Ova dva Mađara mjesecima jašu kroz države, a 10 dana proveli su i u Hrvatskoj. Evo zašto...
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Eördög András, uzgajivač konja iz Bugac Puszte u Mađarskoj i Kinces Kálmán, pastor iz Transilvanije u Rumunjskoj na svojim su konjima kroz 10 dana projahali Hrvatskom. Njih dvojica već mjesecima jašu, a putovanje su u nekoliko navrata prekidali zbog situacije s covidom te nedavne ozljede jednog od njih da bi posljednju etapu svoga putovanja započeli prije desetak dana.
- Naše putovanje započeli smo u Slovačkoj, nastavili Ukrajinom, Srbijom, Baranjom, da bismo nedavno krenuli na posljednju etapu našega puta iz naselja Bjeliševac u Požeško-slavonskoj županiji te nastavili preko Zapadne Slavonije prema konačnom cilju u Hrvatskoj - Mariji Bistrici - uveo nas je u njihovo putovanje jedan od konjanika, Kinces Kalman.
Njih dvojica na konjima prolaze granicama koje je Mađarska izgubila Trianonskim mirom nakon 1. svjetskog rata. Mađarska je tada izgubila 2/3 svoga teritorija, najviše u Rumunjskoj, a brojne obitelji bile su rastavljene novim granicama i našle se u drugim državama. Stoga ovo putovanje osim njihovog duhovnog mira, svojevrsnog hodočašća, ima za cilj obilježavanje 100 godina od Trianonskog mira.
Organizaciju puta od Zapadne Slavonije do Marije Bistrice odradila je predsjednica Zajednice Mađara Daruvar Snježana Sabo.
- Mi smo se u ovoj priči našli sasvim slučajno, mene je zvala gospođa iz Mađarske, Krisztina Glavanics te zamolila je li moguće pomoći im oko organizacije smještaja na dijelu puta kroz Hrvatsku. Bez razmišljanja sam angažirala prijatelje, obitelj i relativno brzo smo riješili smještaj u Dragoviću te na području Daruvara gdje su spavali u našoj obiteljskoj kući. Budući da smo im promijenili rutu morali smo organizirati i novi smještaj, no tu su uskočili prijatelji pa su tako spavali u Velikoj Trnovitici zahvaljujući Mati Kopunu, a tamo ih je primio i mjesni svećenik Krunoslav Brunović. U Čazmi im je domaćin bio Konjički klub Husar i njihov predsjednik Branko Kovačić, a nedaleko Vrbovca spavali su kod Zlatka Hranića, da bi ih u Mariji Bistrici dočekala logistika iz Mađarske predvođena Steiner Szabolcsom - pojasnila je Sabo.
Svim sudionicima ovog hrabrog poduhvata drago je da su im na putu pomagali dobri ljudi i prijatelji, no slike koje su vidjeli putem duboko su ih dirnule.
- Jako je bilo teško vidjeti tragove rata, sve te srušene kuće, područja gdje nema života. Vidjeli smo da je tamo život samo stao. No, putovanje kroz Hrvatsku najljepša je etapa našeg puta. Znali smo da ćemo proći dijelom na kojem gotovo nitko ne priča mađarski jezik, ali vodila nas je neka nadljubav i snaga. Jedino nam je bilo teško jahati po asfaltu, a neugodni su bili i susreti s vozilima i vozačima koji se, na žalost, ne znaju ponašati prema konjima na cesti i jahačima - zaključio je Kalman.