Gareščanin Davor Marenić najbolji je hrvatski maturant: "Ne zamarajte se ocjenama nego znanjem"

GAREŠNICA - Nakon što se lagano slegla medijska prašina oko ispita državne mature, našli smo se s najboljim hrvatskim maturantom u ležernom domaćem izdanju u rodnoj Garešnici prije zasluženog odlaska na dugi godišnji odmor. Davor Marenić rasturio je ispit iz Informatike riješivši ga 100 posto, a ispit iz Matematike 95 posto, i time si osigurao nagradu Sakač te novčani iznos od 5.000 eura.

Nagrada kao motivacija

Kad upoznate mladog čovjeka poput Davora, vjerujete da ima nade za ljudski rod. Kulturan, staložen, izrazito komunikativan, ali spreman za raspravu. Vedar i iskren, svjestan važnosti očuvanja psihičkog zdravlja u lovu na ocjene i želji da bude izvrstan. Na pitanje u čemu je tajna i kako je naučio učiti, Davor nam je skromno rekao da nema tajne i da nije previše radišan.

Davor nam je priznao kako je očekivao i bolji rezultat iz Matematike koju je riješio 95 posto/Foto: Janja Čaisa

- Počeo sam rano s pripremama, negdje u studenom. Pripremao sam se sam, kod kuće, nisam išao na instrukcije. Subotom sam dva do tri sata rješavao testove iz Matematike koji su bili na maturama prethodnih godina. Naravno, što se više približavala matura, sve sam više vremena provodio rješavajući zadatke. Tata mi je rekao za nagrade Sokač i Soljačić već negdje u listopadu što mi je bio dodatni motivator da što bolje riješim maturu. Očekivali smo bolji rezultat iz Matematike jer se za Informatiku nisam baš pripremao. Ostalo mi je dosta toga s Infokupovih natjecanja i državnog iz Informatike, samo sam riješio par testova. No eto, na maturi sam rasturio baš Informatiku. Lijepo je biti u nečemu najbolji. Engleski jezik i Fiziku također sam riješio odlično na maturi, a društvene predmete PiG i Hrvatski vrlo dobro – rekao nam je Davor.

Zadaće u autobusu

Davor je na dodjeli nagrade Sakač čuo priču da pet učenika iz MIOC-a (Matematičko-informatički obrazovni centar) ima dogovor kako će podijeliti novčani iznos ako netko od njih dobije Sakača. Na kraju im je Davor iz male Garešnice pomrsio planove, što mu je, kako sam ističe, bila dodatna satisfakcija jer je riječ o ponajboljoj hrvatskoj matematičkoj gimnaziji. Kako u Garešnici nema prirodoslovno-matematičke gimnazije, Davor je upisao onu u Kutini prije četiri godine jer mu je bila najbliža. Svaki dan je putovao autobusom što je, priznaje nam, znalo biti naporno.

Davor Marenić prije svega je pristojan i ugodan sugovornik/Foto: Privatni album

- Gubio sam blizu dva sata dnevno na put, no na početku sam to vrijeme koristio za pisanje zadaća. Zadovoljan sam Srednjom školom Tina Ujevića, a posebno svojim nastavnikom iz Matematike i Informatike Damirom Petravićem, ujedno i razrednikom, koji nam je pomogao da se što bolje pripremimo. Nije ni nastavnicima lako jer neki roditelji vrše pritisak na njih zbog ocjena. Moram istaknuti da sam sve četiri godine srednje škole imao vrlo dobar iz Matematike. Prolazio sam s pet kroz sve četiri godine, no prosjek mi se protezao od 4,5 do 4,7 na završnoj godini – veli nam Davor.

Nadmetanje s bratom

Da godinu dana stariji brat Tomislav nije išao na državno natjecanje iz Informatike u četvrtom razredu srednje škole, vjerojatno ne bi ni on. Zdravo bratsko nadmetanje izrodilo je izvrsne rezultate jer je Davor, između ostaloga, želio nadmašiti starijega brata. Roditelji su ponosni na rezultat i iznenađeni nagradom, no nisu baš puno o tom pričali, sa smiješkom veli Davor i dodaje da su Marenići jedna obična, prosječna obitelj.

