VJEROVALI ILI NE Općina Zrinski Topolovac u 21. stoljeću nema ni jedan metar vodovoda
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
ZRINSKI TOPOLOVAC – Dok većina nas uopće na razmišlja o osnovnoj infrastrukturi kao što je vodovodna ili kanalizacijska mreža ili asfaltirana cesta, postoje ljudi oko nas koji bi sve dali da se mogu istuširati u toploj vodi, napojiti stoku, urediti navodnjavanje svoje plantaže ili pak, bez oblaka prašine i rupe na rupi stići do svog doma. Ti ljudi stanuju 20-ak minuta vožnje od Bjelovara, na području općine Zrinski Topolovac.
Napravljena dokumentacija za vodovodnu mrežu na području Općine Zrinski Topolovac godinama stoji u jednom od ureda Bjelovarsko – bilogorske županije. Načelnica Jasna Mikles Horvat kazala nam je kako joj je od strane župana Damira Bajsa ponuđeno da ju otkupi, odnosno da najprije plati PDV te potom ostatak dokumentacije u iznosu od oko pola milijuna kuna.
Dokumentacija u ladici
- Ma to je smiješna dokumentacija, a još je apsurdnije da se to traži jer su izradu te dokumentacije u 85 postotnom iznosu podmirile Hrvatske vode, a ne BBŽ. No, prema riječima župana Bajsa, to je ušlo njima u imovinu pa nam to ne mogu dati već samo prodati. Riječ je dakle, o projektnoj dokumentaciji za centralni vodovod na području naše općine koji ukupno košta oko 10 milijuna kuna – pojašnjava problematiku oko osnovne infrastrukturne mreže Mikles Horvat i dodaje kako ju je Regionalna razvojna agencija BBŽ tražila da izdvoji jedan od krucijalnih projekata od strateške važnosti za njenu Općinu kako bi ga oni potom uvrstili u paket mjera za obnovu i razvoj. Budući da je ona odmah prijavila upravo vodovodnu mrežu, vidjela je na službenim stranicama BBŽ kako je projekt odobren.
- Kontaktirala sam RERU i potvrdili su mi da projekt ide na natječaj, no ukazala sam na problem dokumentacije koja nije kod mene. Natječaj je najavljen za lipanj, a to što kažu da je naš projekt odobren, očito znači da su izvadili projektnu dokumentaciju iz ladice – nagađa Mikles Horvat i dodaje kako ne zna niti tko će biti nositelj projekta.
Rupa na rupi
Bilo kako bilo, općina Zrinski Topolovac nema niti metra izgrađene vodovodne mreže, zbog čega mnogi žitelji desetljećima muku muče s praznim bunarima i nestašicom pitke vode. Zbog toga je na području općine sve manje stoke, no i kvaliteta žitelja znatno je srozana jer mnoge obitelji vode nemaju niti u svojim kućanstvima, za osobne potrebe.
- Neki su probleme riješili kopanjem arteških bunara, no budući da je to veoma skupo, mnogi si taj projekt o vlastitom trošku ne mogu priuštiti. Ljudi se svakako snalaze, cisternama svakodnevno odlaze na dva izvora kako bi napojili stoku, a većina njih su ljuti i razočarani i ja i u potpunosti razumijem – ističe načelnica koja u nastavku pojašnjava koji je drugi po redu infrastrukturni problem koji žiteljima Zrinskog Topolovca umanjuje kvalitetu života, a riječ je o cestama.
- Mi smo kao Općina uspjeli većinu lokalnih, nerazvrstanih cesta asfaltirati. Ostao je još jedan odvojak koji će nas koštati oko 600 tisuća kuna. Ostaju županijske ceste, a tu BBŽ nije ništa asfaltirala više od pet godina, niti metra. U pravcu Topolovac – Jakopovac imamo oko 3, 4 kilometara ceste, te prema Poveliću, odnosno Križevcima u KKŽ oko kilometar i pol. Molila sam župana, tada me prvi put primio, da asfaltiramo barem dio od 860 metara prema zaseoku Šćirki gdje školski autobus ide šest puta dnevno. Rupa na rupi je, prašina, prestrašno stanje, no ništa se nije dogodilo – nezadovoljna je načelnica Mikles Horvat koja se prisjeća kako su pregovori za asfaltiranje županijske ceste prema Poveliću pozitivno tekli. A u tu priču bio je uključen i gradonačelnik Križevaca Mario Rajn kojemu se svidjela ideja da istovremeno asfaltiraju svaki svoj dio. Iako su Križevčani svoj dio odradili i još u veljači pokrenuli javnu nabavu, načelnica Mikles Horvat podsjeća da onaj županijski kaska.
