Foto: PD Petrov vrh Daruvar
Daruvarski planinari pomrčinu Sunca čekali na Triglavu: "Sjeli smo i bili sretni kao djeca, a onda..."
"Kroz glavu nekima je prolazila misao: Što je meni ovo trebalo? Odgovor na to pitanje, sami će sebi dati tri dana nakon povratka kući", priča prof. Prević
Osmorica planinara, članova PD-a Petrov vrh Daruvar odlučila je pomrčinu Sunca 12. kolovoza promatrati s Triglava, umjesto s Petrovog vrha. O tom putovanju detaljno je izvijestio profesor Josip Prević.
- U petak, 14.8., spustili smo se s Triglava. Iako je bilo organizirano gledanje pomrčine Sunca s Petrovog vrha, nas osam hrabrih ljudi odlučilo je tu zanimljivu astronomsku pojavu promatrati s veće nadmorske visine, napisao je uvodno Prević.
Na put su krenuli u srijedu, 12. kolovoza 2026., u četiri sata ujutro, kako bi se što ranije počeli penjati čez Kot, po hladovini, prema Staničevom domu pod Triglavom. Pred njima je bilo sedam kilometara uspona i 1500 metara visinske razlike. Kako se nisu željeli vraćati istim putem, jedan su automobil ostavili u dolini Krme, ispred Kovinarske koče, čime su si povratak skratili za osam kilometara hodanja po cesti.
- U pola deset svi smo bili spremni za veliki poduhvat. Staza čez Kot odmah kreće strmo, uz brdo po skliskom stjenovitom terenu. Na sreću, osigurana je sajlama koje nam olakšavaju penjanje. Uzdišemo i hvatamo zrak pod teškim ruksacima, opisuje Prević početak uspona.
U tim su trenucima, kako dodaje, nekima kroz glavu prolazila i misao: „Što je meni ovo trebalo?“ Odgovor na to pitanje, kaže, sami će sebi dati tri dana nakon povratka kući.
Oblak koji je sve pokvario
Iznad 1600 metara nadmorske visine nestaje hladovine jer nema više raslinja, no serpentinasta staza planinare nagrađuje sve ljepšim pogledima. Na 2000 metara strmina popušta i stižu do male travnate površine pogodne za duži odmor i fotografiranje.
- Polako shvaćamo da ovo sve itekako ima smisla, ističe Prević.
Nakon odmora obilaze veliku vrtaču Pekel te u 16.30 sati stižu u Staničev dom. Smješteni su u skupnom ležištu sa 16 ležaja, a domaćice ih podsjećaju da pomrčina Sunca počinje u 19.30 sati.
U domu je bilo mnogo Čeha koji su upravo zbog pomrčine sa sobom ponijeli filtre za promatranje Sunca te su ih rado posudili hrvatskim planinarima. Za promatranje su odabrali brdašce pokraj doma, dok su oni željni još snažnijeg doživljaja mogli krenuti na Visoku Vrbanovu špicu.
- Lijepo smo vidjeli kako je Mjesec počeo zaklanjati Sunce. Veselimo se prizoru kao mala djeca. A onda, najednom, iza horizonta, podigne se oblak i sakrije završetak predstave, opisuje Prević.
Noć im je ipak donijela novi prizor. Bila je vedra, pa su u pola tri izašli iz doma i pogledali prema Kumovoj slami. Nisu dugo čekali na „Lovrine suze“.
Sljedećeg jutra ustali su rano i krenuli dalje. Penju se na Rž, prolaze zabavne, ali osigurane dijelove puta te nakon sat i pol stižu na Kredaricu, gdje doručkuju i odmaraju prije uspona na najviši vrh Triglava.
- Tata Tomislav i njegov sin Filip idu naprijed i s lakoćom, kao da su Slovenci, dolaze do Aljaževog stolpa za sat vremena. Mi ostali idemo polako i oprezno, pomažući jedni drugima. Nama trebaju dva sata, ali sretni smo što smo uspjeli, navodi Prević.
Navečer u Staničevom domu prepričavaju uzbudljive događaje, potpuno sigurni, dodaje, da sav taj napor itekako ima smisla.
Trećeg jutra došlo je vrijeme za povratak.
Produžetak od dva sata
- Sve ima svoj početak i kraj. Ujutro, trećega dana potiho u sebi žalimo što se moramo vratiti svakodnevici, piše Prević.
Planinari zahvaljuju domaćicama na vrućoj vodi za pripremu kave i čaja, pozdravljaju ih i spuštaju se drugom dolinom prema Kovinarskoj koči. Pred njima je dolina Krme, koju Prević opisuje kao prekrasnu.
Okružuju je Rjavina i Rž s jedne strane, a Tosc i Draški vrhovi s druge. Planinari fotografiraju krajolik, iako su svjesni da fotografije ne mogu prenijeti ni dio doživljaja koji su proživjeli.
- No, nama će nakon nekog vremena vratiti proživljene dojmove, ističe.
Poseban trenutak povratka bio je odmor u hladovini, na debeloj i mekoj travi kod pastirskog stana Prgarca.
- Razumijemo zašto se ova staza u Sloveniji zove ‘čez čudovito Krmo’, piše Prević.
Na početnom putokazu kod Staničevog doma stajalo je da do Kovinarske koče treba četiri sata. Njima je trebalo šest.
- Mi smo na tom putu uživali šest sati. I zahvalni smo za svaku minutu tog produžetka, zaključuje Josip Prević svoje izvješće s Triglava.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!