Mario Cantoni u koroni stvorio feštu koja je Daruvarske Vinograde pretvorila u veliku obitelj

Dok je gotovo cijeli svijet bio zatvoren pod maskama, u Daruvarskim Vinogradima, dijelu grada koji se nalazi na putu prema Petrovom vrhu, rodila se ideja koja traje već šesti godinu zaredom.

Iz sasvim slučajnog dogovora, kako to već biva kod dobrih stvari, nekolicine susjeda u ljeto 2020. izrasla je jedina kvartovska fešta u Daruvaru koja se održava iz godine u godinu i koja je uspjela ono što danas postaje sve teže: ponovno zbližiti ljude koji žive jedni blizu drugih.

Iza nje stoji Mario Cantoni, predsjednik lokalnog Mjesnog odbora i jedan od najuglednijih daruvarskih konobara, koji feštu organizira sa svojim prijateljima i susjedima.

Kad je nastala tradicija

Ideja nije izrasla iz nekog velikog plana, nego iz običnog razgovora među mještanima. Krenulo se od želje da se, priča nam Mario Cantoni, u vremenu u kojem se svijet sve više razilazi i udaljava, susjedi jednom godišnje ponovno primaknu jedni drugima.

- Cilj je bio zapravo vrlo jednostavan; organizirati druženje, podružiti se i osjetiti da pripadamo istom mjestu, jedni drugima. Mi ovdje u Daruvarskim Vinogradima lijepo živimo, svi su uglavnom u dosta dobrim odnosima, pomažemo jedni drugima, dolazimo jedni kod drugih na kave... Tako smo u jednom razgovoru došli na ideju da organiziramo feštu za ljude koji ovdje žive ili ovdje imaju vinograde ili vikendice - govori nam Cantoni.

Kada se ideja rodila, trenutak baš i nije bio idealan. Svijet je, pa tako i Hrvatsku, paralizirala korona.

- Baš kada smo mi počeli razgovarati o prvo fešti, ograničenja su bila malo popustila pa su dopustili da se na otvorenom može organizirati okupljanje do stotinu ljudi. Nekako se činilo da je upravo zbog lockdowna i svega što smo svi proživljavali, fešta baš bila potrebna. Organizirali smo se i jednostavno poručili ljudima do dođe tko želi i na kraju nas je bilo 20-ak - prisjeća se Mario Cantoni. 

Imali su dva suncobrana, roštilj, nije bilo žive glazbe ni zvučnika. Stolove i klupe svatko je donio od kuće.

- Bilo je to skromno, ali se pokazalo pravim pogotkom. U vrijeme kad su svi bili zatvoreni, pod maskama i bez ikakvih događanja, ljudima je trebao upravo takav predah, susret pod vedrim nebom, među svojima - govori Mario.

Ono što je počelo kao svojevrsna improvizacija u ograničenim okolnostima, ubrzo je preraslo u tradiciju. Već sljedeće godine broj gostiju popeo se na šezdeset do sedamdeset, a ni kasnijih godina nije padao ispod te brojke.

Ove godine fešta se održala prije dva dana. Dok je se u centru plesalo na rockabilly festivalu, u Daruvarskim Vinogradima imali su svoj festival zabave.- Ove godine je na fešti bilo oko 65 odraslih i petnaestak djece, dakle, gotovo osamdeset ljudi. Ako znamo da Daruvarski Vinogradi broje oko 130 stanovnika i da se fešta održava usred ljeta, kad su mnogi na moru ili s malom djecom, taj je odaziv doista velik - pojašnjava Cantoni.

Kako je fešta s godinama rasla, s njom su rasli i troškovi.

- Pogotovo otkako je uveden euro, kada je sve otišlo gore, uveli smo simboličan doprinos od 10 eura i to samo za zaposlene odrasle osobe. Djeca i školarci ne plaćaju ništa. Tim se novcem pokriva sve što je potrebno da fešta ostane na razini na koju je s godinama podignuta, uključujući i živu glazbu - govorio Mario.

- Za stolom se ne štedi. Na meniju je nekoliko vrsta mesa s roštilja, pilići na ražnju te čobanac koji se počinje kuhati ranije jer mu treba vremena. Poseban su pečat su naše žene koje svake godine ispeku pregršt kolača. Naprave 10-15 vrsta kolača da se svi možemo zasladiti, pogotovo djeca. Piće kupujemo sami, uz jednu iznimku, a to je vino. Budući da su Daruvarski Vinogradi vinorodni kraj, vino uvijek netko donira, domaći vinari i susjedi. I to od onih s većim nasadima do onih koji drže tek nekoliko trsova za vlastite potrebe. Bilo bi žalosno da nemamo vina, ha, ha - smije se Cantoni.

Zahvaljujući tim donacijama, barem taj dio nikad ne pada na teret zajedničke blagajne.

Fešta je s godinama oživjela i unaprijedila svoj stalni prostor. Uz malo nogometno igralište i rasvjetu pod kojom se nogomet zna igrati do jedan-dva u noći, ove je godine postavljen i novi koš za košarku, u čemu je, kaže Cantoni, pomogao Grad Daruvar. Tu je također i pješčanik za djecu.

Na igralištu smo, uz pomoć Darkoma, postavili i pitku vodu tako da se djeca koja se igraju u ljetnim danima uvijek mogu osvježiti, popiti vode na igralištu i nastaviti s igrom - govori Cantoni.

A Najveći napredak ove godine bio je dovođenje struje na plac.