Nestašica vode u kućanstvu
- Kad sam preuzela mjesto načelnice rekla sam da će mi voda i ceste biti prioriteti, no neprestano imam osjećaj da se borim s nečim što ne mogu riješiti. Lokalne smo uspjeli asfaltirati, iako ih je jako puno i kuće su raštrkane, no ove županijske boljka su svima nama - iskrena je Mikles Horvat.
Kako bi ovu priču povezali sa stvarnim životom i primjerom, razgovarali smo s nekolicinom mještana koji su zapravo jedva dočekali javno reći što ih godinama tišti, a sve ne bi li nadležni čuli za njihove probleme i ne bi li im pomogli da napokon žive primjerenim standardom. Posjetili smo obitelj Kovačević. Nekad osmeročlana obitelj danas je tročlana. Supružnici Jasna i Željko žive s Željkovom majkom i bave se stočarstvom i ratarstvom. Nekad 40 komada blaga danas su smanjili na svega 20-ak.
- Otkad se ja sjećam, mi nikad nismo imali dovoljno vode u domaćinstvu. Za blago smo uvijek dovozili vodu iz obližnjih izvora ili ribnjaka i tako ljeti i zimi, cisterna je ovdje, možete ju sami vidjeti. Ljeti nam je lakše jer se voda ugrije i može biti u dvorištu, no zimi kada je znalo biti i smrzavanja, znali smo vodu skladištiti u velike posude pa ju kantama nositi u štale i napajati blago. Jako je teško bez vode, a najgore je kad nemaš u kući dovoljno vode – kaže nam Jasna i dodaje kako je bilo najgore kada ih je bilo osmero u kućanstvu. Osim što je bilo puno odjeće za prati, bio je problem i istuširati se, a da ne nestane vode.
Smanjili broj stoke
- Da bi imali vode u kući, morali smo štalu u potpunosti odvojiti od vodovoda. Uvijek smo morali štedjeti. Recimo, kad se idete umiti ili oprati ruke, prvo morate kratko pustiti vodu, smočiti ruke i brzo vodu zatvoriti. Zatim kad bi ruke istrljali, onda bi opet tanko pustili vodu da isperemo lice ili ruke. Kad su djeca bila mala, nije bilo jednokratnih pelena kao danas, već su bile pamučne, prale su se, a ja sam ih svakodnevno morala prati na ruke jer za perilicu za rublje nije bilo dosta vode i tako kod susjeda ili na potoku. Nekome tko to nije prošao, to ne možeš objasniti. A ja nisam jedina, u našem selu možda ima dvije ili tri obitelji koje nemaju problema s vodom. Mi smo zato i smanjili broj stoke. Neko vrijeme vučeš te kante i mučiš se, no ne ide to stalno, umoriš se, razboliš - iskrena je Jasna koja ne zna za život u kojem vodu može trošiti u izobilju.
Pohvalila je Jasna općinsku načelnicu i sav njezin trud, no za ostale dužnosnike nema lijepih riječi. Svi ih zanemaruju i zbog toga se, tvrdi, nam osjećaju kao građani drugog reda. Nadaju se kako bi barem sada u izborno vrijeme moglo doći do pozitivnih pomaka. Jasnin suprug Željko pokazao nam je izvore i ribnjak s kojih svakodnevno cisternom vozi vodu za stoku, a ukazao nam je i na problem s cestama. Panoramska vožnja Zrinskim Topolovcem bila je takva da smo jedva čekali da završi jer je i naš automobil bio pun prašine, a rupa na rupi strašila nas je da bi nam mogao ispasti kotač.
Ogorčen je time i Darko Smrček koji živi u obližnjem zaseoku Šćirki.
Bez odgovora
- Ma nitko od nadležnih nema sluha za nas ovdje. Ako žele da se ovdje nastavi život, jasno je da se treba ulagati u infrastrukturu, no svi samo pričaju o tome, a o nama nitko ne vodi brigu. Smatram da puno dajemo u proračun Republike Hrvatske. Samo u ovom ovdje naselju ima oko 30-ak registriranih automobila, isto toliko traktora i kombajna. Znači od tog novca bi se ceste mogle asfaltirati, no već šest godina ništa tu nije napravljeno. Makadam je prema Jakopovcu, prema Topolovcu, prema Poveliću – zaključio je Smrček koji se ne želi uopće dotaknuti ostale infrastrukture koja im nedostaje poput kanalizacije ili vodovoda.
O problemima žitelja Zrinskog Topolovca, odnosno o vodovodnoj i cestovnoj infrastrukturi upitali smo i Bjelovarsko-bilogorsku županiju, a od poslanog upita pa do objave ovog članka prošlo je devet dana. Budući da odgovor još nismo dobili, isti ćemo objaviti čim ga dobijemo.
