Malena Tonka se ne boji injekcija, kaže nam hrabro/Foto: Privatni album
Antoniji (6) iz Daruvara odobrena terapija hormonom rasta: „Želim narasti, ne bojim se injekcija"
"Otkako je lani narasla nekih 7,8 cm, više nije bilo pozitivnih pomaka. Osim prestanka rasta, tu je i rizik i od skolioze i ostalih poteškoća. Zato se veselimo terapiji i nadamo da će djelovati", kaže mama Ana Marija
DARUVAR - Šestogodišnja Antonija Radnić iz Daruvara uskoro bi trebala započeti s terapijom hormonom rasta. Njezini roditelji upravo su danas, 18. kolovoza, nakon mjesec dana čekanja, dobili rješenje komisije u kojem piše da im je lijek odobren. Sada će liječnica opće prakse pustiti lijek, a oni će potom tražiti upute i kreću s terapijom. Hormon će Antonija primati svake večeri prije spavanja, na način sličan davanju inzulina.
- Evo baš danas nam je stiglo rješenje. Krećemo što prije. Dobivat će ga svaku večer prije spavanja, kao inzulin, uzbuđeno nam kaže Antonijina mama Ana Marija Radnić koja je svojoj djevojčici unaprijed rekla što ju čeka želeći ju na vrijeme pripremiti.
"Ne bojim se"
- Rekla sam joj da je to slično kao što je njena pokojna prabaka dobivala inzulin. Par puta ju je i vidjela kako si sama daje lijek. Objasnila sm joj da to nije ništa strašno, kaže nam Ana Marija. U pozadini smo čuli malenu Tonku kako hrabro govori: "Ne bojim se. Hoću narasti!"
Podsjetimo, otkako je lani od veljače do listopada narasla nekih 7,8 cm, nije blo pozitivnih pomaka.
- Uopće više nije bilo pomaka. Ona je naglo malo narasla tada i onda opet stala. Osim prestanka rasta, tu je i rizik i od skolioze i ostalih popratnih poteškoća, priča nam mama i dodaje kako se vesele početku terapija, te se nadaju kako će biti pomaka.
- Šest mjeseci svaku večer davat ćemo joj terapiju, a onda idemo na kontrolu, kaže mama.
Gimnastika najveća ljubav
Antonija je djevojčica koja, podsjetimo, osim što se bori sa zastojem u rastu, uživa u sportu koji je očito njezin svijet, gimnastici. Članica je Gimnastičkog kluba Daruvar, a njezina gipkost oduševljava i trenere i obitelj. Veliku priču o njoj pročitajte OVDJE.
Špagu je, kaže mama Ana Marija, radila gotovo otkako zna za sebe. Kao beba, još prije nego što je prohodala, nogice je gurala u položaj špage i dizala ih gotovo preko glave. Danas, sa šest godina, ta je gipkost jedan od njezinih najvećih aduta u gimnastici.
Sve je počelo zastojem u rastu
Antonija je do svoje druge godine rasla normalno, a potom je njezin rast gotovo stao.
- Do druge godine normalno je rasla, no tada je prestala. Čekali smo na red za dijagnozu, a nadali smo se i da će sama početi rasti. Međutim, to se nije dogodilo. Imala je 13 i pol kilograma i bila visoka 96 centimetara, dok ju je mlađa sestra od tri godine gotovo prerasla, prisjeća se Ana Marija.
Na sistematskom pregledu pedijatrica je upozorila roditelje da Antonija tijekom godinu dana nije narasla ni centimetar te ih uputila na daljnje pretrage. Nakon liječničke obrade prošle godine utvrđeno je da djevojčica ima manjak hormona rasta.
Sada je pred obitelji novi korak, početak terapije.
Ana Marija kaže kako su na odluku o terapiji čekali uz redovite kontrole i praćenje Antonijina rasta. U međuvremenu je djevojčica ipak počela rasti. Od veljače do listopada lani je narasla oko sedam do osam centimetara, što se vremenski poklopilo i s početkom treniranja gimnastike.
- Naša endokrinologinja komentirala je kako još nije vidjela tako gipku djevojčicu, kaže Ana Marija.
Gimnastika joj je sport iz snova
U Gimnastički klub Daruvar Antonija je stigla čim je čula da se u njezinu gradu otvara mogućnost treniranja gimnastike.
- Jedva smo dočekali gimnastiku u našem gradu. Prije nam je jedina opcija bila putovati u Bjelovar ili Zagreb, a to nam je bilo predaleko. Čim sam na poslu od kolegice čula da se otvara klub u Daruvaru, odmah smo je upisali, priča mama.
Antonija, kaže, već dugo govori kako želi trenirati upravo gimnastiku. Treneri su primijetili njezin talent i rekli roditeljima da bi, nastavi li tako, mogla daleko dogurati.
A ona već ima velike planove.
- Često spominje Olimpijske igre i govori kako će ih ondje jednoga dana sve pobijediti, kroz smijeh kaže Ana Marija.
I dok će joj terapija hormonom rasta biti važan dio svakodnevice, gimnastika ostaje njezina velika ljubav.
Velika obitelj, velika podrška
Antonija odrasta u velikoj obitelji. Ana Marija i Andrej Radnić imaju sedmero djece, a zanimljivo je da sva imena članova obitelji počinju slovom A: Anastasija ima 12 godina, Andrea 11, Antonella 10, Antea 8, Antonija 6, Ariela 4, a najmlađa Aria osam mjeseci. Četiri starije kćeri pohađaju glazbenu školu, dok je Antonija pronašla svoj put u sportu.
Ana Marija kaže kako je za funkcioniranje tako velike obitelji najvažnija dobra organizacija.
- Iskreno, planer je slamka spasa. Bez toga ne mogu funkcionirati. No, uz dobru volju i ljubav sve se može. Glavno da su nam one zdrave. Koliko ih je i kojeg su spola, to nam je manje bitno, zaključuje Ana Marija.
A Antonijinu priču sada čeka novo poglavlje. Nakon što stigne rješenje komisije i lijek bude dostupan, svaka će večer za ovu malu gimnastičarku imati još jedan važan ritual, terapiju hormonom rasta, s nadom da će joj pomoći nadoknaditi ono što je njezin organizam dosad stvarao u premaloj količini.
Ono pak, što ovoj obitelji ne nedostaje je pregršt ljubavi i strpljenja. Vesele se malim stvarima, a s nama su podijelili i kako su najmlađe cure, Antonija i Ariela ovog ljeta naučile samostalno plivati.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!