- Ranijih smo se godina snalazili s produžnim kablovima izvučenima iz obiteljskih kuća;jedan za hladnjak, drugi za glazbu, kako se ne bi preopteretili osigurači. Ideja o struji rodila se još prije dvije godine, a ove godine napokon je i ostvarena. Tu moramo spomenuti i Turističku zajednicu Daruvar-Papuk koja nam svake godine pomaže logistički pa nam osiguraju hladnjak i suncobrane. Pomogli su i da od Pivovare Daruvar dobijemo točionik za pivo. 

Daruvarski vinogradi protežu se u krugu od 3-4 četiri kilometra, pa se susjedi jednostavno ne mogu družiti svakodnevno. Upravo zato fešta ima posebnu težinu je je to dan kad se okupe i oni s početka, i oni iz sredine, i oni s kraja. Dolaze cijele obitelji, od beba mlađih od godinu dana do najstarijih mještana, a uz dobru kapljicu razvežu se i razgovori: vinari razmjenjuju iskustva o bolestima trsa i prskanju, pa fešta zna biti i edukativna.

Iako se fešta organizira samo za stanovnike Daruvarskih Vinograda i one koji imaju veze s njima, nikad nikoga tko bi slučajno došao "sa strane" nisu odbili.

- Ako netko tko nije iz našeg kraja dođe, bit će počašćen. Ali fešta ostaje vezana uz Mjesni odbor Daruvarski Vinogradi i uz ljude koji su s ovim krajem povezani, one koji tu imaju vinograd, zemlju ili nasad, makar živjeli u centru Daruvara ili drugdje. Tko kroz cijelu godinu tu nešto obrađuje, kosi i uređuje, zaslužio je i mjesto za feštanim stolom - objašnjava Cantoni i kaže kako su im se pridružili i ljudi koji donedavno nisu imali veze s Hrvatskom.

Naime, među Marijevim susjedima je, između ostalog, i jedna obitelj iz Nizozemske. Kako su oni završili u Daruvarskim Vinogradima?

- Zanimljivo je da oni nemaju baš nikakvu poveznicu s Hrvatskom. Birali su, ako se dobro sjećam, između četiri države u koje su htjeli preseliti. Znam da je jedna bila Španjolska, ostale sam zaboravio. U Hrvatskoj, a pogotovo u Daruvaru i Daruvarskim Vinogradima, nikad prije nisu bili. Nekako su tu završili i gledali jednu kuću, a očarao ih je zalazak sunca. To je prelomilo da kupe kuću. Danima su znali sjediti na terasi i gledati kako sunce zalazi. A i vidjeli su da su ovdje pitomi, druželjubivi ljudi. Sada žive tu, s nama, susjedi su ih prihvatili, pomalo uče hrvatski jezik iako se sporazumijevamo i na engleskom, njemačkom, mahanjem rukama i nogama i svime što nam padne na pamet, ha, ha! - smije se Cantoni. 

Slična je priča i s obitelji iz Njemačke, koja je kupila kuću poznatu pod nadimkom "dvorac" zbog specifičnog izgleda. I oni su bili oduševljeni mirom, prirodom i tišinom koju u Vinogradima još nije nagrizla užurbanost. Oboje su među prvima potvrdili dolazak čim su čuli da se fešta ponovno sprema.

Svaka fešta ima svoju priču koja se sljedećih dana prepričava. Ove godine to je bila nogometna utakmica. Naime, mladi od 15 do 17 godina, izazvali su starije na dvoboj. Unatoč vrućini i čvrstoj igri na obje strane, iskusniji su izvukli pobjedu rezultatom 2:1 i pokazali da ih ne treba olako otpisivati.

- Pripreme nam traju, ove finalne, zapravo cijeli tjedan prije fešte. Prvo se sve stavlja na papir: koliko mesa, kruha i pića, kada će što stići, gdje nabaviti hladnjake... Zatim slijede dva do tri dana radne akcije na igralištu: košnja, nošenje stolova i uređivanje prostora. Na sam dan roštilj se pali oko pet poslijepodne, a čobanac i pilići kreću se raditi još ranije. A onda kreće druženje koje potraje do ranih jutarnji sati. 

- Odrasli se raziđu negdje oko 3-4 ujutro, a oni mlađi, koji imaju puno više energije i izdržljiviji su, oni ostaju gotovo do jutra, do pet sati.

Iza fešte stoji čitav niz ljudi. Organizator zahvaljuje članovima Mjesnog odbora Stevici Benedeku Zlatku Jambroviću, Nenadu Zdešiću te Josipu Slami, Mateju Mokeru koji je uvijek dostupan kada treba nešto popraviti ili zavariti kao i svima koji tijekom godine na bilo koji način pomognu.

- Naravno da se moramo zahvaliti donatorima koji svake godine daruju svoju dobru kapljicu vina, ženama koje ispeku sjajne kolače, ali i Gradu Daruvaru koji nam je odobrio da jedan manji dio sredstava možemo potrošiti na organizaciju fešte kao i Turističkoj zajednici Daruvar-Papuk koja nam svake godine pomogne s logistikom.

- Iskreno, život u Daruvarskim Vinogradima ne bih mijenjao ni za što. Imao sam puno puta priliku otići, imam rodbine i u Italiji i u Njemačkoj, ali me to nikad nije vuklo. Ovdje uživam, ovdje imam obitelj i prijatelje i ovdje želim ostati. Nažalost, živimo u vremenu u kojem su ljudi previše počeli gledati samo sebe tako da je ova fešta naš način da mi u Daruvarskim Vinogradima pokažemo da nikome ne trebaju negativnosti i zavist, nego druženje, razumijevanje i prijateljstvo. Ovo naše naselje i putem naše fešte pokazuje da smo zapravo jedna velika obitelj, da se trebamo držati zajedno. A pokazuje i kako lijepo se možemo spojiti bez obzira na to što smo svi različiti - zaključuje Cantoni.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!