Foto: MojPOrtal, Magnific

Foto: MojPOrtal, Magnific

SAVJET STRUČNJAKA

VIKEND TERAPIJA ''Luciferov efekt'' – Psihološki mehanizmi promjene ponašanja

Socijalna psihologija nam može pomoći da pokušamo razumjeti psihološke procese u podlozi promjene ponašanja, no nikako ne može opravdati eskalaciju nasilja prema drugom živom biću

MojPortal.hr subotom objavljuje tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.

 

Zadnjih nekoliko dana kolektivno smo uronjeni u šok i nevjericu. Detalji monstruoznog čina iz psihijatrijske bolnice Jankomir preplavili su medijske članke, komentari pljušte sa svih strana i miješaju se bijes, ljutnja, tuga, bespomoćnost. Svi se pitaju, što to nagna osobu da u određenim okolnostima sebe dovede u ulogu aktera koji čini nasilje. Nema opravdanja za ovakav čin. Zašto niti jedna osoba u sobi nije prekinula ili spriječila nasilje nad pacijentom?  Kako se ljudi dovedu u stanje da im je normalno gledati nasilje, posebno kad se radi o ranjivoj skupini ljudi? Iskoristit ćemo znanje iz socijalne psihologije da bismo danas objasnili kako se osoba ''koja ne bi ni mrava zgazila'', pod pretpostavkom da nema naznaka psihopatologije, može u određenim okolnostima pretvoriti u osobu koja je sposobna nauditi drugom čovjeku. S obzirom da smo skloni objašnjavati tuđe loše ponašanje osobnim karakteristikama, možemo zanemariti utjecaj situacije i socijalnih procesa koji igraju veliku ulogu u nastanku ekstremnih promjena u ponašanju. Kroz tri najpoznatija eksperimenta utjecaja socijalne uloge na ponašanje pojedinca, objasnit ćemo kako nastaju dehumanizacija, deindividuacija i što je to točno Luciferov efekt.

Asch, Millgram i Zimbardo

Dio informacija koji imamo o tome kako čovjek funkcionira u skupini ljudi dolazi iz zaključaka istraživanja  navedena tri gospodina. Nakon završetka Drugog svjetskog rata i holokausta, zgroženi masovnošću nasilja, bihevioriste je zanimalo koji su to čimbenici koji aktiviraju procese psihologije mase. Kako je bilo moguće sudjelovati u holokaustu bez preispitivanja autoriteta, uz veliku poslušnost i toliku otpornost na nasilje?

Što treba da mirni ljudi postanu nasilni/Foto: Magnific

Što treba da mirni ljudi postanu nasilni/Foto: Magnific

Prvi koji se pozabavio pitanjem kako društvo utječe na pojedinca bio je Solomon Asch. On je proveo eksperiment u kojem je dokazao konformizam, odnosno potrebu čovjeka da zanemari vlastitu procjenu kako bi udovoljio zahtjevima okoline. Moć društvenog pritiska i potreba za prihvaćanjem od strane drugih će dovesti do toga da se priklonimo mišljenju većine, iako se možda ne slažemo s njim. Drugi gospodin koji je dao odgovor na pitanje zašto su čuvari u koncentracijskim logorima redovno dolazili na posao ne preispitujući čine li ispravnu stvar, bio je Stanley Millgram. Njegov eksperiment pokoravanja autoritetu uključivao je situaciju u kojoj su ispitanici  zadavali bolne elektrošokove drugima dok god je to naređivao autoritet, odnosno eksperimentator, ne razmišljajući o posljedicama.  Time se pokazalo da osobe mogu otići u ekstremna ponašanja dok god odgovornost prepuštaju autoritetu i samo izvršavaju naredbe.

Magistra psihologije Ivana Marin/Foto: FOTOimago

Magistra psihologije Ivana Marin/Foto: FOTOimago

Gotovo dvadeset godina nakon Millgrama, Phillip Zimbardo je svojim zatvorskim eksperimentom pokazao kako utjecaj situacije dovodi do mijenjanja ljudskog ponašanja. U podrumu studentskog kampusa stvorio je repliku zatvora s ćelijama i spontano podijelio uloge zatvorenika i čuvara studentima koji su se dobrovoljno javili sudjelovati u eksperimentu. Čuvari su dobili odore i pendreke, a zatvorenici odijela s brojem na njemu umjesto imena. Koliko je ponašanje čuvara brzo eskaliralo u maltretiranje zatvorenika govori činjenica da je eksperiment bio prekinut nakon samo tjedan dana. Zimbardo je bio neugodno iznenađen koliko je brzo umjetno stvorena situacijska uloga utjecala na promjenu ponašanja studenata koji se do jučer nisu međusobno ni poznavali, a danas su pod utjecajem moćne uloge čuvara mlatili zatvorenike. Došao je do zaključka da su dva psihološka procesa utjecala na eskalaciju nasilja i naposljetku je tu transformaciju lošeg ponašanja nazvao Luciferovim efektom.

Kako čovjeku oduzeti ono zadnje ljudsko u njemu?

Odgovor na to pitanje nude dva procesa, a to su dehumanizacija i deindividuacija. Dehumanizacija je psihološki proces u kojem drugu osobu prestaje doživljavati kao ljudsko biće i to se najčešće događa tako da se osoba doživljava kao prijetnja, naziva se pogrdnim imenima, zanemaruje se  njezina psihička  patnja i opravdava se nasilje koje se nad njom vrši. Zimbardovi zatvorenici bili su upravo to. U trenutku kada su postali broj na odori, oni su čuvarima prestali biti ljudi. Ti isti čuvari su, odijevajući odoru izgubili osjećaj za vlastitu individualnost.

Foto: Magnific

Foto: Magnific

U specifičnoj situaciji u zatvoru, u odori koju su nosili, oni pripadaju skupini čuvara koja ima određene norme ponašanja. Smanjena je samosvijest, pa slabi osjećaj osobne odgovornosti, a veća je podložnost grupnim normama i ponašanju. Ako pet čuvara tuče zatvorenike, onda je velika šansa da će i šesti učiniti isto. Posebno ako su brojčano nadjačani nad onim ''drugima'' koje dehumaniziraju. I tako nastaje Luciferov efekt. Kada pojedinac postane dio skupine, ponašanje krene prilagođavati društvenim normama zanemarujući svoje moralne vrijednosti, a u situaciji u kojoj omalovažava drugoga, oduzimajući mu ljudskost, velika je šansa da će doći do pojave ekstremnog nasilnog ponašanja.

Socijalna psihologija nam može pomoći da pokušamo razumjeti psihološke procese u podlozi promjene ponašanja,  no nikako ne može opravdati eskalaciju nasilja prema drugom živom biću. Naposljetku, čovjek bi čovjeku trebao biti lijek, a ne otrov. Možda je to poziv na buđenje iz moralne difuzije odgovornosti i vraćanje čovjeka empatiji i suosjećanju.

Foto: Magnific

Foto: Magnific

Ivana Marin rođena je u Pakracu. Nakon srednjoškolskog gimnazijskog obrazovanja, upisuje Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Poslije diplome, nije bilo druge opcije nego vratiti se nazad u voljeni Pakrac i započeti karijerni put. Zadnjih deset godina u psihološkoj struci vodilo ju je u različita područja interesa od palijativne skrbi, nastavničke djelatnosti do rada s veteranskom populacijom i članovima njihovih obitelji. Krajnji interes koji se pojavio zadnjih par godina bio je rad s traumom.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!