti kratkotrajno emocionalno olakšanje. Kroz vrijeme će se stvoriti uvjetovana reakcija, gdje ćemo automatski već početi posezati za omiljenom hranom u trenucima odmaka od nelagode. Nadalje, možda smo kroz život naviknuti povezivati hranu s emocionalnom sigurnošću kroz konzumaciju slatkog kad smo tužni ili kroz bogate obroke kao nagradu za neki trud. Isto tako možemo putem hrane ispunjavati potrebe poput zadržavanja osjećaja kontrole, bliskosti ili smanjivanja osjećaja usamljenosti.

Kako se othrvati grižnji savjesti?

Emocionalno jedenje uvijek završava na isti način. Kako je već spomenuto, radi se o začaranom krugu automatskog jedenja koje količinski može biti jako puno te osjećaja grižnje savjesti i ljutnje na samog sebe zbog istog. Dio ljudi to rješava tako da pokušavaju iskontrolirati količinu hrane ili si pak zabranjuju konzumaciju što dovodi do kontraefekta.

Svaki pokušaj da se discipliniramo, određujemo si do kad smijemo pojesti zadnji obrok ili izbacujemo određene namirnice jer se od njih debljamo (a zapravo se ne debljamo od same namirnice koliko od njene količine), završit će sa stvaranjem još većeg unutarnjeg pritiska. U nekom trenutku ćemo tom pritisku popustiti i salva neugodnih emocija prema samom sebi će kasnije biti još veća. Dakle, puno je učinkovitije razvijati zdraviji odnos s hranom tako da osvijestimo koje su naše potrebe.

AI ilustracija

Da li je nekad u redu pojesti red čokolade nakon napornog dana? Red čokolade nije cijela tabla. Promišljanjem na način da sebi pružimo suosjećanje i prostor za razmišljanje o hrani koja nam se jede, ali i emocijama koje su nam taj dan bile teške, smanjit će vjerojatnost pojave emocionalnog prejedanja. Možemo isto tako osvijestiti da smo taj dan preskočili neki obrok, nismo pili dovoljno vode ili se nismo naspavali, a ''traži nas'' slatko da preživimo dan do kraja. Dobra je strategija naći još neki način umirenja živčanog sustava osim hrane. Uzeti koji gutljaj hladne vode, otuširati se, duboko udahnuti nekoliko puta ili se dobro rastegnuti može biti učinkovit način za odvlačenje pažnje od hrane i prekid automatskog posezanja za šušketavim vrećicama.

Emocionalno jedenje nije znak slabog karaktera

Najbitnije je razumjeti da emocionalno jedenje nije znak slabog karaktera. Većina ljudi se nakon te situacije osjećaju kao da su podbacili, javlja se razočarenje u sebe i misao da opet nisu uspjeli izdržati. Razvijanjem suosjećanja prema sebi bolje ćemo razumjeti razloge zašto posežemo za hranom. ''Bio mi je težak dan na poslu i mogu shvatiti zašto mi je trebao ovaj obrok.'' Svjesno uživanje u obroku i davanje sebi dopuštenja da se ne kažnjavamo zbog toga će dovesti i do veće svjesnosti o emocijama koje su u podlozi i motivirati na traženje alternativnih rješenja za svladavanje stresa.

-----------------

Ivana Marin rođena je u Pakracu. Nakon srednjoškolskog gimnazijskog obrazovanja, upisuje Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Poslije diplome, nije bilo druge opcije nego vratiti se nazad u voljeni Pakrac i započeti karijerni put. Zadnjih deset godina u psihološkoj struci vodilo ju je u različita područja interesa od palijativne skrbi, nastavničke djelatnosti do rada s veteranskom populacijom i članovima njihovih obitelji. Krajnji interes koji se pojavio zadnjih par godina bio je rad s traumom.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!