Adekvatan prostor i dalje rak rana OSIT-ovcima: "Potrebe su daleko veće od mogućnosti"

BJELOVAR –Nedavno smo uživo bili na terenu s članovima bjelovarske udruge Osoba s intelektualnim teškoćama (OSIT). Zajedno smo sudjelovali u branju bilogorske lavande kod obitelji Đurđević, odnosno u Romskoj kući u Maglenči. Oni su brali, mi smo ih snimali. No, nije to bio prvi put da svjedočimo koliko su članovi ove bjelovarske udruge aktivni i koliko vole društvo. Stoga smo razgovarali s tajnikom Udruge Marijom Blahom koji redovito putem društvenih mreža informira javnost o svim aktivnostima članova.

Gust tjedni raspored

Nemalo smo se iznenadili koliko su aktivni i usred ljeta, usred nesnosnih vrućina i u godišnjem dobu kada mnogi od nas jednostavno - ne žele raditi ništa. To nije slučaj s OSIT-ovcima jer oni su u posljednjih desetak dana imali sportsku srijedu, posjetili su Dječji odjel Narodne knjižnice Petar Preradović gdje su imali radionicu i čitali, posjetili su planinarski dom Kamenitovac gdje su sudjelovali u likovnoj koloniji i šetali poučnom stazom, proveli su kreativnu radionicu recikliranja limenih konzervi i plastičnih posuda kako bi upozorili na važnost zaštite okoliša i očuvanja planeta Zemlje, zatim su kuhali rajčicu, okušali se u kuhinji kao pravi mastercheefovi i radili još mnoge zanimljive stvari. Ideja im ne nedostaje, potvrdio nam je to i tajnik Udruge, Mario Blaha.

Kava u gradu OSIT-ovcima je velik doživljaj/Foto: Mario Blaha

-Ponedjeljak je obično nešto mirniji, tada igramo društvene igre i dogovaramo strategiju za tjedan, u utorak i srijedu, ako nismo na unaprijed dogovorenom izletu, obrađujemo naš vrt, tamo uvijek ima posla. Četvrtkom imamo glazbeni dan koji ćemo sada opet vratiti u rutinu, s Ružom Milić pjevamo i učimo pjesmice, a u petak u našem je rasporedu Narodna knjižnica Petar Preradović, odnosno „Čitaj mi“, prepričava nam Mario Blaha okvirni tjedni raspored OSIT-ovaca i dodaje kako svakoga dana članovi spremaju i ručak od namirnica koje su sami uzgojili u svom vrtu.

Sportska srijeda

Inače, današnji su dan, srijedu, OSIT-ovci proveli u sportskom ozračju.

Crtanje na Planinarcu nakon provedenog dana u prirodi/Foto: Mario Blaha

-Odlučili smo organizirati jednu pravu Sportsku srijedu punu raznih akivnosti. Podijelili smo se u dva tima, dvije ekipe, kako bi sve ipak dobilo i onu, natjecateljsku notu! Prvi dio aktivnosti sastojao se od zadataka i prepreka na poligonu. Upotrijebili smo šarene kolutove, male čunjiće te niske prepone, a u aktivnost smo uključili i loptu. Svaki zadatak ponovili smo u nekoliko serija, ponavljanja, a pobjednički tim dobio je po jedan bod. Poligon se morao proći u što kraćem roku i na najpravilniji mogući način. Lopta se morala nositi u rukama, trčati slalom između čunjića, preskakati niske prepone te svakom nogom naizmjence stati u sredinu koluta.

Sportska srijeda/Foto: Mario Blaha

Mario Blaha prema OSIT-ovcima se odnosi kao prema svojoj djeci/Foto: Mario Blaha

Odlično smo se zabavili. Nakon poligona, proveli smo par štafetnih igara u dvije kolone pa smo se dobro i oznojili . Kasnije smo usavršavali i vježbali razne tehnike bacanja i hvatanja lopte, kako rukama, tako i nogama. Sport je važan dio naših aktivnosti u kojemu gotovo svi koji mogu na bilo koji način sudjelovati, rado i sudjeluju. Sport nas povezuje, uveseljava, zabavlja, motivira, uči nas ustrajnosti i upornosti, razvija timski duh, a o utjecaju na naš kompletan psihofizički status, da i ne govorimo – opisao je Blaha današnju sportsku srijedu nakon koje su imali pomno "izbalanisirani" i "dijetni" obrok. Naime, odabrali su krem juhicu od svoje cvjetače iz vrta, zatim pekarski krumpir, pečenu piletinu, salatu od pečene paprike i za kraj, sočni kolač od jagoda.

Važnost čitanja

Jučer su pak, prijepodne proveli na Dječjem odjelu u bjelovarskoj Narodnoj knjižnici Petar Preradović s kojom često surađuju.

