VIDEO: Niko antologijski govor završio u suzama: ‘Pokazao si mi kak' živjeti, Cicek moj'

Zagreb i nogometna Hrvatska opraštaju se od Zlatka Kranjčara, a kulminacija odavanja počasti simbolu Dinama i Zagreba bio je dirljiv oproštaj sina Nike svom ocu, treneru i izborniku na svečanoj komemoraciji održanoj u hotelu Westin, na kojoj su još govorili predsjednik kluba iz Maksimira Mirko Barišić, trener “plavih” iz 1982. Miroslav Blažević i “vječiti direktor i tajnik”, koji je Cicu kao dječarca gledao s balkona na Ferenščici, Zorislav Srebrić, pišu Sportske novosti.

Mnogima su suze su tekle i na “Moj Zagreb, kak' imam te rad” na početku spomen-filma kojeg je pripremio HNTV, i na kraju, na “Nebo se plavi, bijeli se Zagreb grad”, klupsku himnu od nezaboravne 1982. No, oproštaj Nike Kranjčara s tatom duboko je ganuo sve nazočne, kao i one koji su gledali prijenos preko interneta:

- Eh, Cicek. Gle, znam da nas sad gledaš gore u nekoj nebeskoj Karaki, zajedno s Pavom, Popom, Ismetom i Cveletom. I da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu, jer znaš koliko to ne volim. Ali smijem se i ja, znaš, jer baš si odlučio otići gore na dan otvaranja terasa kafića, da si svi nekaj vele tebi na spomen, kaj ne? Bogu hvala, ako se ne sjetim svega, imali smo si kaj za reć' - rekao je, između ostalog Niko, koji je ispod sakoa nosio majicu “Zauvijek ponosan kaj sam Purger”.

Svima je bio idol

Plakali su Mlinarić, Deverić, Cerin, Mustedanagić, Ištvanić, Boban, Prosinečki, Soldo, Ladić, Jurčević, Komljenović, Šimić, Viduka, Kasalo, Sopić, Poldrugač, Asanović, Šimenc i mnogi drugi. Nije bilo mjesta za sve, ali jest u srcima. Jer kako je naglasio Srebrić: I mi tebe, Cico, imamo tak rad, za navek!

Nikin govor možete pogledati od 54. minute videa...

 "'E moj Cicek. Znam da me sada gledaš odozgo. I da se smiješ jer si me uspio izvuć' na pozornicu. A znaš koliko to ne volim. I to baš na dan kad su se otvorile terase kafića...Bio si svima idol. Sjedim jučer na balkonu iznad oltara kaj su ti ljudi napravili. Vidim curicu kaj prilazi oltaru. Pita tatu tko je bio ovaj striček. Sve generacije ovih dana tuguju. Objašnjavaju da si bio maskota svih Zagrepčana i Zagrepčanki. Ali znaš kaj, meni si bio tata. Često si govorio da me odgojila mama, ali nije to baš tak. Vodeći me na treninge dozvolio si mi da nogomet zavolim sam. Svojim primjerom naučio si me kako cijeniti svoje, a poštivati tuđe. Najveća lekcija koju si me naučio je da smo na ovome smijehu svi jednaki. Da samome treba dati priliku, pozornost i - osmijeh. On ništa ne košta, je l' tak. A čuj, ne bumo se lagali. Pokazal' si mi i kak' se lijepo provesti, zapjevat, zakartat', živjeti tu i sad. Ne brini, ne bum sad prepričaval' sve anegdote i uspjehe. Ne bum ponavljal' da si bil' šmeker i fakin, vlasnik osmijeha koji osvaja na prvu. Ne bum ni rekel koliko mi sada već fališ. Fala ti na podršci u mojim najtežim trenucima. Ti sigurno nisi otišel jer si u svima nama previše. Učinio si to na svoj način. Volim te. Volimo te. Od sveg ti srca fala, tvoj sin", rekao je Niko Kranjčar kroz suze.

Bio je fenomen

Miroslav Ćiro Blažević također je zaplakao nakon par rečenica.

"Ne znam da me nešto tako rastužilo kao smrt Cice Kranjčara. Moja sućut njegovoj obitelji. Nemoguće je ne kazati sve što pripada ovom hrvatskom velikanu kao što je bio Kranjčar. Citirat ću njegovog velikog prijatelja Ivkovića: 'Bio je veliki igrač, trener, ali i veliki gospodin'. To je lakonski opis našeg Cice. Duboko sam uvjeren da bez njega nikad ne bi uspjeli toliko razveseliti hrvatski puk. Čekao sam ga da dođe u drugom dijelu prvenstva. Danas odgovorno tvrdim, vrlo teško bi osvojili prvenstvo da nije bilo njegovih golova. Svjestan sam da je u to vrijeme bilo lako napraviti rezultat jer smo bili jedinstveni. Danas kada gledam sve vas, prepoznajem tu divnu obitelj 82' godine. Kada Zeko plačem, kada Mlinka plače, ja plačem. Dovoljno sam star da sam izgubio sve svoje najmilije, ali smrt našeg Cice me pogodila kao da sam, ne dao Bog, izgubio svog sina", rekao je emotivni Ćiro sa suzom u oku pa se obratio Niki Kranjčaru u prvom redu:  

"Nije bio samo nogometaš, bio je fenomen. Za njim svi žale. Uvijek je ostao muž, otac, dostojanstven i veličanstven. Pitao sam ga jednom je l' ću trenirati i tvog malog Niku. I trenirao sam ga. Ali reći ću ti Niko, nisi dosegao nivo svoga tate. Cico će živjeti kao i Dinamo. A Dinamo živi vječno", zaključio je Ćiro.

Komemoracija za preminulog Zlatka Cicu Kranjčara u hotelu Westin/Foto: Boris Kovačev/CROPIX

Na komemoraciji je pušten film o Kranjčaru, a kada je prikazivanje završilo, riječ je preuzeo Mirko Barišić, predsjednik Dinama.

Ljubav prema klubu

"Danas kada se kaže Dinamo Zagreb odmah se misli na Dinamo Zagreb. U povijesti našeg kluba bilo je puno dobrih igrača, ali Zlatku Kranjčaru pripada posebno mjesto. Bio je omiljen kao igrač i kao čovjek. Dobronamjeran i plemenit. Ta plemenitost je ubrzala odlazak njegov odlazak s ovog svijeta. Nedugo pritom posjeta jednoj utakmici je rekao: 'Nemojte žaliti napora i truda da se izgradi novi stadion'. To pokazuje njegovu ljubav spram kluba. 'Posebnu radost i veselje za mene je bilo dobiti kapetansku vrpcu hrvatske reprezentacije', istaknuo mi je jednom prilikom.  Obitelj je za Cicu bila iznad svega, na prvom mjestu. Upravo to pokazuje o kakvom se čovjeku radi. S njegovom obitelji iskreno suosjećamo. Ime Zlatka Kranjčara bit će u povijesti Dinama ispisano velikim slovima", zaključio je Barišić, pišu Sportske novosti.

Na komemoraciji su bili brojni sportaši: Zvonimir Boban, Robert Prosinečki, Aljoša Asanović, Ćiro Blažević, Marijan Vlak, Rudi Belin, Srećko Bogdan, Zvonimir Soldo, Mirko Jozić, Ante Čačić, Dominik Livaković, Bruno Petković, Milivoj Bračun, Velimir Zajec, Dubravko Šimenc, Dario Šimić, Stjepan Tomas, Edin Mujčin, Tomislav Butina, Zoran Mamić, Dražen Ladić, Slavko Ištvanić, Vlado Kasalo, Nikola Jurčević...