No iz razgovora stječemo dojam da su roditelji Marenić, otac Ivan i majka Kornelija, odradili odličan posao i odgojili jednog krasnog mladog čovjeka, punog manira i sa zdravim ambicijama, koji ima ciljeve, ali se sada veseli odmoru i druženju s prijateljima s kojima će ljetovati na Viru.

- Roditelji su htjeli da nešto vidimo pa su nas vodili sa sobom na putovanja. Najviše me oduševio Gibraltar. Vjerojatno zbog osjećaja da ti je Afrika pod nosom. Obišli smo i Hrvatsku i tako dosta naučili, no sada dolazi vrijeme za otkrivanje destinacija s prijateljima – kaže nam.

Odlazak u Zagreb

Davoru je želja jednog dana raditi u IT sektoru, postati developer poput svog oca Ivana, koji je i njega i brata usmjeravao u tom smjeru od najmlađih dana. Zadovoljan je što je upisao željeni FER gdje će se bratska kompeticija nastaviti. Nada se da će uspjeti paralelno raditi nešto uz fakultet, barem na višim godinama kad uhvati ritam. Vesele ga novi izazovi, upoznavanje ljudi i Zagreb. Svjestan je da su šanse da se vrati u Garešnicu nakon fakulteta dosta male.

Svoje daljnje školovanje Gareščanin nastavlja na zagrebačkom FER-u/Foto: Janja Čaisa

- Jedino da napravim neki start-up, ali to me baš ne zanima. Moraš imati puno sreće i živaca da to uspije, puno se toga treba poklopiti. No danas je moguće raditi za mnogo firmi od kuće tako da je uvijek bolje živjeti negdje gdje su troškovi života manji. Možda se vratim u Garešnicu u penziji - šali se Davor.

Davor poručuje srednjoškolcima da se ne zamaraju toliko s ocjenama, da ne moraju imati sve petice. Ocjene jesu važne, ali je važnije znanje i rezultati na natjecanjima i državnoj maturi. No prije svega, važno je ostati normalan.

Mentalno zdravlje

- Roditelji su mislili da premalo radim za školu, no ja sam uspio naći neki balans između učenja i mentalnog zdravlja. Nisam jedan od onih sa svim peticama. Imao sam priliku vidjeti odlične učenike koji bi pucali kad bi dobili četvorku. Ja se pokušavam manje živcirati, iako sam pred maturu i sam bio malo pod stresom jer sam si zadao visoke ciljeve – rekao nam je Davor.

Online nastava je bila dosta zahtjevna zbog gomile zadaća, ističe. S druge strane, maturanti su ostali zakinuti za putovanja poput maturalca pa je to razdoblje za njih bilo posebno izazovno. Davor voli sport i uvijek je aktivan. Trenirao je rukomet i boks, jedno vrijeme i nogomet. No sve je to malo stalo zbog pandemije i priprema za maturu.

Povijesni rezultat

- Moja ekipa u Garešnici se i dalje družila na košarci na igralištu, pronalazili smo načine. Oni koji su bili prije dosta povučeni, čini mi se da su se sada u ovoj pandemiji skroz zatvorili. Prije smo čekali svoj red na igralištu, a sada su nam igrališta poluprazna. Što zbog pandemije, što zbog igrica, ali je i manje ljudi u Garešnici. Nevjerojatno mi je da su mlađe generacije danas non-stop u virtualnom svijetu. Za neke od njih više nema pravila, poprilično su nekulturni, ne znaju komunicirati. Na početku ti igrice pomognu oko učenja jezika, no onda sve ovisi o izboru igara. Osim tetrisa i sudokua, ruku na srce, igrao sam samo igrice za opuštanje, a ne za razvijanje moždanih vijuga – veli nam iskreno Davor.

Zahvaljujući dobroj organizaciji i kontinuiranom radu, ali i velikoj staloženosti ovog mladog čovjeka, upisao je u povijest velike rezultate, a vjerujemo da će tako biti i u budućnosti. No, prije svega valja napuniti baterije i zasluženo uživati u dugom toplom ljetu s prijateljima.