Radionica u knjižnici protekla je u znatiželji i priči o svjetioniku/Foto: Mario Blaha

U Narodnoj knjižnici Petar Preradović, na Dječjem odjelu/Foto: Mario Blaha

-Radionice smo organizirali na način da svaka radionica ima element čitanja i slušanja, a zatim kreativnu radionicu vezanu uz razumijevanje i slušanje teksta ili priče. Kao što znate, kada je ovo stanje oko pandemije dozvoljavalo, tada su naše prijateljice iz knjižnice dolazile k nama i svaki petak smo imali radionicu "Priča petkom". Kada su uvedene strože mjere i ograničenje socijalnih kontakata, tada su naše vrijedne prijateljice iz knjižnice, predvođene Snježanom Berak, organizirali "online" čitaonicu petkom, te nismo ostali uskraćeni za ovu veoma važnu aktivnost. Također smo, sa Snježanom u dogovoru, provodili i učili znakovni jezik, te su i naši korisnici slabijeg sluha mogli "čuti" i doživjeti priču. Jučer smo otišli kod njih, u Narodnu knjižnicu na dječji odjel i pogledali izložbu pod nazivom "Svjetionici, sjaj u tami". Poslušali smo uvodno izlaganje o važnostima svjetionika, što su to uopće svjetionici, čemu služe i gdje se grade. Nakon ovog zanimljivog predavanja, proveli smo kreativni dio radionice, i svatko je morao napraviti svoj svjetionik. Teta Snježana nam je pripremila sve što nam je potrebno i radionica je krenula. Ali nije ni to bilo sve... Prije rastanka, Snježana nam je pročitala jednu zanimljivu i poučnu priču o prijateljstvu pod nazivom "Olujni kit", priča Blaha i ističe kako se članovima posebno svidio i nedavni izlet na Kamenitovac gdje su imali likovnu koloniju "Bilogora 2021".

Dan u prirodi

-Najljepše je u prirodi i na svježem zraku. Vođeni tom idejom, iznenadili smo naše članove koji nisu ni slutili gdje će završiti. Na brzinu smo im organizirali mali poučno kreativni izlet i likovnu koloniju koju smo nazvali "Bilogora 2021".

Goran se potrudio pa nacrtao Kamenitovac za osoblje Planinarskog doma/Foto: Mario Blaha

Razlog? Pa zato jer smo osvojili jedan od vrhova Bilogore i posjetili planinarski dom Kamenitovac! Šalu na stranu. Spakirali smo najnužnije što nam treba i otišli na kratki izlet. Posjetili smo Poučnu stazu te se upoznali s florom i faunom našeg bilogorskog kraja. Na ugodnom, svježem šumskom zraku, prošetali smo drvenom stazom, te proučavali sve oznake i obavijesti na njoj. Na licu mjesta smo i vidjeli biljke, stabla ili gljive, koje obitavaju u ovom staništu. Nakon upoznavanja s biljnim i životinjskim svijetom, koji definitivno moramo zaštiti i čuvati i za iduće generacije, malo smo se i umorili. Smjestili smo se na jednoj od najljepših terasa, i u sjeni pergole i umirujućih zvukova šume, te uz prekrasni pogled na grad i okolicu naručili kavicu! A što drugo! Ali da ne ljenčarimo uz kavicu, sa sobom smo ponijeli pribor za crtanje, te smo proveli malu likovnu koloniju, s temom -  nacrtaj što si vidio na poučnoj stazi ili u šumi, ili pak oko šume! Crtali su se listovi paprati, češeri, žirevi, cvijeće, akacija... A naš Goran si je opet dao truda i nacrtao sliku Planinarskog doma Kamenitovac, koju smo poklonili osoblju doma, da ostane na uspomenu od nas i naše Udruge! Bili su oduševljeni, prisjeća se Blaha koji podsjeća kako članovi jedva čekaju da se nešto događa i da nekuda idu.

Podrška građana

Ono što je važno spomenuti jest kako se svijest Bjelovarčana pomalo podiže kada je riječ o osobama s intelektualnim teškoćama.

Vesela ekipa rado svuda ide/Foto: Mario Blaha

-Ja se s njima ponašam kao sa svojom djecom. Otkako sam na mjestu tajnika, posljednjih pet godina, mi izlazimo u grad, na kavu, sladoled, u šetnju, vodim ih u kazalište, družimo se s ljudima. Građani nam prilaze, pozdravljaju, pružaju nam podršku i moram priznati kako se vide pomaci. Više nije uvriježeno ono nekadašnje mišljenje kako su naši članovi u Udruzi na „čuvanju“. Naprotiv, oni su ravnopravni članovi društva koji u okvirima svojih mogućnosti daju koliko mogu i znaju, a znaju i žele puno – iskren je Blaha koji priznaje kako najveću muku muče upravo s neadekvatnim prostorom koji im je premalen.

Neadekvatan prostor

-Potrebe su daleko veće da bi se zadovoljili sa 150 četvornih metara. Nažalost, godišnje nam dođe možda dvoje nove djece nakon V. Osnovne škole, a svi ostale završe zatvoreni u svojim kućama, bez daljnje mogućnosti za napredovanjem, razvojem i učenjem. Ne možemo se javljati niti na sve raspisane natječaje, prostor nas u mnogočemu koči – iskren je Blaha koji bi volio da nadležne institucije pronađu više sluha za osobe s intelektualnim teškoćama jer ljudi su ipak ljudi. I trebali bi više vrijediti od ulaganja u pojedine zgrade, ustanove ili slična zdanja, smatra Blaha.

Omiljena aktivnost OSIT-ovcima je definitivno i šetnja gradom/Foto: Mario Blaha